Psiholozi za Radiosarajevo.ba: 'Ne odgajaj dijete, samo se ponašaj'

Odgojiti dijete zahtjevan je posao. Iako se često misli kako je najteže dok su djeca još mala, nije rijetkost da čujete kako djeca rastu tako i briga raste. Briga da ih osposobite da postanu savjesni i pošteni ljudi za većinu roditelja predstavlja veliku odgovornost. Kod nas u Bosni i Hercegovini kako godine prolaze taj zadak, čini se, postaje sve teži. Teško se boriti protiv onoga što nas najvećim dijelom okružuje te se našoj djeci nameće kao negativan uzor.

Stručnjaci će reći kako je odgoj i vaspitanje djece zasigurno jednako zahtjevno bez obzira na vrijeme i mjesto življenja porodice. Roditeljstvo i u savremenom dobu ima univerzalni zadatak, a to je voljeti djecu, učiti ih samostalnosti i razvijati ličnost djeteta u skladu sa sposobnostima.

Tako da i za ovo vrijeme vrijedi pravilo da su roditelji prvi i najjači uzori koji djeca imaju i na osnovu kojeg uče o sebi, svojoj porodici i svijetu, kaže Dženana Kuluglija psihologinja i porodična psihoterapeutica za Radiosarajevo.ba.

Rana iskustva s majkom, ponašanje i komunikacija roditelja, zatim poruke koji roditelji upućuju oblikuju ličnost djeteta.

"Tako dijete uči identifikacijom sa svojim roditeljima, braćom, sestrama, itd. Npr. često se susreće da se dijete ponaša kao neko od roditelja, pa ono sjedi kao otac, voli hranu kao otac, voli školu, ne voli fiziku, i sl. Dijete često i imitira svoju okolinu što također predstavlja način učenja. Ovdje je potrebno voditi računa s kim se dijete identificira i po čijem modelu imitira", mišljenje je psihologa Remzije Šetića.

On kaže kako dijete može na ovaj način učiti i od onih osoba koje mu nisu bliske. Tako je svakim danom sve veći utjecaj masovnih medija na ponašanja našeg djeteta (TV, internet, i sl.).

"Stvar je u tome da se dijete počinje nesvjesno ponašati kao njegova okolina. Tako se npr. mi iznenadimo kako naše dijete psuje ili nešto slično, a nismo  ni svjesni da skoro svaki dan pred djetetom nešto opsujemo ili da dijete gleda TV sadržaje koji obiluju psovkama."

Utjecaj društva na razvoj i ponašanje djeteta

Za svakog roditelja je pitanje kako će društvo djelovati na ličnost djeteta i da li dijete ima potencijale da izdrži zahtjeve društva, a da pri tome ostane ličnost usmjerena na pozitivne vrijednosti.

Veliko pitanje i u našem društvu je koje ličnosti se nameću kao uzor, na ulici i kroz medije, a prema kojim uzorima želimo usmjeriti djecu, naglašava Kuluglija.

"Važno je s djecom razviti povjerenje u kojoj će se teme: ponašanja, dobre komunikacije, modernog odijevanja, profesionalnog uspjeha, fizičkog izgleda odnosno ljepote, prave ljubavi, seksualne orijentacije itd. otvoriti i držati kao važne i tražiti od djece da izraze vlastita viđenja, osjećanja i želje", dodaje ona.  

Uzor je osoba prema čijem modelu usvajamo stavove, vrijednosti, uvjerenja i ponašanja. Radi se o procesu socijalnog učenja, a jedan od načina usvajanja socijalnih normi je učenje prema modelu. Učenje prema modelu ili uzoru je ono učenje socijalnog ponašanja koje se odvija ugledanjem na ponašanja naše okoline.

Učenje uloga je jedan od oblika učenja prema modelu. Na ovaj način od okoline učimo određene uloge koje nas očekuju u životu. Uloga se definira kao očekivano ponašanje vezano uz društveni status. Ponašanje vazano uz status je važno za društvo i pojedincem, ističe Šetić.

