Robert Botteri: Bijelo dugme ili kako su pucale spone uniformiranog života

Robert Botteri kreativni urednik Mladine, neovisnog slovenskog političkog i kulturnog sedmičnika, za portal Radiosarajevo.ba govorio je o značaju benda Bijelo dugme u njegovom životu, ali i generalno za vrijeme u kojem je ovaj muzički fenomen nastajao i djelovao.

Mladina  je lijevo orijentirani sedmičnik, koji u Sloveniji, s određenim prekidima, izlazi od 1920. godine. Od samog početka, ovaj magazin postaje glas protesta protiv onih koji se nalaze na vlasti i imaju moć. Danas, Mladina izlazi na sedmičnoj bazi, i predstavlja jedan od najutjecajnijih političkih magazina u Sloveniji.

Kada pucaju spone uniformiranog života

Vremena u kojem je ovaj muzički fenomen nastajao i djelovao, Botteri se sjeća kao vremena u kojem počinju da se dešavaju prve značajne promjene u društvu.

"Na to vrijeme mogu gledati samo iz vlastitog iskustva, a tada je za mene to predstavljalo prvu lastavicu demokratskih promjena u tadašnjem društvu. Kada je izašla prva ploča Bijelog dugmeta, i sve ono što je proizašlo iz toga, meni se nekako činilo da su pukle te spone uniformiranog života, a to se odrazilo i vizuelno i psihološki. Za mene je to bio zaista bezbrižan period odrastanja i to su bile najljepše godine mog života."

Za Bijelo dugme ga posebno veže jedan detalj koji je doživio kao desetogodišnjak koji je tada trenirao plivanje i imao priliku da s drugarima putuje, prvi put bez roditelja. U to vrijeme, Slovenija je imala jedan značajan bend - Buldožer, ne tako poznat kao Bijelo dugme, ali za muzičke znalce neizostavan.

"Sjećam se jednog detalja kada sam imao deset godina i kada sam trenirao plivanje. Tada smo išli prvi put bez roditelja na pripreme u hotel i jedan je stariji kolega donio gramofon i dvije ploče. Jedna ploča je bila od Bijelog dugmeta s onom dlakavom rukom zavučenom u ženske gaćice, a druga ploča je bila od Buldožera Pljuni istini u oči. I onda smo do podne slušali Bijelo dugme, a predvečer su stariji puštali Buldožer. Ja sam uživao u obje ploče, jer su nam stariji bili smiješni, pošto su pušili neke čudne cigare i počeli su se smijati i valjati", kaže Botteri za Radiosarajevo.ba.

Muzika koju je stvarao Goran Bregović u Bijelom dugmetu ostat će zapamćena još dugo, smatra Botteri. U Sloveniji danas, mladi ne poznaju njihovo djelo, ali, s obzirom na to da Bregović samostalno često pravi koncerte u ovoj državi, mladi znaju ko je on.

"Kada pričamo o Goranu Bregoviću, onda pričamo o jednom geniju koji je radio muziku. Samim time što on i danas postoji i još je veći u svijetu sa svojom muzikom koja ipak proizlazi iz tog perioda, time je sve jasno. To je zaista na ovim prostorima jedan presedan, to što je on uradio. Bijelo dugme se već zapisalo u muzičku historiju. Ne mogu reći da sam ljubitelj tih nekih okupljanja grupa poslije trideset, četrdeset godina, jer djeluje da bi moglo i bez toga. Oni su mene što se tiče, u toj muzičkoj historiji ostali zapisani onakvi kao što su bili, a ne ovakvi kao što su sada."