Diskusija bh. redatelja: Šta koči razvoj bh. teatra?

Redatelji Selma Spahić, Ahmed Imamović, Dino Mustafić, Goran Damjanac i Nermin Hamzagić, Nihad Kreševljaković - direktor SARTR-a, Marjela Margeta Hašimbegović i Mirvad Kurić iz rukovodstva Narodnog pozorišta u Sarajevu, te Ivica Šarić - savjetnik u Ministarstvu za civilne poslove u Bosni i Hercegovini, samo su neki od diskutanata koji su uzeli učešće u dvosatnoj debati na temu bh. teatra. 

U vrijeme kada se u glavnome gradu BiH održava najstariji teatarski festival u regiji MESS, u Sarajevu je danas održana debata pod nazivom Mapiranje potencijala i vizija bh. teatra. 

Događaj je organiziralo Udruženje redateljica i redatelja BiH, s polazištem da ova zemlja ima velike potencijale kada su teatarski stvaraoci u pitanju, ali se postavlja pitanje u kakvim uvjetima oni rade. 

Živoj diskusiji prethodilo je uvodno izlaganje moderatorice Tanje Miletić Oručević koja je predstavila rezultate istraživanja provedenog među javnim i nezavisnim teatarskim kućama širom BiH. 

Evo do kakvih saznanja je dovelo istraživanje. 

PROBLEMI DETEKTIRANI U JAVNOM POZORIŠNOM SEKTORU

- Politički postavljeni upravni odbori i rukovodstvo 

- Nedostatak planiranja i evaluacije rada

- Nefunkcionalan sistem poslovanja, problemi trezorskog poslovanja, neekonomično zapošljavanje, nedovoljna zaposlenost određenih pozorišnih profesija, nemogućnost otpuštanja kadra.

- Pad estetskog nivoa repertoara zbog komercijalizacije. Na ovaj način gubi se osnovna misija javnih ustanova kulture. 

- Nedovoljna programska sredstva - dio javnih sredstava namijenjen pravljenju programa  

- Veliki budžetski rezovi i pad budžeta u posljednje tri godine. 

- Premalen kvantitet produkcije: u teatrima Bosne i Hercegovine prosječno se postave dvije premijere po sezoni, za razliku od Hrvatske čija pozorišta ostvare osam do deset premijera, ili slovenije s prosječno 14 premijera u sezoni.  

PROBLEMI DETEKTIRANI U NEZAVISNIM POZORIŠNIM SEKTORU

- Nedostatak kriterija u finansiranju nezavisne kulture. Evidentno je da se profesionalni umjetnički projekti finansiraju na istim osnovama kao i amaterski, ili projekti koji uopće nisu kulturni. Ovo se prvenstveno odnosi na fondove na nivou različitih ministarstava, kao što je npr. Fondacija za scensku, likovnu i muzičku umjetnost. 

- Premalena sredstva koja se dodjeljuju u odnosu na budžete je najizraženiji problem nezavisnih produkcija

- Nedostatak kontinuiteta u finansijskoj podršci i neprepoznavanje kvaliteta. 

- Nedostatak strukturalne podrške stvaralaštvu mladih i debitanata, što je jedna od smjernica u kulturnoj politici EU. 

Kako bi se prevazišli veliki problemi vezani uz bh. teatar, Udruženje predlaže set kratkoročnih i dugoročnih rješenja: 

PRIJEDLOZI ZA KRATKOROČNO UNAPREĐENJE STANJA

- Povećanje programskih sredstava

- Formiranje tima za evaluaciju koji bi valorizirao rad javnih ustanova kulture na godišnjem nivou. Rezultati ove evaluacije pomogli bi da se određene stvari korigiraju

- Kreiranje podračuna za vlastite prihode na trezoru, kako bi se ubrzalo praktično poslovanje

- Utjecaj strukovnih udruženja na izbor upravnih odbora i rukovodstava javnih ustanova

PRIJEDLOZI ZA DUGOROČNO UNAPREĐENJE STANJA

- Reforma javnih ustanova. To bi značilo kreiranje efikasnijeg sistema s optimalnim brojem radnih mjesta, te preusmjeravanje sredstava s "hladnog pogona" na programska sredstva. 

- Primjena izmjene Zakona o pozorišnoj djelatnosti - zakoni postoje, ali se u mnogim slučajevima ne primjenjuje. Mnoge dobre odredbe ovog zakona se zaobilaze. 

- Angažiranje redateljica i redatelja na sezonu, odnosno na dvije godine. Ovaj prijedlog bazira se na evropskoj praksi tzv. rezidencije - vezivanje redatelja nekom vrstom ugovora na određeno vrijeme. 

- Finansijski poticaji uspješnim ustanovama i mogućnost finansijskih restrikcija za izostanak rezultata, što se veže na potrebu formiranja tima za evaluaciju. 

- Ukidanje trezorskog poslovanja za javne ustanove kulture - ta vrsta poslovanja ne korespondira s dinamikom pozorišne i kulturne produkcije. 

