Misteriozni nestanak aviona Star Dust 1947. godine riješen tek 50 ljeta kasnije (FOTO)

Kada je riječ o avionskim nesrećama, često ona glavna pitanja ostanu neodgovorena, tipa 'zašto' i 'ko je kriv'. 

Stravične avionske nesreće koje su se dešavale proteklih sedmica i mjeseci, nažalost, nisu rijetke. Iako se još uvijek ne zna šta se dogodilo malezijskom avionu koji je nestao u martu, vjerovatno će vrijeme pokazati kakva je sudbina zadesila putnike leta MH370.

Slično se dogodilo avionu Star Dust, koji je trebao letjeti iz Buenos Airesa, Argentina u Santiago, Čile. 

Međutim Star Dust nikada nije došao na svoje odredište i sudbina British South American Airways (BSAA) leta lankasterski 3 ostala je nepoznata više od 50 godina!

Star Dust je nestao na današnji dan, drugog avgusta 1947. godine. Krenuo je iz Buenos Airesa u 13.46 minuta  preko planinskog lanca Andi. Posljednje emitiranje iz Star Dusta prema Santiago zračnoj luci je bio Morseov kod transkripcije "ETA SANTIAGO 17.45 HRS STENDEC". 

Operater iz Santiago aerodroma je pitao za potvrdu poruke te je još dva puta dobio istu poruku iz Star Dusta ''STENDEC''. Ovaj zagonentni kod je već desetljećima predmet rasprave brojnih stručnjaka.

Postoje mnoge interpretacije, a jedna hipoteza je da je  STENDEC je akronim (Starting En-Route Descent ili Severe Turbulence Encountered Now Descending Emergency Crash-landing), a drugi sugeriraju da je operater pogrešno čuo ili protumačio morseove znakove i da je tako pogrešno prepisao kod jer je STENDEC anagram od DESCENT (silazak).

Ni do dana današnjeg niko sa sigurnošću ne može reći šta je Star Dustov Mors operator namjeravao reći. Sve što je poznato je to da se niko više nikada nije čuo sa Star Dustom. Nakon što je toranj u Santiagu primio poruku prekinute su sve komunikacije i Star Dust nikada nije stigao u Santiago.

The Star Dust manifest je  pokazao da je na broju leta CS59 bilo šest putnika i pet članova posade. 

Kapetan Reginald Cook bio je ugledni Royal Air Force pilot s velikim borbenim iskustvom u Drugom svjetskom ratu. Cookov prvi i drugi časnik su također bili ratni veterani sa borbenim iskustvom.

Popis putnika ovoga leta bio je veoma raznolik: Palestinka koja se vraćala u Čile iz posjete od umirućeg rođaka, dvoje britanskih poslovnih ljudi, visoki suradnik iz Dunlopa (kompanija za proizvodnju pneumatika), britanski državni službenik koji je vršio isporuku veoma važnih dokumenata, Čileanac rođen u Njemačkoj čiji su roditelji nestali za vrijeme rata u Njemačkoj.

Potraga za letjelicom nije davala rezultate, pa su ubrzo krenule teorije zavjere o mogućim saboterima i naravno, vanzemaljcima. 

To su jedine informacije koje je javnost imala narednu 51 godinu. 

Napokon, 1998. godine, dva argentinska penjača su uz planinu Tupungato u Andama - oko 50 kilometara istočno od Santiaga naišli na olupinu avionskog motora. Oni su otkrili i druge savijene metalne dijelove, kao i komade odjeće.

Kada su se vratili u Santiago i prijavili svoj pronalazak, vjerovalo se da je misterija nestanka Star Dusta riješena. 

Ali to nije bilo moguće potvrditi sve do 2000. godine kada je pokrenuta ekspedicija argentinske vojske koja je pronašla mjesto nesreće zajedno sa dodatnim olupinama. Također su otkrili i ljudske ostatke pomoću kojih je tek 2002. godine provedena DNK-a analiza i potvrđeno je sa sigurnošću da su to putnici Star Dusta.

Stručnjaci su nesreću okarakterizirali kao udar u planinu i isključili mogućnost eksplozije aviona u zraku prema ostacima olupine na tlu koji su bili lokalizirani. 

Nakon što je utvrđeno da je Star Dust je udario u planinu Tupungato, počeo je proces razotkrivanja šta se uistinu desilo i šta je izazvalo pad. Poznato je da je na tome području u to vrijeme nalazila snježna oluja te da su oblaci bili veoma gusti. 

Vjerovalo se da je kapetan Cook naišao na veliko strujanje zraka koje je skrenulo avion sa putanje, pa je kapetan mislio da je prešao Ande te se počeo spuštati jer je mislio da ima čist put ispred sebe, a u stvari je tek bio pred Andama.

Kako to da je Star Dust ostao skriven više od 50 godina? Vjerovatno je naletio na vertikalan ledenjak, pa je udar izazvao lavinu koja ga je zatrpala u nekoliko minuta i tako ga sakrila od spasilaca. Olupina je bila pokopana u ledu i ostala je sakrivena sve dok, topeći se lagano, led nije prešao svoj put niz planinu.

Samo je oko deset posto olupine izvirilo iz planine, a stručnjaci smatraju da će se preostali dijelovi olupine otkriti u budućnosti kako se se led bude topio vremenom. Konačan zaključak istrage je oslobodio kapetana svih sumnji i ustanovilo se da posada nije kriva za pad, nego da je pad bio posljedica loših vremenskih uvjeta zbog kojih posada nije mogla točno utvrditi svoj položaj.