Samo provođenje zakona riješit će problem pasa

Općinski odbor Centar Naše stranke organizirao je javnu debatu na temu Azil za pse lutalice na području Kantona Sarajevo. Dvosatna debata održana je u punoj velikoj sali Općinskog vijeća Centar, gdje je prisustvovao veliki broj zaštitara i građana (uglavnom mlađe dobi) te nekoliko političara.

Ova debata je nastavak priče koja je pokrenuta kada je Regionalni odbor Naše stranke podnio prijavu protiv kantonalne, gradske i opštinske vlasti u Sarajevu zbog nepoštivanja Zakona o zaštiti i dobrobiti životinja i nepokretanja procedure za izgradnju prihvatilišta za nezbrinute životinje.

Moderatorica debate, Lejla Somun-Krupalija, objasnila je kako je ova debata pokušaj razjašnjenja i rasvjetljivanja aktualnih događaja koji se tiču životinja, konkretno pasa i izgradnje azila za njih, s ciljem da definira jasnije zaključke pitanja zbrinjavanja životinja.

Historijat problema
Sanja Lazar, predsjednica GO Naše stranke te vijećnica Općinskog vijeća općine Novo Sarajevo, je na osnovu dokumentacije i pisanja medija napravila hronologiju čitavog problema sa napuštenim psima - koji nije počeo sa donošenjem Zakona o zaštiti i dobrobiti životinja, već mnogo ranije, odnosno sa rješenjem o urbanističkoj saglasnosti za izgradnju azila za životinje (19. decembar 2000.) na Betaniji, koje je Općina Centar izdala U.G. SOS Sarajevo, da bi ga kasnije gradska uprava povukla sa izmjenom regulacionog plana lokaliteta Zetra, budući da je predstavljao kontaktnu zonu sa planiranim Gradskim parkom Betanija,

8. aprila 2009. na snagu je stupio Zakon o zaštiti i dobrobiti životinja, a iste godine je određena i lokacija za izgradnju azila u okviru Terapijske zajednice Kampus, za šta je iz budžeta Grada Sarajeva izdvojeno 50 hiljada KM. U septembru iste godine, Grad Sarajevo, TZ Kampus i UG SOS Sarajevo potpisali su sporazum o realizaciji projekta azila.

Realizacija projekta: Prihvatilište za životinje
Riješiti se ovisnosti pomažući životinjama (FOTO)

Priča se nastavlja 21. februara 2011. kada je načelnik Općine Trnovo poslao pismo podrške o spremnosti Hamida Mešića da na vlastitom imanju otvori azil za područje Kantona Sarajevo. U aprilu iste godine, Mešić je dostavio idejni projekat Ministarstvu privrede KS radi dobivanja saglasnosti, a u maju je dostavio dopise i idejni projekat Gradskoj upravi i općinama Ilidža, Novi Grad, Novo Sarajevo, Centar i Stari Grad.

U junu iste godine, Ministarstvo privrede KS, Grad Sarajevo, osam gradskih općina i TZ Kampus potpisali su novi sporazum o realizaciji projekta izgradnje azila - ovaj put bez SOS Sarajevo, koji se povukao budući da se novonastala situacija kosila sa prethodnim ugovorom.

Izgradnja azila za životinje trebala bi početi iduće godine
Azil za pse lutalice čeka dozvolu Općine Ilidža
Što prije pristupiti izgradnji azila za pse
Umjesto za 200 - azil za 600 pasa

2011. je Ured za veterinarstvo izdao i prijedlog mjera za provedbu zakona u pogledu rješavanja problema napuštenih životinja u KS, a stigla je preporuka Ombudsmena na osnovu pritužbi iz građana i informacija iz medija, koje su upućivale na povredu prava iz člana 8. Evropske konvencije o ljudskim pravima (što je dostavljeno svim potpisnicima sporazuma.

