Predstavljamo: Slovenačka manjina u BiH

Piše: Samo Čolak, Slovensko kulturno društvo Cankar, za portal manjine.ba

Slovenci su teritoriju BiH naselili u zadnjih dvjesto godina. Prva doseljenja dešavala su se još pod Austro-ugarskom okupacijom, kada su na ova područja neki građani Slovenije poslani kao stučni kadar i kao državni službenici tadašnje vlasti. Drugi razlog preseljenja nastao je u vrijeme Kraljevine SHS, kada je slovenačka pokrajina Primorska podpala pod vlast Italije i preseljenje je predstavljalo bijeg pred fašizmom. Neka preseljenja Slovenaca su se dogodila i u toku II svjetskog rata i neposredno nakon oslobođenja. U kasnijim godinama nisu zabilježena brojčano značajnija preseljenja.

Kakogod , Slovenci u BiH kao manjina postoje i organiziraju svoja društva po cijeloj BiH: Sarajevo, Breza, Kakanj, Vitez, Zenica, Tuzla, Banja Luka, Doboj i Prijedor. Neka od društava su više a neka manje aktivna. Njihove aktivnosti se uglavnom odražavaju kroz glazbu, kulturu i čuvanje nacionalnog identiteta kroz učenje slovenskog jezika i održavanjem kontakata sa domovinom svojih očeva i majki.

Sva ta društva veoma dobro surađuju sa Ambasadom R Slovenije u BiH koja djeluje kao produžena ruka matice. Sami Slovenci se u BiH deklariraju kao manjina pa samim time spadaju u kategoriju Ostalih.

Kao i većina manjina u BiH i Slovenci se susreću sa sličnim problemima.  Jedan od najvećih problema je sigurno financiranje aktivnosti društava. Do sada je veći dio financijske podrške davala Slovenija preko svojih državnih institucija i moglo bi se reći da je to pokrivalo 90 posto aktivnosti. Ostalo su pokrivale državne institucije BiH uglavnom na općinskom i kantonalnom nivou i neka od slovenskih poduzeća u BiH koji se pojavljuju u ulozi donatora ili sponzora pojedinih aktivnosti.

Došla su vremena da su društva prinuđena da se ponašaju tržišno i komercijalno i djeluju izvan državnih institucija da bi uopće realizirali planirane aktivnosti.

Primjer: društvo organizira neki kulturni događaj. Potrebno se pobrinuti za reklamu, unajmiti dvoranu, otiskati pozivnice, a ako imaju goste, moraju se pobrinuti za njihov smještaj ili im platiti honorar. Sve te stvari društvo mora plaćati. Događaj će se realizirirati i pri njemu će svi akteri će zaraditi, osim društva kome je to samo financijski trošak. U rijetkim primjerima nešto od navedenog društvo će dobiti besplatno, možda dvoranu ili da se neko odrekne svog honorara. U svim slsučajevima, društva se po zakonu ne mogu i ne smiju ponašati tržno, što znači da sve svoje usluge, ideje i organizacije ne smiju naplatiti jer su neprofitabilna organizacija. Iako su društva kao takva oslobođena poreza ipak moraju voditi knjigovodstvo, evidentirati sve dohodke i troškove, a plaćanje knjigovođe je još jedan dodatni izdatak za društvo, jer tako zahtjeva zakonodavstvo u BiH.

Naravno da se slovenska društva ne bave samo organizacijom kulturnih događanja već i mnogih drugih aktivnosti na relaciji BiH- SLO- BiH. Na primjer, organiziraju susrete, daju preporuke za pridobivanje slovenskog državljanstva, preporuke za dobijanje stipendija za studiranja u R Sloveniji, organiziraju tečaje slovenskog jezika i za građane koji nemaju slovensko porijeklo, pomažu pri nezvaničnim prijevodima i na sve svoje događaje pozivaju sve, bez obzira da li su ili nisu članovi, uvijek besplatno i s dobrodošlicom.

Najamnina prostora odnosi mnogo novca
Najveći odliv sredstava, barem u društvu Cankar u Sarajevu, predstavlja najam prostora sjedišta društva koje se nalazi u Splitskoj ulici u Sarajevu. Na primjer, ovakve probleme nemaju društva nacionalnih manjina u Banja Luci. Kako to? Republika Srpska se mnogo bolje pobrinula za svoje manjine i obezbijedila im zajedničku zgradu u kojoj mogud jelovati i ne trebaju plaćati najamninu.

Konkretno, za trošak najamnine naše društvo izdvoji od 15 – 20% ukupnih proračuna društva na godinu.

Nemaju ni sve manjine taj problem. Npr. Jevrejska zajednica ima prostore u svom vlasništvu već od ranije. Neki su ranije uspjeli kupiti svoje prostore ili ih dobiti, kao npr. Romi. Neka društva ne mogu si priuštiti niti uzeti u najam prostor, pa su registrirana na privatne adrese predsjednika ili sekretara društva. Tako ponašanje FBiH je zabrinjavajuće. Već ako se neko kao manjina zakonom i ustavom priznaje, zašto se na njega gleda kao na nepostojećeg? Zar se ne bi moglo zakonodavstvo prilagoditi i pomoći tim Ostalima?

Moje skromno mišljenje je da takvom odnosu prema manjinama na ovim prostorima recesija najmanje pridonosi. Najveću krivicu snose političari tj. politička neuređenost i nejedinstvo u BiH, neusklađenost prioriteta države i njen odnos prema njenim građanima.

Prijedlog: zajednička zgrada za manjine
Rješenje skupih najamnina koje društva nacionalnih manjina moraju plaćati može se riješiti na način da im se dodijeli ili kupi jedna zgrada koju mogu zajednički koristiti (po uzoru na Banja Luku). Društva bi uzvratila organiziranjem godišnjeg dobrotvornog koncerta i sav prihod uložila u održavanje zgrade. Drugi način je podizanje kredita za kupovinu zgrade. Kredit bi podigla društva manjina, a žiranti bi bile vlade matičnih država društava. Humanitarni koncerti bi se mogli događati i češće, sve dok se  ne bi sakupilo dovoljno novca za pokriće troška države za objekat. Predviđam da bi sa takvim jamcima kredit podpisala svaka banka u BiH. Siguran sam da bi i i druga društva, baš kao i Cankar radije plaćala ratu kredita za takvu zgradu, nego mjesečnu najamninu koju sada plaćamo.

Ovaj prijedlog je tržišno opravdan, ima neku financijsku konstrukciju, a pri tom nije egoističan, nego je usmjeren na brojna društva koja pod sličnim usvjetima djeluju u F BiH. Vidjet ćemo koliko će  ovakav prijedlog dobiti podrške. U svakom jeziku postoji izreka „Nada umire posljednja!“