Busuladžić: Htjeli su nam grantom začepiti usta

Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine se definitivno zatvara. Jedna od najstarijih muzejskih institucija u ovom dijelu svijeta, osnovana 1888. godine, nakon 125 godina postojanja, sutra u 11 sati konačno i definitivno zatvara svoja vrata.

Vijest o zatvaranju vrata Zemaljskog muzeja nije ništa novo i neočekivano; u zadnjih se nekoliko godina govori o teškoj situaciji u kojoj se ova institucija nalazi, dok je direktor Muzeja Adnan Busuladžić još prošle godine upozoravao na alarmantno stanje i tešku financijsku situacijuinstitucije i njenih uposlenika.

Potaknuti nedavnim pisanjima u medijima o odgovornosti samog direktora Zemaljskog muzeja za stanje u kojem se on trenutno nalazi, te razlozima za zatvaranje jedne od najstarijih i najznačajnijih muzejskih institucija u ovom dijelu svijeta, porazgovarali smo sa direktorom muzeja, dr. Adnanom Busuladžićem.

Radiosarajevo.ba:  Postoje li možda još neki projekti ili je ovo definitivni kraj Zemaljskog muzeja? Šta smatrate osnovnim razlogom za zatvaranje?
Busuladžić: Na projekte se više i ne javljamo jer je besmisleno raditi na projektima kada ljudi ne primaju platu. Šezdesetak ljudi zaposlenih u Muzeju ne može živjeti isključivo i samo od bilo kakvog projekta. Projekti su djelatnosti koje nam pomažu da realiziramo različite stvari iz naučnog, muzeološkog i stručnog segmenta, a glavni je problem u tome što su ljudi već godinu dana bez plata, bez mogućnosti liječenja, odlaska u mirovinu, plaćanja režisjkih troškova i sl., te je zaista, svaki naš nastavak daljeg angažmana potpuno i apsolutno besmislen.

U pravnom vakuumu se nalazimo zadnjih 15, 16 godina, kada je sistem, blago rečeno, zapinjao, ali ipak nekako funkcionirao. Međutim, zadnje dvije godine smo u potpunoj agoniji. 2011. godine budžet nije usvojen, a u ovoj je godini taj famozni program pretvoren u projekte koji su sa 850 hiljada spali na maksimalni iznos od 350 hiljada KM godišnje. Mi u takvim okolnostima fizički i doslovno više ne možemo funkcionirati.

Radiosarajevo.ba:  Jeste li dosad dobili neke konkretne odgovore na vaše molbe i upite? Kakve su bile reakcije?
Busuladžić: Naravno da se niko nije javio. U zadnjih smo nekoliko dana poslali zvanični dopis koji su primili i predsjedavajući Vijeća ministara BiH, federalni i kantonalni premijeri, ministri sigurnosti BiH, Federacije i Kantona Sarajevo i, naravno, nismo dobili nikakav odgovor.

'Sa sutrašnjim zatvaranjem institucije mi više apsolutno ne snosimo nikakvu odgovornost, ni materijalnu, ni moralnu, ni krivičnu za eventualno ugrožavanje sistema i institucije i njene bezbjednosti'

Nažalost i na neprimjeren način sam bio prinuđen ovog ljeta reagirati u Oslobođenju, gdje sam naveo na zaista perfidne zamke, odnosno interpretacije o tome kako mi možemo živjeti isključivo uz pomoć projekata.  Ja sam već u dva navrata vrlo jasno odgovorio Oslobođenju, a na moje konkretne odgovore nisam dobio nikakvu povratnu informaciju, niti ću je dobiti jer se radi ili o zlonamjernim ljudima inaručenim tekstovima koji iznose potpune neistine ili o ljudima koji jednostavno ne barataju tačnim, istinitim informacijama vezanim za određenu situaciju.

Ko god ima neku primjedbu, neka mi odgovori na dva teksta koja sam poslao u Oslobođenje 08. juna i prošlog utorka, a kad dobijem konkretan odgovor, onda ću vrlo konkretno i odgovoriti.

Opće rasulo i nezainteresiranost

Najava zatvaranja i upozoravanje na situaciju stari su već godinu dana. Iako smo tokom godine imali neke konkretne, pa mogu reći i konstruktivne prijedloge i kontakte, problem je u tome što nam se niko nije javljao na naše zvanične upite ni molbe.

Ipak, ono što je najgore od svega – to mogu reći u svoje ime, jeste sadašnja reakcija vlasti, a posebno sam ogorčen na ove deklarativno probosanske 'k'o fol' partije. Tu nema nikakvih reakcija, vizija, niti konkretnih planova; svi sliježu ramenima, svi nas verbalno podržavaju, no niko ne donosi nikakve konkretne odluke.