Grupa za implementiranje Zakona o zaštiti životinja
Kampanja za implementaciju Zakona o zaštiti životinja

29. decembra 2011. postalo je jasno da od azila u TZ Kampus neće biti ništa, budući da je potpisan sporazum o sufinansiranju iznajmljivanja objekta skloništa za životinje u Prači (Bosansko-podrinjski kanton Goražde)., a 27. januara 2012., RO Naše stranke Sarajevo podnio je prijavu protiv kantonalne, gradske i općinske vlasti u Sarajevu zbog nepoštivanja Zakona o zaštiti i dobrobiti životinja te nepokretanja procedura za izgradnju prihvatilišta. Radi se o privatnoj investiciji, a planirani kapacitet je 520 pasa - uz daljnje proširenje.

Ništa od azila za pse u TZ Kampus
Potpisan sporazum o sufinansiranju azila za pse

Također, Lazar je navela da je u 2011. godini JU Zavod za hitnu medicinsku pomoć KS evidentirala 473 ujeda uličnih pasa.

Šta kaže zakon
Inga Dujmović, državna veterinarska inspektorica, je u ime Ureda za veterinarstvo objasnila situaciju u KS koja je vladala prije i nakon donošenja zakona, odnosno da će se problem uličnih pasa početi polako rješavati sa donošenjem pravnih okvira.

 Ipak, tri godine nakon donošenja zakon, vlada ista priča kao i 2002., a sve zbog nespremnosti onih koji zakon trebaju da provode. Ovaj zakon je dio Sporazuma o pridruživanju EU i jedan je od svijetlih primjera zakona donešenih u predviđenom roku. 

Dujmović je navela i kako je, zbog smanjenja populacije i priprema za kapacitete skloništa, uveden program sterilizacije i kastracije uličnih pasa sa jasno propisanim organima koji ga moraju provoditi te da su najčešći izgovori lokalnih vlasti (načelnika općina) za neprovođenje zakona ti da su im budžeti mali i kako nemaju zemljišta za izgradnju azila, kao i da je zakon donešen prerano i da je previše dobar da bi se ovdje mogao primjeniti. 

"Nije bitno o čemu je zakon, bitno je da se provodi", rekla je Dujmović i navela da je zakon donešen na državnom nivou i da se odnosi na cijelu BiH.

Dujmović je navela i svijetle primjere - Općinu Goražde koja je napravila potpuno funkcionalan azil i u potpunosti riješila probleme te Zenicu, gdje su se i godinu dana nakon donošenja zakona - psi ubijali na ulicama, a koja je uspjela da napravi 900 sterilizacija pasa (odnosno svih pasa u gradu) i veterinarski ih obradi.

Ovaj zakon je i civilizacijski iskorak u BiH, budući da zahtijeva i odgovornost vlasnika. Uzrok je čovjek, a posljedica pas, a rješavanje posljedica je daleko skuplje od rješavanja uzroka. Neodgovornost lokalne zajednice je neodgovornost ka građanima, njihovoj sigurnosti i ljudskim pravima. Načelnici općina nisu htjeli da brinu o ovom problemu sve dok nisu prisiljeni, a i danas imaju neki otklon ka tome, objasnila je Dujmović.

Gradski vijećnici malo šta znaju o napuštenim psima

Psi nisu krivi, a zakon ne štiti samo njih, već i ljude. Nažalost, nema još nijedne izrečene kazne zbog neodgovornog vlasništva, a odgovorni nisu u stanju da prihvate pravila za koja se ova država opredijelila, a to je ulazak u EU, dodala je.

Azil u Prači je neupitan, dobio je sve dozvole, a ukoliko veterinarska inspekcija utvrdi da on odražava red i sa veterinarskog stanovišta - on zadovoljava  sve što je u pravilniku navedeno i može da radi. Za godinu dana će se već vidjeti koliko je ili nije funkcionalan, a funkcionalan je onoliko koliko pasa prođe kroz njega za tih godinu dana.

Trnovo i ignorisanje vlasti
Hamid Mešić, inicijator projekta azila u Trnovu, bio je spriječen da učestvuje u debati te je, umjesto njega, Sanja Lazar upoznala prisutne sa situacijom. 

Mešić, naime, nije naišao na podršku vlasti kojoj se obratio, iako je zemljište koje je nudio za azil njegovo i više nego pogodno za tu namjenu. Obratio se općinama, Gradu, Kantonu, ministarstvu, ali ni od koga nije dobio nikakav odgovor. Jedini njegov uslov, kao demobilisanog borca, bio je da radi u azilu.

