Zašto je Europi Bosna važnija od Sirije?
Nakon Drugog svjetskog rata, Ruande i Bosne rekli smo nikad više, ali se ista situacija ponavlja u Siriji. Do sada je u toj zemlji 70.000 žrtava, četiri miliona Sirijaca treba humanitarnu pomoć, raseljeno je dva miliona ljudi, a milion i po su rasuti širom svijeta. Među onima kojima je potrebna pomoć je tri miliona djece. Ako se tragedija ne zaustavi ove brojke bi mogle porasti, piše Timothy Garton Ash Guardian.co.uk.
O Siriji Europljani ne znaju ništa. Njihovi ljudi ne umiru tamo osim nekoliko reportera, džihadista i avanturista. Ali još je jedan razlog zašto se Europa ne bavi Sirijom: niko ne zna šta da radi u vezi sa njom
Populacija Sirije je prije početka građanskog rada prije dvije godine iznosila približno broju stanovnika bivše Jugoslavije 1991. godine. Rat u bivšoj Jugoslaviji odnio je preko 100.000 života i 4 miliona ljudi ostavio bez doma. Razlika između Sirije i Jugoslavije je da je Siriji trebalo dvije godine da dostigne te brojke, dok su ratovi na Balkanu trajali desetak godina. 1993. godine svi su govorili o Bosni, 2003. svi su govorili o Iraku, zašto riječ "Sirija" nije na danas našim ustima?
UN trupe imaju odgovornost da štite, u čemu su zakazali u Ruandi, a velikim dijelom i u bivšoj Jugoslaviji. Ako odgovornost za zaštitu se ne odnosi ni na Siriju gdje se odnosi?
Trenutno je najviše govora o sporazumu Srbije i Kosova pod nadzorom Catherine Ashton. E sad zamislite da su Srbija i Kosovo na bliskom istoku a Sirija u Europi.
Ono s čime se Europljani suočavaju je podsvjesni rasisam. Očito je da jedan život u arapskim zemljama ne vrijedi ko jedan u Europi. Da ne pominjemo afrički život. U Kongu je od 1998. godine poginulo 5,4 miliona ljudi što čini sve ratove blijedima u poređenju a ovom afričkom državom.
Poredeći Srbiju sa Sirijom dolazi do zaključka da je Europa definisala sebe kao kontinet mira, tako da su rat i genocid "narušili" takav identitet Starog kontinenta. Europljani su dopustili genocid u bivšoj Jugoslaviji iako su vođe vodećh zemalja govorilče da je "Europski sat počeo".
U Bosni Europa je imala jasnu predstavu konflikta i dovela je sve strane za pregovarački stol. Na Kosovu je primjenjena oružana sila, a danas pruža podršku tim zemljama za eventualno članstvo u Europskoj uniji.
Rat bi se mogao dobiti udarima zračnih snaga i stranim trupama na zemlji, ali šta onda? Da li je iko spreman za novi Irak?
Neke države kao što su SAD, Velika Britanija ili Francuska zabrinute su ako se dopusti embargo Siriji balans snage bi prešao na stranu pobunjenika, "pravih" pobunjenika, a ne onih finansiranih od Al Qaide. Europa bi onda mogla posredovati u tranziciji u neku post Assadovsku Siriju.
Julien Barnes-Dacey iz Europskog vijeća za vanjsku politiku kaže da je teško da će se to dogoditi. Po njemu ne samo da će se Assad nastaviti boriti, ne samo da će imati podršku kršćanskih i šiitskih manjina protiv opozicije koja se identifikuje sa sunitskim islamom, a najvažnije je da će imati podršku drugih zemalja, prije svega Irana, kojem se čini da je njegova vlastita budućnost na kocki.
Jednako je osuđen na propast prijedlog Barnes-Daceya u kojem se traži smanjenje dejstava u toj zemlji pregovorima velikih sila, koje bi se dogovorile za ukidanje protoka oružja za zaraćene strane i uticati na njih da nađu politički kompromis.
Dvadeseto stoljeće je bilo najkrvavije u istoriji svijeta, ako ne osmislimo neko novo riješenje za rješavanje konflikata i razdora u svijetu, 21. stoljeće bi moglo biti i krvavije
Sirija će u budućnosti biti veliki problem, jer smo u bivšoj Jugoslaviji imali zajednički interes zapadnih sila, dok Rusija i Kina nisu imale vitalne interese na strani Srbije, a i pored toga je trebalo deset godina da se smiri situacija na tom prostoru.
Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.