Saloni ljepote umjesto knjižara

U Sarajevu se zatvaraju knjižare i muzeji, a otvaraju saloni za nadogradnju noktiju i njihovo uređivanje.

Tekst objavljen u rubrici "Šta drugi pišu" preuzimamo s prijateljskog portala Al Jazeera.

Piše: Snježana Mulić-Softić

"Djevojka je više cool sa dobrim noktima nego sa dobrom knjigom", kaže Samir Fazlić, nekadašnji vlasnik knjižare Zoro u ulici Mis Irbina u Sarajevu. Ne mogavši izaći nakraj sa skupom kirijom i slabom prodajom knjiga, on je stavio ključ u bravu, a u prostoru u kojem je bila knjižara i čija mjesečna zakupnina iznosi 1.200 KM, otvoren je salon za nadogradnju noktiju i druge kozmetičke tretmane.

"Taj salon ne samo da je zauzeo mjesto nekadašnje knjižare, nego i još jednog poslovnog prostora, gdje su se nekad prodavali unikatni predmeti. Dakle, neko ko sređuje nokte ima novca da plati tako skup prostor, a knjižari nemaju. Ovdje se zatvaraju knjižare, muzeji, a 'noktare' se otvaraju. Ali, valjda tako žene stvaraju privid dobrog života, drugog obrazloženja za to nemam", kaže rezignirano Fazlić.

I zaista,  u glavnom bh. gradu, ali i drugim puno manjim mjestima,  u zadnjih nekoliko godina kao gljive poslije kiše niču saloni za nadogradnju noktiju i njihovu manikuru.

Samo u Privrednom gradu Skenderija, od 20-ak preostalih radnji koje kako tako rade, šest je salona za nadogradnju noktiju i svi su puni.

Otmjenost za deset maraka

U svakom trgovačkom centru, takvih salona ima po najmanje dva, a  usluge uređivanja noktiju pružaju se i u stanovima, po podrumima, garažama…. Ovaj biznis reklamira se i putem popularnih internetskih stranica za prodaju, te Facebooka i Twittera, a sa izloga takvih "salona", od kojih je veliki broj smješten u prostorije od dva-tri kvadratna metra, mušterije mame poruke: "Nadogradnja samo 10 KM", "Lijepi nokti za svega 15 KM", "Budite otmjene za samo 10 KM"...

Gradske vlasti, a ni općinske ne znaju koliko tačno ima ovih salona, ali se slažu sa konstatacijom da ih je više nego bilo čega drugog i da je njihova ekspanzija pravi fenomen.

U Obrtničkoj komori Kantona Sarajevo nemaju zbirne podatke  za ovu djelatnost, ali, kako kaže sekretar Komore Kemal Isanović, oni potpadaju pod frizerske i kozmetičke salone, a njih je samo u Kantonu Sarjevo registrirano gotovo 700.

"Teško je reći koliko je samo salona za nadogradnju noktiju, jer ta djelatnost nije odvojena. Ali je istina da skoro svaki frizerski salon ima i tu djelatnost. Ima i ljudi koji rade sasvim neki drugi posao, a to im je dodatni. Pa ima onih koji rade u stanovima, koji nisu prijavljeni… Najgore od svega je što ti saloni niču bez ikakvog reda i rezona, pa i tamo gdje im apsolutno nije mjesto, kao što je onaj pored Pravoslavne crkve u centru grada i vlasti uopće ne vode računa o tome šta priliči da bude smješteno u jednoj ulici ili kvartu", kaže Isanović.

U sarajevskoj općini Centar, gdje je broj tih salona najveći, nemaju ni okvirnog podatka o njihovom broju.