On kaže kako je u našem društvu došlo do poremećaja sistema vrijednosti u društvu, i često smo svjedoci da društveno važni pojedinci, koji su utjecajni, i od kojih se očekuju prikladna ponašanja, manifestiraju suprotno od prikladnog i civiliziranog, pa i očekivanog.

"Česta pojava u javnosti je da se osobe koje imaju veliki utjecaj na okolinu ponašaju potpuno neadekvatno. Zapravo ti pojedinci, koji su dobili poziciju da imaju veliki utjecaj, promoviraju svoj sistem vrijednosti, taj sistem vrijednosti može biti potpuno poguban po društvo u kojem živimo. Naši mladi ljudi se ugledaju na takve pojedince i slijede njihov put, jer na njihovom primjeru mogu zaključiti da se takvim ponašanjem mogu doživjeti uspjeh".

Agresivnost kao oblik ponašanja

"Vi ćete danas u medijima susresti pojedince, posebno neke političare, pa i novinare, koji promoviraju agresivan stil, stil pun netolerancije i isključivosti", kaže Šetić.

Gore od toga svakako je ako pojedinac sa svojim frustracijama i ličnim nezadovoljstvima za uzora odabere nekog ko je društveno afirmiran po negativnim ponašanjima (pojedinci iz kriminalnog okruženja).

Današnji uzori u našem društvu su često neadekvatni, no sreća da nije isključivo tako. Ima određen broj i onih za koje smatramo da su poželjni. U prvom redu to su istaknuti sportisti, umjetnici, znanstvenici koji su napravili uspjeh u i izvan BiH.

"Ovdje stvari treba posmatrati i šire, mi živimo u svijetu globalizacije i jednostavne komunikacije. Današnji uzori ne moraju biti samo ljudi iz naše sredine, uzori mogu biti i jesu pojedinci iz regije, iz Evrope i svijeta. Mnogima su uzori Novak Đoković, Luka Modrić, ali i Messi, i mnogi drugi. Otvorenost koju mi danas imamo je prednost, ali ona ima svoje opasnosti. Kako naši mladi imaju pozitivne uzore, lako mogu doći i do onih koji su negativni ili neadekvatni uzori".

Utjecaj religije

"U određivanju uzora značajnu ulogu igra i religija. U BiH je veliki utjecaj religije i to je aspekt moralnog razvoja koji se ne smije zanemariti. Zbog toga vjerske zajednice moraju posebno voditi brigu o pojavama unutar svoje zajednice koje mogu biti destruktivne po naše društvo. Svjedoci smo da takve pojave postoje u BiH", podsjeća nas psiholog Šetić.

Dijete usvaja ponašanja preko agensa i izvora socijalizacije. Osnovni i glavni agensi socijalizacije su: porodica, škola, vršnjaci i mediji.

Ipak, porodica je ta koja treba biti glavni pokretač učenja i modeliranja ponašanja. Opća atmosfera u porodici važnija je od bilo kojih pojedinačnih postupaka. Porodica je ta koja djetetu postavlja temeljne ili bazične vrijednosti, uvjerenja i vjerovanja. Ukoliko mi sa svojim djetetom uspostavimo adekvatnu privrženost, mi ćemo biti ti koji ćemo svojoj djeci biti uzori, a naš primjer je put u svijet, kaže Šetić.

Ukoliko mi preferiramo određene vrijednosti, uvjerenja i vjerovanja vrlo je vjerovatno da će to isto imati i naše dijete. Ukoliko mi posjećujemo kino, pozorište, ukoliko čitamo knjige ili slušamo određenu muziku, isto ćemo razvijeti i kod svog djeteta.

Treba naglasiti da će dijete prije usvojiti ono što roditelj radi, a ne što govori. Tako se kaže: "Ne odgajaj dijete, samo se ponašaj". Danas djeca mogu pronaći mnoge uzore, a roditelji se trebaju potruditi da svojoj djeci budu pozitivni uzori i da djecu usmjeravaju ka plemenitim vrijednostima našeg društva.