Argumentacija, kompetencija i transparentnost

Diskusiju koja je uslijedila započeo je Dino Mustafić, ustvrdivši da u bh. teatru, što se može posebno vidjeti posljednjih dana na MESS-u, djeluju daroviti ljudi, strast i entuzijazam. Ali to više nije dovoljno i sve je manje primjenjivo. Problemi u bh. teatru imaju politički, ekonomski i socijalni kontekst. Javne pozorišne ustanove su ruinirane i vlast ih je zapustila, mnoge postoje samo na papiru. Pad od 73 posto u budžetskim izdvajanjima za programska sredstava u posljednje tri godine je porazan, rekao je Mustafić, te naveo primjer da Kamerni teatar za svoje programe iz budžeta dobije samo 15.000 KM. 

"Ova politička garnitura kupuje socijalni mir - bitno je da ljudi dobivaju plaću svaki mjesec, nije bitno koliko će biti premijera. Političke stranke vrše utjecaj na izbor rukovodstava i upravljačkih struktura, upravni i nadzorni odbori su potpuno nekompetentni. Time se popunjava stranačka kvota onih koji su lijepili plakate. A to se odražava na socijalni aspekt - lošu klimu u teatarskim kućama. U mnogima vlada mlitavost duha, nema kreativne energije, izgubila se samokritičnost, vlada samodopadnost i provincijalnost. Honorari slobodnjaka su najniži u regiji. Ima svijetlih primjera kvaliteta, ali oni su neomiljeni u javnim ustanovama, jer su zahtjevni, radini, traže tačnost i potpuni angažman svih učesnika u procesu produkcije predstave", opisao je Mustafić i zaključio: 

"Ovom politikom u javnim sektoru doći će do nestanka kulturnih ustanova. Imat ćemo nove Zemaljske muzeje. A to se sve odražava na kvalitet predstava i izolaciju bh. pozorišta. Ono što trebamo uraditi kao djelatnici kulture je u javni prostor vratiti vrijednosti argumentacije, kompetencije i transparentnosti". 

Šta kažu u Banjoj Luci? 

Goran Damjanac, redatelj iz Banje Luke, podijelio je svoja iskustva iz manjeg bh. entiteta. 

"Situacija je gotovo identična, nijanse su u pitanju. Kod nas je veći problem što svi sistemi funkcioniraju na burazerskoj i kumovskoj liniji. Npr. gospođa koja je već godinama zaposlena kao savjetnica ministra za pozorište ima završen Mašinski fakultet. Ministarstvo je servis za zapošljavanje rođaka. Međutim, u Republici Srpskoj je evidentno da imamo veći broj premijera nego u Federaciji, a najsvjetliji primjer je Dječije pozorište RS-a koji ostavlja snažan trag na domaćoj i međunarodnoj sceni."

Odgovornost nije samo na vlastima

Mirvad Kurić, v.d. direktor Drame Narodnog pozorišta u Sarajevu primjećuje da je dio odgovornosti na samim teatarskim djelatnicima, jer urušavanje sistema pozorišta traje već godinama. 

"Mi se nekad u prošlosti nismo dovoljno gledali u oči, nismo se suočavali s problemima, i sada je došla voda do grla", upozorio je. 

U tom smislu Selma Spahić, međunarodno priznata bh. redateljica, pozvala je kolege na neophodnost solidarnosti i jedinstvenog stava prema vlastima. Pozvala je kolege da istraže mogućnosti koprodukcija, zajedničkog djelovanja, da probleme rješavaju zajedno, a ne svaka pozorišna kuća za sebe, da se uključe u proučavanje zakona i novih mogućnosti. 

To podržava Ivica Šarić, bivši ministar za kulturu KS-a, a sada savjetnik Ministra za civilne poslove BiH. 

Ahmed Imamović upozorava da istovremeno teatarski radnici moraju ući u šire pore društva, uključiti se u obrazovni proces i stvarati publiku od najmlađih uzrasta. 

Vladislava Fekete, članica žirija MESS-a i direktorica Teatarskog instituta Slovačke, predstavila je iskustva iz ove zemlje. Najvažnije za tamošnje pozorišne djelatnike, je postojanje Audio-vizuelnog fonda koji, osim kinematografije, obuhvaća i teatar, a koji formira država, ali je nezavisno tijelo. Ovaj fond dodjeljuje sredstva svim pozorišnim kućama u zemlji (od 8 miliona eura Nacionalnom teatru Slovačke, do 300.000 eura lokalnim teatarskim kućama), o čemu odlučuje nezavisna komisija.   

Zaključak skupa rezimirala je Jasmila Žbanić, predsjednica Udruženja redatelja i redateljica BiH: 

"Teatarski profesionalci su ti od kojih trebaju krenuti promjene, stoga je veoma važna komunikacija među njima. Direktori institucija trebali bi preuzeti inicijativu za redovne sastanke kako bi se ustanovile zajedničke razvojne strategije. Zakoni se mogu mijenjati, potrebno je izmjene predlagati artikuliranim jedinstvenim glasom. Ovo se posebno odnosi na izmjene trezorskog načina poslovanja javnih pozorišnih kuća, koji je jedna od najvećih kočnica programskog razvoja. Potrebno je razvijati dugoročne vizije, u planove uključiti evropske i druge fondove. Neke teatarske kuće pokazale su da je moguće, uprkos besparici, imati jasne dugoročne ciljeve i umjetnički identitet."

Ovaj skup održan je u trenutku reizbora rukovodioca pozorišnih kuća na području Kantona Sarajevo. Najavljen je novi susret narednog mjeseca.