Ademir Zurapović o suđenju na Olimpijadi i linču iz Srbije: "Takve stvari me ne dotiču"

Jedan od bh. predstavnika na proteklim Olimpijskim igrama u Parizu bio je naš najbolji košarkaški sudija Ademir Zurapović.

Nakon Tokyja 2020., rođeni Tuzlak četiri godine kasnije ponovo je dobio priliku da dijeli pravdu najboljim svjetskim košarkašima. O svom iskustvu govorio je za portal Radiosarajevo.ba. 

Vrhunska organizacija

"Prije svega, bila je velika čast ponovo predstavljati državu Bosnu i Hercegovnu, Košarkaški savez BiH, moj Kantonalni savez, ali i sebe lično", rekao je Zarupović za Radiosarajevo.ba.

Zurapovića je posebno oduševila organizacija.

"Što se tiče same organizacije i uslova za nas sudije, sve je bilo vrhunski. Tereni za igru također, pogotovo onaj u Lilleu, koji je bio specifičan, jer se igralo na fudbalskom stadionu i sve utakmice su bile 95 posto ispunjenosti dvorane. Dvorana je mogla primiti oko 27.000 gledalaca, što je isto interesantno jer su igrači zahtijevali da temperatura bude stalno na 19 stepeni. Bio je izazov za organizatore kako to održati, ali činjenica je da je odrađen vrhunski posao".

Ovaj turnir nadmašio je sve prethodne kada je interesovanje u pitanju.

"Ponovo je potvrđeno da je košarkaški turnir na Olimpijskim igrama jedno od najinteresantnijih takmičenja, a u prilog tome ide i činjenica da je nadmašen rekord iz Atlante što se tiče posjećenosti. Utakmice košarkaškog turnira na OI pratilo je negdje oko milion i 80.000 gledalaca".

Zurapović se našao u centru pažnje nakon što mu je dodijeljeno da sudi polufinalni dvoboj između Srbije i Amerike. Amerikanci su se u pomenutom duelu vratili iz minusa od 17 poena i slavili pobjedu rezultatom 95:91. Sudijske odluke iz tog duela nisu se svidjele komšijama iz Srbije i njihovoj javnosti, koja je žestoko udarila po Zurapoviću, nad kojim je izvršen pravi medijski linč.

"Ja sam kroz grupnu fazu pokazao svoj kvalitet, a potvrda toga bila je nominacija za utakmice četvrtfinala i polufinala. Ponovila se stvar koja mi se desila u Tokyju. Specifična je svakako ta utakmica između Srbije i Amerike, jer je po mnogima to bilo finale prije finala. Nikad nisam sudio utakmicu takvog emotivnog naboja između dvije ekipe i takve energije kakva je bila na terenu. Završiti utakmicu u 40 minuta regularnog dijela s rezultatom 95:91, malim brojem faulova i bacanja na obje strane, bio je pokazatelj da smo pustili da se igra, da igrači to odlučuju na terenu.

Sve ono poslije toga što se dešavalo apsolutno ne želim da komentarišem, niti imam pravo da komentarišem kao službeno lice i kao čovjek. To me stvarno ne dotiče. Svako ima pravo na svoje mišljenje da ga iskazuje na ovaj ili onaj način, ali postoje institucije koje će procijeniti da li je to OK ili ne".

Obostrani respekt

Približio nam je iskustvo suđenja američkom "Dream Teamu" predvođenim LeBronom Jamesom i Stephom Curryjem.

"Naš posao je da zaštitimo integritet košarkaške igre. Svaki igrač kod nas mora da bude isti. Respekt i poštovanje su normalna stvar i to je dvosmjerna ulica. Ono što ja mogu potvrditi je da je sa strane tih igrača izuzetan respekt i poštovanje prema sudijama. Reakcije su jedna normalna stvar. Kad imate profesionalce mnogo je lakše suditi nego kad se spustite na neki niži nivo, jer ti ljudi vrlo brzo razumiju šta mogu da rade, a šta ne. Onda se samo usmjeravaju na osnovu svega onoga što im vi dajete tokom utakmice. Vrlo je lako raditi s tim ljudima i objasniti im stvari, prenijeti ono što ste vi vidjeli, zašto ste neku odluku donijeli. Važno je da im kažete ono šta se desilo, jer ako im pokušate reći nešto što se nije desilo i olakšavate priču, budite sigurni da vam se nikad neće obratiti".

Iako su mnogi potencirali razliku između NBA i FIBA pravila i kriterija suđenja, to prema Zurapoviću nije igralo skoro nikakvu ulogu.

"Nije bilo nejasnoća s te strane. Vi kad odete na stranicu NBA-a imate jedan dio koji se tiče suđenja i koji je izuzetno transparentan. Kad otvorite guidelinese koje oni imaju, tu nema velike razlike. Imate neke stvari koje su specifične kroz zaustavljanje, jedna vrsta zaustavljanja koja je drugačija nego u ostatku svijeta. Sve ostalo je 95 posto isto. Razlika je u nekim administrativnim procedurama koje su specifične za takmičenja NBA-u u odnosu na FIBA takmičenja".

Osim organizacije, ono što je na njega ostavilo poseban dojam je kvalitet košarke. Zlato je očekivano pripalo Amerikancima, no ne tako lako kao što se mislilo. Pokazatelj je i finalna utakmica protiv Francuske, koju su prelomili tek u posljednjim minutama (98:87).

"Iznenadilo me je koliko je košarka bila vrhunska, da sve ekipe mogu da pariraju NBA ekipama iako su u svim tim selekcijama koje su došle do završnice većina igrača koji igraju u NBA-u i vrlo dobro poznaju sve. Kad gledate njih i kad im sudite, oni se igraju košarke. Drago mi je što je taj jaz sve manji i manji. Ono što je interesantno da je finalna utakmica u Tokyju završena s pet poena razlike, ova s 11, ali je Francuska do zadnjeg trenutka bila u utakmici.

Mislim da bi se više trebala obratiti pažnja na te detalje u nekoj budućnosti. Bilo bi dobro pogledati zašto su oni tu smireniji i bolji, jer kad vidite Stepha Curryja koji preko dvojice igrača šutne loptu koja leti dvije-tri sekunde i ono što kažemo mi u košarci - ima oči i uđe u koš, to su te stvari koje prave razliku", dodao je Zurapović za Radiosarajevo.ba.