"Istina je da je došlo do ekspanzije ove djelatnosti, da se u gradu najviše otvaraju saloni za nadogradnju noktiju i kafane, a sve se ostalo zatvara. Međutim, ja nemam nikavog traga o tom broju jer je prilikom demonstracija zapaljena pisana arhiva, a kako ranije nismo imali uvezan kompjuterski sistem, tako to nemamo ni u kompjuteru", kaže Fahrudin Kurtović, rukovodilac Službe za privredu i finansije Općine Centar i dodaje da sve i da ima tu evidenciju, ona ne bi bila potpuna jer se takvi obrti mogu kao privredna društva registrirati i na sudu:

"Dakle, neko može tražiti rješenje putem općine, ali može i putem suda, jer to dozvoljava zakon. A onda im ostaje samo da nađu prostor i otvore radnju," kaže Kurtović.

Trka za novcem

On na ekspanziju ovakvih salona gleda kao na klasičnu trku za novcem.
 
"Biznis je takav - ljudi idu za novcem, tamo gdje im se put otvori. Ako neki frizerski salon ne ide dobro, oni će ubaciti još i sto za nokte, zašto ne."

U jednom od četiri salona iz lanca komapnije "Selawy" u Skenderiji, šest djevojaka, jedna do druge, svaki dan, osim nedjeljom, kao na traci primaju mušterije koje dolaze na uređivanje noktiju.

Nijedna ne smije da priča, jer, vele, gazdarica im nije tu. Ni u salonima do njih, koji pripadaju drugim gazdama, djevojke nemaju dopuštenje da govore za medije. Ipak, jedna kaže da dnevno u salon uđe između 30 i 40 mušterija i to je, veli, sve što može kazati.

Radnica u prodavnici sportske odjeće, koja je smještena u istom prostoru, dok se dosađuje pred vratima, jer čitav dan nije prodala apsolutno ništa, kaže: "U čitavoj Skenderiji samo 'noktare' dobro rade. Žene se samo smjenjuju, a cure glave ne dižu od posla. Samo se nadam da su za to i dobro plaćene."

U svom stanu na Čengić Vili nokte uređuje 30-godišnja Adisa. Balkon je preuredila u minijaturni “salon” i sada je, kaže, sam svoj gazda. Priča kako su je gazdarice ranije izrabljivale, da je primala mjesečno najviše 400 KM, a i to neredovno, a jedna joj je nakon mjesec dana rada "platila" tako što je rekla da se može besplatno sunčati tri sata u solariju.

"Neću da spominjem imena tih žena, ali svako ima svoju nafaku. Ja sam platila kurs 600 KM na kojem sam se obučila za ovaj posao, stekla sam iskustvo, i sad imam svoje mušterije koje mi dođu. Uložila sam u lampu za sušenje, lakove i gelove nešto manje od hiljadu maraka, što  je dosta za početak. Kad se posao razvije, možda ću otvoriti i pravi salon. Puno djevojaka sada radi po stanovima i vjerujte da svaka ima posla. Hem su se spasile grabežljivih gazda, hem su u prilici da same kroje svoju budućnost", kaže Adisa.

U poslovnom centru Unitic također postoje dva salona za uređivanje noktiju. Jedan drži Enida Zeba. Ona je i gazdarica i jedini uposleni.

Enida je sedam godina u ovom poslu i kaže da ima posla da može mjesečno plaćati zakupninu i ostale režije u iznosu od hiljadu KM-ova, te sebi zaraditi platu. Čitav jedan zid u njenom minijaturnom salonu krase razni inostrani certifikati za rad, među kojim je i onaj za umjetničko ukrašavanje noktiju, tzv. nail art.

Preporuka - najbolja reklama

Njeno objašnjenje za ovoliki broj salona za uređivanje noktiju je jednostavno:

"Evo, ja radim u poslovnom centru, gdje je stotine zaposlenih žena, a svaka mora da ima lijepe ruke i nokte. Imati njegovane nokte je potreba savremene žene, to dođe kao umivanje, i one dolaze. Osim toga, to nije skupa usluga, a traje dugo. Kod mene su cijene malo veće, za desetak maraka od drugih salona, ali su žene zato mirne po mjesec, mjesec i po. Kažu da u Americi svaka crnkinja ima uređene nokte, a nema ništa drugo. To je postala usluga dostupna svima", kaže Enida dok sređuje nokte apsolventici prava Azri Đonlić.

