Nepodnošljiva lakoća ideologije

Piše: Jasmina Bajramović, Školegijum

Pored obaveznih nastavnih materijala – udžbenika i radnih sveski – postoje i drugi, djeci interesantniji i šarolikiji oblici edukacije „na papiru“. Radi se, naime, o časopisima namiijenjenim djeci, naročito onima koji su odobreni od strane ministarstava obrazovanja i time verificirani i okićeni pridjevima „podoban“, „pogodan“, „pozitivan“, „preporučen“... Ovim se publikacijama ne pridaje previše pažnje, u smislu uvida u kvalitet sadržaja, jer se u školama pojavljuju jednom mjesečno (nekad i rjeđe), a učenici nisu obavezni da ih kupe. Da li ova činjenica oslobađa uredništvo i izdavače (kao i samo ministarstvo) odgovornosti za ponuđene tekstove, ukoliko se u njima iznose dvosmisleni i diskriminatorski stavovi? Primjer takve problematične interpretacije pojavio se u „Elifu“, časopisu namijenjenom djeci, u izdanju Udruženja vjeroučitelja, podržanom od strane IZ u BiH, a pozitivno ocijenjenom i preporučenom od Federalnog ministarstva obrazovanja i nauke.

Sve dobro dolazi u paru, osim...

U decembarskom broju ovog časopisa objavljen je tekst pod naslovom „Borimo se protiv HIV/AIDS-a“, povodom obilježavanja Svjetskog dana borbe protiv ove bolesti. I dok je sam tekst informativnog karaktera (kada se bolest pojavila, određeni statistički podaci, kakvo je stanje u BiH, svjetske kampanje za borbu protiv HIV/AIDS-a itd.), u antrefileima je, pak, bijelim slovima na crvenoj podlozi, naročito naglašeno sljedeće: „Kada se u jednom narodu pojavi blud i rasprostrani do te mjere da se počne javno činiti, u njemu će se pojaviti kuga i bolesti koje nisu poznavali njihovi preci.“ (Hadis) Danas možemo razumjeti značaj ovog hadisa zbog homoseksualnosti, prostitucije, bluda i razvrata koji su postali veoma rašireni i čak ozakonjeni u mnogim zapadnim državama.“

Hadisom i naknadnim njegovim „tumačenjem“, kao glavni krivac pojave i širenja bolesti navodi se homoseksualnost – pod broj jedan, a kasnije i pojmovi poput bluda i razvrata, pod koje se podvodi svako seksualno ponašanje koje nije u skladu sa vjerskim propisima, a koje je, opet, van tradicionalnog poimanja porodične jedinke u sastavu majke, oca i potomaka. Homoseksualnost je, kako je rečeno ČAK! i zakonom dozvoljena, pa zato je, DANAS, ovaj hadis svakom razumljiv i svakom je jasno gdje će uprijeti svoj optuženički pogled – prema homoseksualcima. Navedena su „tumačenja“ paradoksalna sa samom informacijom u tekstu: „Cilj je da se različitim aktivnostima informiše javnost o toj zaraznoj bolesti, da se ukloni diskriminacija prema oboljelima (...)“. Nejasno je kako je moguće ukloniti diskriminaciju prema oboljelima ako su upravo njihova prava stavljena pod upitnik. Ovim se dvosmislenim napisom –ponovo! – naučna interpretacija zamjenjuje subjektivnim vjerskim tumačenjem, vrlo pogodnim za formiranje neprijateljskog stava prema onom koji nije „isti kao ja“. Kako je i časopis namijenjen osnovnoškolskom uzrastu, jasno je da će, nailaskom na ovaj tekst, učenik zaključiti „zašto, kako i kad“.

Bez (o)queernih prava

I časopisi su (bez obzira da li su u sklopu naročite vjerske politike, dogme, ideologije, itd.), kao i sva izdanja odobrena od obrazovnih institucija, odgovorni za ono što serviraju učenicima. Bez obzira da li su upravo osnovnoškolci ti koji pišu problematične tekstove – one koji pozivaju na netoleranciju i diskriminaciju – urednici (i sami nastavnici, tj. vjeroučitelji) su dužni da provode načelo tačnosti i informiranosti, a ne da koriste kampanju protiv bolesti da bi promovisali vlastitu politiku.

Tekst prenosimo sa onlista za školsku praksu – Školegijum