Vikend u Rakitnici: Cijelo selo, jedna krava

Planine su uvijek dobro rješenje! Nikada nećete pogriješiti ako vikend odlučite provesti na nekoj od ljepotica kojih barem u našoj zemlji ima bezbroj. 

Posebno u ove decembarske dana kada se zima budi, kada se iščekuje snijeg i kada pluća vape za svježim zrakom nakon smogom popunjenih dana u gradovima. 

Priredili: Tamara Zablocka, Emir Aletić i Velija Hasanbegović, Radiosarajevo.ba

Vodeći se idejom uživanja u onome što naša zemlja nudi, ekipa portala Radiosarajevo.ba proteklog je vikenda obišla sarajevske planine, a posebno ugodno osjećali smo se u selu Rakitnica.

Smješteno u blizini živopisnog kanjona, prirodnjacima omiljene destinacije, selo manje-više podsjeća na gomilu sličnih rasutih širom lijepe nam domovine.

1164 metra iznad mora

Kuće i kućerci, uglavnom prazni i željni gostiju, bivših domaćina. Nekada je sve bilo drukčije: ljudi iz sela nisu bježali, živjelo se i živjelo se dobro. Danas ovdje žive samo oni najuporniji, iščuđavajući se onima koji vremenu nisu pokazali zube.

Rašid Kadić iz sela Rakitnica za portal Radiosarajevo.ba pričao je o životu na selu, onome što su kao dječaku pričali o rodnoj grudi, povijesti i legendama.

Dobri čika Rašid već je u ''ozbiljnim godinama'', ali ne predaje se. Izgleda dobro, u pokretu je. Vedar i nasmijan.

''Selo se nalazi na nadmorskoj visini od 1164 metara. Koliko predanja koja sam ja čuo kažu, prije 250 godina iz ovog sela je moj praprapradjed išao na hadž, za vrijeme Turske. Te godine je iz ovog kraja išlo 14 hadžija. Bio je gorštak, seljak, skroman, ponizan čovjek. Hadžije su tada putovale, neko kaže godinu, neko godinu i pol, a moj praprapradedo je ponio bisage zlata. I usput su svi trošili, a njemu rekli: 'Halile, što ti ne trošiš?'. A bio ovdje kod nas običaj da trkači krenu za svadbe, kao dar mlade i narod govorio: koji prvi krene - na cilj zadnji stigne. Tako im je Halil odgovorio: 'Vi sad trošite, a ja ću na kraju, kad stignemo'. I do Sirije su sve druge hadžije potrošili pare i pitali ga: 'Hadži Halile, imaš li ti para?' A on im odgovorio: 'Imam do Sarajeva da vas dovedem.' Od Višegrada je platio da ga prate s tekbirima do Sarajeva, do Kozije ćuprije'', pričao je Rašim Kadić reporterima portala Radiosarajevo.ba.

Priča u nastavcima, čini se da je nije pričao godinama. Rado se prisjeća, uz nju je odrastao.

''Ovdje se spremio džemat da ga dočeka, okupili, da tako kažem, malo uglednije ljude, a bio jedan najveći fukara, zvali su ga Mrljo. To je nekakav narodni ružni izraz, pogrdni, ali on je htio da ide i nisu mu dali, govoreći 'Šta ćeš ti, fukaro jedna?' I on je po noći sišao odavde, iz sela, do Kozije ćuprije, da bi stigao prvi da dočeka hadžiju. A kad ga je Halil vidio kakav je, rekao mu: 'Što si to takav?', a on mu odgovorio: 'Hadžija, ja nemam drugo'. Imao je opanke koji su bili žicom svezani. Kad su stigle džematlije da ga dočekaju i počele ružiti Mrlju, Halil im rekao: 'Sram vas bilo. Da mu je jedan dao opanke, drugi čakšire, treći gunjac, mogli ste ga obući, a imali ste, ja to znam'. Onda im je dao da ga obuku'', dodaje Rašid, završavajući priču.

Ljudi nema

Kako kaže, u selu je zimi sve tiho, ljudi nema, dok se ljeti sve mijenja. Ljudi dolaze, pa odlaze i opet se vraćaju. Tako je uvijek, opet i iznova.

''U selu sad ima vrlo malo stanovnika, ljeti bude dosta. Mlađi neće, stariji umiru, a i nemaju od čega da žive, ovdje puno svijeta nema penzije, ima ih i na socijalnoj pomoći. Sad nema ni stočarstva, ima jedna krava u čitavom selu'', kaže na kraju druženja dobri čika Rašid. 

U fotogaleriji pogledajte prekrasne prizore sela i njegove okolice kroz objektiv Velije Hasanbegovića.