Prijedlozi i inicijative
Arijana Aganović, sekretarka RO Naše stranke Sarajevo, iznijela je stav RO, a to je provođenje zakona u potpunosti (učestvovanje općina u izgradnji azila, kao i izgradnja manjih azila u svakoj općini - što bi donijelo niz novih radnih mjesta, a budžetska sredstva bi ostajala u KS), osnivanje higijenskih servisa, čipovanje i registracija svih pasa te sterilizacija i kastracija.

Rješenje - striktno provođenje zakona
Zaštitar Nermin Ribica naveo je kako se nad zaštitom životinja vrši kontinuirana opstrukcija još od 2000. te da mu je žao što Velimir Ivanišević, osnivač SOS Sarajevo, nije tu, budući da ga je sva ova borba potrošila, ugasila SOS i ugrozila mu zdravlje, zbog čega je morao i da napusti Sarajevo. Također je pitao i koje su veterinarske stanice nadležne za sprovođenje sterilizacija i kastracija uličnih pasa..

Inga Dujmović je  odgovorila kako se u KS sa sterilizacijama i kastracijama počelo još 2007. godine, kada su u saradnji sa NVO iz inostranstva krenule besplatne akcije, a nakon donošenja zakona Kantonalne veterinarske stanice konstantno rade na ovom planu, uz nesebičnu pomoć NVO (koji rade najteži dio posla - hvatanje pasa).

Dalje rasprave su se vodile oko azila u Prači - koliko je on dobro rješenje ili ne, budući da ni život psa u azilu nije idealan i on bi tu trebao da boravi do potencijalnog udomljavanja. Skoro svi zaštitari, učesnici u debati, složili su se kako su striktno provođenje zakona i sterilizacija i kastracija jedino rješenje problema. 

Zanimljivo je bilo izlaganje Maje Avdibegović, majke dvoje djece i vlasnice udomljenog psa, koja je navela kako je veoma bitno educirati ljude kako psi nisu najveće zlo koje hoda gradskim ulicama te da su tu i ubice, pedofili i razni drugi prijestupnici koje bi prije trebalo skloniti sa ulica nego pse.

Zoran Petrovski, direktor NVO Zgrade, pojasnio je kako se ova situacija može porediti sa presudom Sejdić-Finci, koja se također ne može implementirati, odnosno da imamo zakon, a nijedna tužba još nije podignuta.

Zaštitarka Jelena Paunović objasnila je i kako mediji imaju veliku ulogu u ovom problemu, budući da prilično diktiraju svijest naroda, te da naslovi popur "Pas vas još nije napao, ali napast će. Vrijeme je da se bojite na vrijeme" samo pogoršavaju situaciju.

Pomoćnica za poljoprivredu, vodoprivredu i šumarstvo u Ministarstvu privrede Kantona Sarajevo Ljubica Livaja-Mitrović navela je da je dobrodošao svako ko može da ponudi sličnu ponudu kao što je Prača.

Zaključci debate
Lejla Somun-Krupalija iznijela je na kraju zaključke ove debate, a to su: nadležne institucije moraju početi da primjenjuju zakon i prijedloge mjera; svaka općina bi trebala da izdvaja sredstva za azil u Prači i lokalne, manje, azile, kao i da podrži izgradnju privatnih skloništa; sankcionisanje zbog kršenja zakona, praćenje pasa i čipiranje te ulaganje dodatnih sredstava za sterilizacije i kastracije te rad na medijskoj promociji i edukaciji građana da psi nisu nešto čega se treba bojati. Također, Somun-Krupalija je najavila i čitav niz sličnih debata tokom ove godine.

Prijava vlasti zbog neizgradnje azila za pse

Više manjih azila i porez na kućne ljubimce

Prolongirano otvaranje azila za životinje u Prači

Šta je u 2011. učinjeno po pitanju napuštenih pasa

BiH: Zemlja napuštenih životinja

8. april je tu, a gdje su skloništa za životinje?