Mogu samo reći da ovdje vlada jedno opće rasulo i nezainteresiranost za to da se ovaj problem riješi, a on je ipak toliko velik da se ovdje moraju sastati politički lideri kako bi se dogovorili šta dalje sa ovom institucijom i na koj razini ona treba biti. Resorna ministarstva su tu samo kao tehnička podrška, a njihov je zadatak da izvrše konkretan tehnički dio, te predlože konkretna zakonska rješenja i stave ih u parlamentarnu proceduru. Ali tek nakon donošenja nekog općeg političkog konsenzusa i odgovora na pitanje - šta sa ovom institucijom.

Ovakve institucije ne mogu funkcionisati na komercijalnoj osnovi

Ko god misli da ovakva institucija može funkcionisati na komercijalnoj osnovi, neka odmah dođe da preuzme instituciju. Ovakva institucija zaista ne može funkcionisati na komercijalnoj osnovi. Mi mjesečno trebamo oko 118 hiljada KM, za plate, doprinose, režije, a to je na godišnjoj razini milion i 400 hiljada. Svugdje na Zemljinoj kugli ovakve institucije nisu komercijalne, niti mogu funkcionirati donatorskim sredstvima, nego isključivo na budžetskom sistemu, nebitno koje razine. 

To je tako i u Parizu i u Moskvi i u Istanbulu i u Londonu, pa čak i u ovoj jadnoj zemlji., kakva god da je. Svi muzeji, pozorišta, biblioteke... nijedna od tih institucija ne funckionira na menadžersko-marketinško-biznis komercijalnoj varijanti -  to je suludo, stoga smatram da je svaka takva priča već deplasirana i ne treba trošiti riječi i vrijeme na nju. 

Radiosarajevo.ba: Kako komentirate navode Slobodne Bosne da ste 'zaboravili' aplicirati za  grant Vijeća ministara BiH?
Busuladžić: To je jedan od tih naručenih tekstova koji je dobio odgovor u Oslobođenju prošlog utorka. Naravno da to nije tačno, jer smo mi ciljano odbili apliciranje na konkurs.

''Sa 850 hiljada KM koje su se do 2010. godine mogle pravdati na plate i režije, u novom konkursu 2012. godine, došli smo do iznosa od 350 hiljada, što je 60 – 70% manje, ili, da prevedem: sa osam i po plata došli smo do 3 i po plate''

Mi sa tim sredstvima nismo mogli isplatiti jednu prosječnu platu, no cilj je bio da se mi prijavimo na konkurs, da dobijemo ta sredstva i da nam svako može začepiti usta pričom da smo dobili pare za te famozne projekte. No, međutim, to nisu pare za platu i mi na takav velikodušni projekat, odnosno ponudu, nismo pristali i očitovali smo se tom resornom ministarstvu u toku konkursa 27. 07. Imamo uredno pismenu potvrdu protokola Ministarstva civilnih poslova da su akt dobili 27. 07., a konkurs je zatvoren 08. 08., tako da je to jedna od tih malih, lako provjerljivih i lako demantiranih laži.

Već 16 godina 'ničija institucija'

Radiosarajevo.ba: Do kada traje vaš mandat i kada se planira reizbor direktora?
Busuladžić: Ovdje nema ni direktora, ni izbora, ni reizbora i mi smo već 16 godina ničija institucija. Ja sam kao direktor Zemaljskog muzeja zaposlen od 2000. godine, a svi direktori su bili u nekom mandatu vršioca dužnosti. To je jedan pravni vakuum u kojem ne postoji niko ko bi mogao nekog direktora staviti ili smijeniti sa dužnosti, jer je problem u paketu osnivačkih prava, pod kojim se podrazumijeva i upravni odbor i direktor i finansiranje institucija.

Radiosarajevo.ba: Šta će se desiti sa eksponatima nakon zatvaranja muzeja?
Busuladžić: Jedno vrijeme ćemo držati jedan minimum konzervatorskog stručnog nadzora kolekcija, zbirki i objekata, ali ne preuzimamo više nikavu odgovornost kada je u pitanju bezbjednost objekta.

Svi nadležni: predsjedavajući Vijeća ministara BiH, federalni i kantonalni premijeri, ministri sigurnosti BiH, Federacije i Kantona Sarajevo primili su dojavu da od 04. oktobra 2012. godine u 11h Muzej ulazi u drugu fazu funkcioniranja i da ih molimo da preuzmu nadzor i zaštitu objekta sa vanjske strane.

Da li će oni to uraditi ili ne, mi to ne znamo, nikakvih potvrda ni kontakata više nije bilo, osim što naravno vrlo transparentno možemo dokazati da je akt došao do njih, a da li će biti pljački, provaljivanja i slično, to se nas apsolutno više ne tiče, niti smo mi odgovorni za dalji slijed dešavanja.

Vezano:

Darjan Bilić: Treba li nama muzej
Studentski pohod u Zemaljski muzej