Pojedinac u borbi protiv nepravednog sistema - iluzija ili mogućnost

U Narodnom pozorištu Sarajevo, u srijedu 24. decembra u 19:30 sati na programu je predstava Pobunjenik M.K., koju je režirao Nermin Hamzagić, a koja je rađena u koprodukciji MESS Teatra, Narodnog pozorišta Sarajevo i EastWest Centra.

Riječ je o predstavi koja je nastala prema tekstu Heinricha von Kleista. Ovaj inspirativni tekst govori o čovjeku koji odlučuje suprotstaviti se nepravednom sistemu.

Piše: Hilma Unkić, Radiosarajevo.ba

Mihael Kolhas je trgovac konjima kojem prilikom jednog putovanja na imanju jednog plemića konje bespravno oduzimaju i upropaštavaju. Nakon što mu korumpirani birokratski aparat odbije tužbu protiv plemića, Kolhas odlučuje izboriti svoju pravdu nasilnim putem. Kleistova novela nastala je prema istinitom događaju iz 16. stoljeća, a jednako je aktuelna i danas kada smo svjedoci stalnih socijalnih nemira širom Evrope. 

"Predstavu smo premijerno igrali u aprilu i proces predstave je tekao u kontekstu februarske pobude građana Bosne i Hercegovine, tako da je odjednom naša priča koja je napisana 1810. godine postala itekako aktuelna i za naše društvo jer govori o pobuni čovjeka protiv nepravednog sistema. Tako da je za sve nas to bila potvrda da smo radili u jednom trenutku koji je bio izuzetno važan za naše društvo. Problem društva koje je nepravedno i sistema koji gazi po dostojanstvu i pravima svojih građana, onda je zastrašujuće da je tema koja je bila aktuelna 1810. godine, aktuelna i u našem društvu, ali i u Evropi", kaže za portal Radiosarajevo.ba režiser Nermin Hamzagić.

Vječito pitanje - da li je pojedinac jači od države i vrijedi li pobuna?

"Imamo različitih primjera u historiji – nekada su borbe pojedinaca rezultirale svrgavanjem nekih sistema i dovele su esencijalnih promjena u društvu. Kod nas je pitanje da li se ta promjena desila i gdje nesta bunt, gdje se izgubila naša pobuna, a, evo, bila je jedna legitimna pobuna narodi, tako da ćemo vidjeti da li će ova vid pobune demokratskim sredstvima izroditi nekim promjenama u društvu."

Postavlja se pitanje koliko je zadatak umjetnosti da bude angažirana, da se bori i dovodi do eventualnih promjena u društvu. Treba li je uopće uplitati u takve stvari?

"Moje shvatanje je da umjetnost mora biti u koleraciji s društvom u kojem mi sada živimo i da ona treba da proizlazi kao jedan vid nužnosti da se govori o određenim kretanjima u društvu i u tom segmentu umjetnost treba da bude angažirana i da otvara određena pitanja, da ukaže na stvari koje su tabu u našim društvima. Kolika je stvarna moć umjetnosti da nešto promijeni – iskreno ne znam i ne mislim da joj je zadatak da to mora učiniti, ali je bitno da je proizvod društva i faza kroz koje društvo prolaze i da mora postojati jedna neraskidiva veza između umjetnosti i društva. Za to je možda najbolji primjer umjetnosti koja je stvarana za vrijeme opsade u Sarajevu – umjetnost je tada bila nužna za odvijanje života."

Gdje je mjesto pozorištu danas?

"Pozorište kao mediji, kao umjetnost se održalo kroz stoljeća i mogućnost pozorišta da vrlo brzo reagira i da neki refleks na kretanja u društvu je ono što ga je sačuvalo tokom svih ovih stoljeća i mislim da društvo koje ide ka jednom tehnološkom razvoju neće ugroziti pozorište, nego će samo potvrditi njegovu poziciju i važnost u društvu. Naravno, kod nas je sve to dosta usporenije, ali pozorište u Evropi u svijetu dosta se u svojoj formi mijenja i može se prilagoditi i formom i sadržajem publici, nastoji biti što aktuelniji kroz odabir tema. Mislim da se i mi trebamo približiti tome što publika želi, ne u smislu da joj podilazimo, nego da probamo naći inspiraciju u svakodnevnom životu ljudi i problemima s kojima se susreću", kaže Hamzagić.

