Mobilne barijere za odbranu od poplava

Austrijski grad Grein u borbi s nabujalim Dunavom koristi mobilne metalne barijere, a takvo rješenje ima i Novi Sad.

Tekst preuzimamo sa portala Aljazeera.net

Dok traju danonoćne borbe s vodenom stihijom u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i Srbiji, a veliki broj dobrovoljaca gradi tzv. zečje nasipe kojima pokušavaju obuzdati ogromnu količinu vode koja prijeti ljudima i njihovoj imovini, ponovno je aktualizirana priča o mobilnim metalnim barijerama kakve koriste u Austriji.

Takve je barijere, kakvima se u borbi s Dunavom hvali austrijski gradić Grein, prije nekoliko godina dobio i Novi Sad, a stručnjaci tvrde kako je takvo rješenje vrlo korisna stvar u budućnosti. No, o tome se mora razmišljati unaprijed.

"Srbija je imala iskustva s postavljanjem takvih barijera u poplavama pre tri godine, kad je u Novom Sadu i postavljena jedna mobilna ograda koja se sastoji od metalnih delova koji su mobilni i betonskih stubova koji se postavljaju na branjena mesta. Mobilna ograda se kači na te betonske stubove i glavna njena prednost je zato što se u veoma kratkom vremenskom roku može sprečiti prodor vode", objašnjava Igor Conić, glavni i odgovorni urednik portala građevinarstva i arhitekture Gradnja.rs.

Ključni problem na koji ukazuje jeste činjenica da se unaprijed mora razmišljati o tome gdje će se postaviti temelji, odnosno rupe u betonu, na koji će se postaviti stupovi, kao što se mora i procijeniti dolazak vodenog vala.

"Mobilne metalne barijere postavljaju se tamo gde želi da se brani određeno područje i to su uglavnom urbane sredine. Takva investicija u startu je skuplja, ali se posle može primenjivati veliki broj puta, za razliku od sistema u kojem stavljate vreće sa peskom. Pritom morate da angažujete veliku fizičku radnu snagu da bi vreće napunili, a posle te iste vreće mora neko da skloni i baci", dodaje Conić.

Brzo postavljanje barijera

Metalna ograda postavlja se za dva-tri dana, zahtijeva mnogo manje radne snage, puno je efikasnija od "zečjih nasipa" jer ne propušta vodu, ne zahtijeva ni veći angažman mehanizacije i velike građevinske radove, kao ni veliki broj angažiranih ljudi.

"Zna se da su zemljani radovi jedni od najskupljih u građevinarstvu. Sreća je da postoji veliki broj dobrovoljaca koji mogu da napune vreće peskom, ali se vidi da je sporo i tromo, i ne daje rezultate koje daje metalna mobilna ograda koja se može koristiti na više mesta. Ako imate mobilnu ogradu koja stoji negde u Beogradu i imate alarmantnu situaciju u Novom Sadu, prenećete je tamo, ili u Obrenovac, ili drugde ako treba", navodi Conić.

Budući da je riječ o aluminijskim konstrukcijama, vrlo su lagane za prenošenje. Isto tako, mogu biti i dobra poduzetnička ideja, jer bi potencijalnom proizvođaču donijeli dobar posao, a investitoru, najvjerojatnije bi se radilo o jedinici lokalne samouprave ili državi, uz moguća veća inicijalna ulaganja donijelo bi višestruku i dugotrajnu korist. Na kraju, ljudski životi su neprocjenjivi, a ovakvim barijerama definitivno bi bili zaštićeni.

Novi Sad za sada jedini ima takvo rješenje za obranu od poplava, a kako Dunav još ne prijeti, nema ni potrebe za postavljanjem ograda. Ipak, zlu ne trebalo, ograde su spremne. Po uzoru na Novi Sad, uskoro bi u nabavku metalnih barijera mogle i druge sredine, jer je riječ o zalogu za sigurniju budućnost.