Izložba 'Facebook naših baka': Interneti su oduzeli ljudima mogućnost da se prepuste svojim snovima

Spomenari kao ukoričene bilježnice su čuvari najvećih tajni, kriju najsuptilnije emocije iskazane kroz rečenice. Oni su često forma i suština naših snova, jer upravo čuvaju najveće tajne mladosti, mnogi mu pristupaju kao najvećim dragocjenostima njihove prošlosti, snova i života. 

U okviru 32-og Internacionalnog festivala Sarajevska zima 2016., u Historijskom muzeju Bosne i Hercegovine otvorena je izložba bračnog para Igora i Željke Novaković iz Zagreba, pod nazivom Facebook naših baka. 

Autori izložbe su se odlučili baviti neobičnim hobijem, sakupljanjem spomenara. Za ovu priliku odabrali su pedesetak spomenara sa fokusom na Sarajevo i BiH, ali i par primjeraka iz Zagreba, Splita, Zadra... Spomenari su sačuvani tokom protekla tri vijeka, bez obzira na ratove. Kao takvi predstavljaju unikatno umjetničko djelo.

"Spomenari su dio naših snova koje smo odsanjali i snova koje bi željeli sanjati o sebi i o drugima. Interneti, Twiteri i sve druge vrste virtualne komunikacije svijeta su oduzeli ljudima mogućnost da se prepuste svojim snovima. Oni sanjaju snove drugih, identificiraju se sa snovima svojih beskonačnih nizova prijatelja i ova izložba gospođe i gospodina Novakovića iz Zagreba, na neki način o vremenu koje je prošlo i istovremeno jedan znak da se uvijek možete vratiti svojim snovima, čak i ako koristite dan-noć Facebook i Twitter", kazao je gospodin Ibrahim Spahić, direktor Festivala Sarajevska zima. 

Naveo je kako Facebook, predstavlja „crveni tepih“ , gdje upravo korisnici ove mreže bježe od svojih vlastitih i žive tuđe snove. Kazao je, da je najvažnije „vrijeme koje nema nikakve odrednice“ i da mu je čast što je upoznao porodicu Novaković, te da su ovi spomenari čvrste činjenice, živa materija, gdje ima prekrasnih poruka iz Sarajeva i gdje se ljudi mogu podsjetiti na spomenare koje su se prodavale kao teke. 

Prisutnima se obratila i Elma Hodžić, kustosica Historijskog muzeja BiH.

"Kada govorimo o spomenarima, riječ je o tkanju emocije koja započinje na koricama. Spomenar ili ispovjednik obiluje rečenicama koje ostaju u sjećanju, gdje možemo rekonstruisati događaje iz prošlosti", kazala je Elma. 

Više o samoj ideji govorila je i Željka Novaković, autorica ove izložbe.

"Ideja je suprugova, on se inače bavi pisanjem reklama, pa je našao slučajno, tražeći neke antikvitetne ploče od Stonesa, našao je stari spomenar iz 1910.  Donio ga doma, kupio je iz znatiželje, bio je tipa 4 KM u prevodu, zaljubio se u riječi, crteže, to je zbilja posebna oprema, vidite kako to sve izgleda. Malo, pomalo je to sve počelo, to već traje nekih 5-6 godina, prikupljamo, stvaramo kolekciju, sad ih imamo preko 350. Ovo je u biti naša prva internacionalna izložba i jako smo sretni". 

Pitali smo je, na koji način su dolazili do spomenara.

"Do spomenara se najčešće dolazi na buvljacima, ljudi obično kad čiste tavane, stare neke prostore, kuće, ljudi ih obično bace, kao i stare knjige. Znači, buvljaci, antikvarijati i internet oglasnici", zaključila je Željka. 

Za kraj, navela je da će biti izložbenih manifestacija, te da su tek su krenuli sa izložbama, iako su imali već sedam u Zagrebu. Premijerno je izložen i najstariji spomenar u kolekciji iz 1814. godine, nabavljen prije dvadesetak dana, a star 202 godine.