Riječ stručnjaka o vršnjačkom nasilju: Zapitajmo se koliko njegujemo vrijednosti porodice

Tragična sudbina tinejdžera Mahira koji je uslijed vršnjačkog nasilja i nespremnosti društva da ga zaštiti počinio samoubistvo, uzdrmao je bosanskohercegovačku javnost i ukazao na veoma izražen problem. 

Vršnjačko nasilje nije nova pojava u društvu, ali se čini da nikada nije bila izražena kao u današnje vrijeme. Višestruki su razlozi za to - od pojave internet nasilja i društvenih medija koji mogu potpirivati govor mržnje, preko nespremnosti institucija da prate porast nasilja, nezainteresiranosti pedagoškog osoblja za dešavanja izvan školskog procesa, neadekvatne brige roditelja, pa do neodgovarajućih zakonskih rješenja za sankcioniranje maloljetnih nasilnika. 

Kako spriječiti vršnjačko nasilje i šta raditi ukoliko do njega dođe? 

Neke od odgovora na ova pitanja daje nam Tarik Smailbegović, šef odjeljenja za primarnu prevenciju u Porodičnom savjetovalištu Kantona Sarajevo.   

"Želio bih govoriti o porodici, s obzirom na to da se u svakodnevnom radu susrećemo s njima. Prema mom mišljenju, u vremenu tranzicije porodica je u jednom nezavidnom položaju. Nekada su porodice imale veći broj članova, a danas je sve više takvih u kojima su samo roditelji i jedno dijete. U takvim odnosima, djeca su osiromašena za iskustva koja se dešavaju u većim porodicama. Roditelji su, u ovom vremenu tranzicije, zauzeti brigom o egzistenciji i nemaju vremena da provode s djecom. Društvo u dovoljnoj mjeri ne preuzima tu odgojnu funkciju koju je nekada imala porodica. 

U takvoj situaciji djeca su često izložena velikim utjecajima medija, vršnjaka i to je pogodno tlo za različite društveno neprihvatljive oblike ponašanja kao što su maloljetnička delinkvencija, ovisnosti i td. 

Što se tiče institucija, ja mislim da institucije dobro rade. Mnogo je tu problema koje treba dostizati, mnogo je društvenih  promjena za koje mi i ne znamo šta će nam sve donijeti. Evo, npr. pitanje interneta i novih tehnologija.  

Mislim da je potrebno da svi pogledamo u svoju porodicu, da pogledamo sebe u oči i da iskreno kažemo koliko mi njegujemo vrijednosti porodice, koliko se oslanjamo na tradicionalne vrijednosti porodice, koliko upražnjavamo neke porodične rituale, koliko smo zajedno i koliko smo spremni da mijenjamo neke odnose u porodici. Odnose koji se njeguju u porodici dijete prenosi u svakodnevni život."

Šta roditelji trebaju učiniti kako bi dijete pripremili na mogućnost pojave nasilja, a šta ukoliko primijete da je dijete izloženu nasilju - pitali smo sugovornika iz Porodičnog savjetovališta. 

"Mi u savjetovalištu radimo u dva segmenta - kroz savjetodavno-terapeutski tretman i kroz primarnu prevenciju. Kroz oba segmenta mi potenciramo odnose u porodici. Kvalitet odnosa u porodici utječe na razvoj djeteta, a samim time i na njegovo ponašanje u široj zajednici. 

Mi kroz svoj rad s djecom i roditeljima ili u školama radimo na podizanju svijesti i educiranju o pojavama i sprječavanju vršnjačkog nasilja.  

Roditeljima naglašavamo koliko je važno uspostaviti povjerenje s djetetom, odnos međusobnog poštovanja i ljubavi. Potenciramo da se s djetetom svakodnevno kvalitetno razgovara, da se sluša šta dijete govori i poručuje... da se prate promjene u ponašanju, s kim se djeca druže, koje medije prate, šta rade na internetu itd. 

Uprkos tim svim mjerama opreza, djeca možda nekada i prešute neke stvari zato što su zastrašena prijetnjama da će se nešto dogoditi njima ili bliskim osobama. Veoma je važno  da, ako kao roditelji primijetimo bilo kakav simptom ili pojavu koja ukazuje na zlostavljanje, da pokrenemo sve dostupne mehanizme da bi se to nasilje zaustavilo i kako bi se počinitelji sankcionirali." 

Šta dijete ili tinejdžer mogu uraditi ukoliko postanu žrtva vršnjačkog nasilja - pitali smo stručnjaka. 

"Ponovo ću odgovoriti iz pozicije porodičnog savjetovališta - kada radimo s mladima mnogo radimo na njihovoj komunikaciji, da uvijek mogu iskazati šta osjećaju, šta žele, koje su njihove potrebe i kakvo unutrašnje stanje. Komunikacija je prva i osnovna predispozicija za zdrav razvoj mlade osobe. Također, mnogo radimo na samopouzdanju, samosvjesnosti, na osobinama koje trebaju da ponesu. 

U poruci mladima išao bih na optimističniji ton: Ne trebaju se plašiti života, već upravo suprotno, prihvatiti da im život bude izazov. Trebali bi da se okušaju u što više stvari, aktivnosti, hobija, afiniteta, te da na taj način vide šta im najbolje leži. Ukoliko suze taj izbor samo na internet i televiziju, život će im biti osiromašen i bit će potencijalno ugroženi od nasilnika. Ukoliko su svestrani, imaju želju za isprobavanjem različitih stvari, bit će i zdraviji članovi ovog društva i otporniji na neke negativne utjecaje koji bi se eventualno mogu dogoditi."