Kao i u mnogim sferama života u društvu kakvo je naše, i umjetnici se sukobljavaju s mnogim problemima, te put do njihovog priznanja nije nimalo jednostavan.

„Mladima u pozorištu je jednako teško kao i starijim kolegama, a to znači da ćemo se zajedno s njima morati boriti za neke bolje uvjete. Kada govorimo o mladima u umjetnosti, njima je teško kao u bilo kojoj profesiji. Naprosto, ne postoji jedna kulturna politika koju sistem provodi, koja radi na afirmaciji i unapređenju naše kulture“, smatra Hamzagić.

Mogućnost da se glumci i režiseri iz naše zemlje upoznaju s modernim evropskim i svjetskim pozorištem danas, svakako pruža Internacionalni teatarski festival MESS koji dovodi u Sarajevo najznačajnija imena iz ove oblasti.

„Veliki značaj je u festivalu MESS koji nam svake godine dovodi važne predstave kako iz regiona, tako i iz nekog šireg okruženja Evrope i svijeta. Mislim da je u tome jedan od značaja MESS-a. Za nas su neke stvari naravno nedostižne kada je riječ o budžetu i ulaganjima i u tehnološkom smislu u kojem je evropsko pozorište otišlo mnogo dalje nego mi. Ono što je dobro za nas je činjenica da imamo sve predispozicije da idemo u tom pravcu. To ne možemo sami, potrebno je da to bude projekat šire društvene zajednice – politike prije svega, koja će prepoznati značaj kulture kao jednog proizvoda od kojeg živi veliki broj u ovoj državi“, zaključuje Hamzagić.

Nermin Hamzagić rođen je 1986. godine. Diplomirao je režiju na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu. Svoju prvu profesionalnu predstavu Kopenhagen (2008.) autora Michaela Frayna, režirao je u produkciji East West Centra iz Sarajeva. Njegov dokumentarni film Dreamers (2009.) uvršten je u zvaničnu selekciju Dokumentarnog programa 15. Sarajevo Film Festivala, Festivala dokumentarnog filma Jihlava, South Europe Film Festivala L.A. (2010.) i Chicago Film Festivala (2010.). Dreamers / Sanjari su nominirani za Silver Eye Award na East Silver Marketu u Pragu. Režirao je kratki film Vehabije u tramvaju. Film je postavljen na YouTube i za kratko vrijeme je stekao ogromnu popularnost. Godine 2009. njegov kratki film Lift nagrađen je na Festivalu Europe is here (Plovdiv). Iste godine radio je kao producent predstave H.C. Andersena Ružno pače u režiji Elme Islamović, u produkciji East West Centra iz Sarajeva. Bio je asistent režije dokumentarnog filma Djeca Aide Begić, u produkciji Mediacentra iz Sarajeva (2010.). Režirao predstavu Ulica divljih kestenova Danila Kiša, u koprodukciji sa Međunarodnim teatarskim festivalom MESS (2011). Godine 2010. pridružio se timu produkcijske kuće Film House na produkciji igranog filma Djeca Aide Begić. Godine 2012. režirao je predstavu 99% (Strah i bijeda Trećeg rajha) u produkciji Sarajevskog ratnog teatra, koja je uvrštena u program Future MESS 52. Međunarodnog teatarskog festivala MESS, kao i Festivala Dani Sarajeva u Beogradu. U Narodnom pozorištu Sarajevo režirao je 2013. godine predstavu Tartif J. B. Poquelin Molierea. U saradnji sa produkcijskom kućom Pro.ba u 2013. režirao je dokumentarni film Posao iz snova, kao i dokumentarni film Poništeni koji je premijerno emitiran na Al Jazeera Balkans.