Dragulji mostarske kulturne baštine: Tri stoljeća tradicije Muslibegovića kuće

I ove godine, kao i prethodnih, hotel „Baština“, u porodičnoj kući Muslibegovića u Mostaru, iz dana u dan bilježi sve veće interesovanje turista iz najudaljenijih dijelova svijeta.

„Više se o nama zna u Americi, zahvaljujući internet prezentacijama i preporukama naših bivših gostiju, već u Mostaru. Često nas gosti, s čuđenjem, pitaju zašto im lokalno stanovništvo ne zna ništa reći o nama“, napominje vlasnik kuće Tadžudin Muslibegović za Anadolu Agency.

Kuća sa čitavim nizom pomoćnih prostorija izgrađena je prije tri stotine godina. U potpunosti je sačuvala izvornu arhitekturu. S pravom se može tvrditi da je jedna od rijetkih bosanskih kuća u Bosni i Hercegovini koja nije mijenjala svoj izgled od njene gradnje do danas.

U graditeljskom kompleksu sa više kuća, u kojem se nalazila i džamija, do danas su očuvane samo dvije odvojene zgrade, glavni objekat i ljetna kuća. 

Na ulazu u kuću nalaze se dva avlijska prostora: haremluk, u kojem su mogli boraviti samo članovi porodice, i selamluk, u kojem su vršene ekonomske-trgovinske transakcije.

Sačuvan originalni namještaj i prodični nakit 

Glavni objekat je rekonstruisan 1871. godine, čemu porodica Muslibegovića ima zahvaliti da se očuvalo ovo zdanje do danas.

Prema mišljenjima istraživača kulture stanovanja, Muslibegovića kuća i Konak kneginje Ljubice u Beogradu su dva najljepša objekta gradskih kuća iz osmanskog perioda na Balkanu.

Ideja porodice Muslibegović, otvarajući kuću prema javnosti nakon rata u Bosni i Hercegovini, bila je da kuća služi isključivo u edukativne svrhe, jer su sačuvani svi orginalni arhitektonski elementi, cijeli namještaj, srebreni porodični nakit, porodično oružje, porodična biblioteka, i preko 157 originalnih porodičnih dokumenata.

Najstariji dokument datira iz 1569. godine. U njemu se nalazi projekat obnove kuće, odluke šerijatskog suda o imovini porodice, sultanov ferman o imenovanju  jednog od Muslibegovića za imama džamije, kopija pasoša za odlazak na hadž u Mekku itd.

Simbol objekta je Davidova zvijezda koja je urezana na prednjem portalu kuće. Ovaj simbol monoteizma koristili su pripadnici svih religija u Hercegovini i Dalmaciji.

Muzej, pa hotel baštine

Muslibegovići su kuću za javnost otvorili prije devet godina i već tada spoznali da muzejskom djelatnošću ne postižu puni edukativni cilj, stoga su se odlučili da kuću, prema standardima Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika BiH, preimenuju u hotel baštine.  

„Otvaranjem kuće za ugostiteljske svrhe postigli smo ono što smo željeli. Pored toga što naši gosti imaju priliku da više saznaju o kulturi življenja u vrijeme osmanske vladavine na Balkanu, imaju priliku i osjetiti iznutra taj način života“, kaže nam Tadžudin, ističući kako se od tada značajno povećalo interesovanje stranih turista, pogotovo onih iz Amerike, Australije i istočnih azijskih zemalja. 

Ubrzo su stigla i vrijedna i prestižna priznanja

Anketom jednoga od najpopularnijih svjetskih portala za online rezervacije Expedia 2010. o najboljim svjetskim hotelima, među prvih deset uvršten je i hotel Muslibegovića kuća. U anketi je sudjelovalo oko milion posjetitelja, a u konkurenciji je bilo čak 110.000 hotela iz cijeloga svijeta. Ovaj hotel je zauzeo osmo mjesto. Koliko je to veliko priznanje dovoljno govori činjenica da je tada zagrebački hotel Regent Esplanada zauzeo146., a dubrovački hotel Hilton Imperial 283.

Od tada, priča nam Tadžidin, interesovanje stranih turista nije prestajalo, međutim najviše njih su gosti koji ne dijele nikakva iskustva sa kulturom življenja na Balkanu.

„Naši gosti su uglavnom visokoobrazovani ljudi koji znaju cijeniti značaj očuvanja cijelog graditeljskog kompleksa i značaj porodičnog ambijenta življenja. Među njima bilo je i nekoliko svjetskih princeza, prinčeva, naučnih radnika, političara, diplomata, glumaca, ali vrlo mali broj sportista“, ističe Muslibegović.

Svjestan je da od države Bosna i Hercegovina i institucija kulture ne može puno toga očekivati, pa čak ni neku vrstu preporuka, naučnih skupova i drugih vidova podrške. 

On smatra da je ključ uspjeha puno povjerenje koje pružaju gostima, jer ako se to povjerenje na bilo koji način oskrnavi bila bi to vrlo loša reklama za hotel i ideju očuvanja porodičnog i nacionalnog nasljeđa.

Dok smo razgledavali svih dvanaest soba, koliko ih ima u hotelu, Tadžudin nas je proveo i kroz sadržaje dokumenata i njihovu važnost u evropskoj historiji. Svaka soba imaju drugačiji ambijent i dekoraciju, tako da svaki gost može doći dvanaest puta i doživjeti dvanaest različitih iskustava.

Od sredine proljeća do sredine jeseni

U njima su neupadljivo istaknuti i sobni ukrasi drvenog namještaja u kojem ništa nije mijenjano već dvije stotine godina.  Pojasnio nam je i tehnike upotrebe materijala koje su drvenom namještaju osigurale tako veliku dugovječnost.

Jedan od istaknutih porodičnih dokumenata na sasvim dostatan način govori o poštivanju i jednakosti ljudskih prava, bez obzira na stalež i vjersku pripadnost mnogo prije Francuske revolucije.

Na kraju razgovora za Anadolu Agency (AA), Tadžudin nas je informisao kako hotel njegove porodične kuće radi od sredine proljeća do sredine jeseni zbog činjenice da je Mostar u to godišnje doba iznimno lijep i inspirativan.

„Zime u Mostaru, pogotovo one teške mostarske kiše, znaju depresivno djelovati i na nas Mostarce, stoga ne bismo željeli da bilo koji naš gost ponese ikakav loš utisak iz naše kuće“, zaključio je Muslibegović.