Azra veli da sve nokte izgrize i da je spašavaju jedino umjetni, pa ne žali dati za tretman 25 do 30 KM.

"Inače, nikad mi nokti ne bi bili ovako lijepi da nije ovih gelova i nadogradnje", kaže Azra, ponosno pokazujući lijepe tek napravljene nokte.

Tu je i Tajma Alić, koja na tretman dolazi svaki mjesec i kaže da joj nije žao dati novac za to.

"Ja sam zaposlena i ovo nije puno novca. Kada se uzme u obzir da bih i sama kupovala lakove i aceton, gubila vrijeme za sređivanje, to opet bude više para, oduzme mi više vremena, a nikad nokti nisu lijepi kao kad ih napravim u salonu".

Ona otkriva i zašto ovi saloni, pa i tamo gdje ih ima više na malom prostoru, kao što je u Privrednom centru Skenderija, dobro rade.

"Ti saloni imaju niske cijene, što privlači žene. Tamo se nokti mogu napraviti i za deset maraka i djevojke hrle, ali ne računaju da je to rad jeftinim gelovima i lakovima i da će opet morati doći za nekoliko dana ili sedmicu. Tako se to nakupi i one na kraju potroše više nego da su došle jednom u salon gdje je cijena malo viša i radi se kvalitetnim materijalom", objašnjava Tajma.

Kaže da je u ovom poslu najvažnija preporuka: "Vjerujte da nema bolje reklame od dobre usmene preporuke".

S ovim se slaže i Enida koja kaže da nikad nije imala reklamu za svoj biznis, ali da joj dolaze njene "vjerne mušterije" koje opet nju preporuče svojim prijateljicama, tako da je radnja svaki dan puna.

"Ja radim sedam sati dnevno i u prosjeku imam od pet do sedam mušterija. Posao naročito dobro ide kada su vjenčanja, Nova godina, Bajrami, pred odlazak na more... U sezoni školskih ekskurzija dolaze učenice i obično traže najjeftiniji tretman. Svejedno, kada su takve prilike, posla je jako puno", priča Enida.

Dok je žena bit će i salona

Na pitanje upućeno apsolvenici Azri da li bi prije dala novac za dobru knjigu ili sređivanje noktiju, spremno odgovara Enida: "Ona sređuje nokte da bi joj bili lijepi dok drži knjigu".

Mnogi majstori za uređivanje noktiju, drže i kurseve, koje nerijetko nazivaju "akademijama", pa je u BiH moguće tu obuku proći u rasponu između pet i sedam dana nastave, do one u trajanju od nekoliko mjeseci. Najjeftiniji kurs iznosi 350 KM, a najskuplji dvije hiljade maraka.

Sarajevski sociolog i psiholog Esad Bajtal na ovaj fenomen, kaže, gleda u ravni simboličkog jezika.

"Ovdje, u ovom grebatorskom i grabežljivom društvu  postalo je normalno da ništa ne radi, pa pojava takvih salona, dođu kao logično, simbolično objašnjenje, jer nokti rastu, noktima se grebe. U svemu tome je žena - nezaštićena, neshvaćena, ponižena i zbunjena u ovom surovom i nesmiljenom društvu. Nokti služe i za odbranu, pa možemo to posmatrati i iz tog ugla, da su oni simbol odbrane žene od svijeta koji joj ništa puno i ne pruža", kaže profesor Bajtal.

Vlasnice salona za nadogradnju nerado pričaju o svom biznisu. Jedna, zahtijevajući da joj ne kažemo ime, kratko kaže: "Dok je žena, bit će i salona i koga to može zabrinjavati."

Međutim, Kantonalnu obrtnu komoru, kako kaže njen sekretar, zabrinjava to što ovaj biznis prijeti da preuzme primat nad svim ostalim i jednostavno ih "pojede i obesmisli", a da o tome niko ne vodi računa, niko da kaže:"Dosta je, treba nam i drugih sadržaja i nadogradnje, osim one na noktima".

U državi u kojoj  je sve stalo, a samo nokti rastu.