Bez tabua: Zašto mladi u školama trebaju učiti o seksualnom i reproduktivnom zdravlju

Piše: Lejla Čolak, Radiosarajevo.ba

Od školske 2013/14 godine u Kantonu Sarajevu je za učenike od 5. do 9. razreda osnovne škole uveden novi predmet pod nazivom Zdravi životni stilovi.

Predmet Zdravi životni stilovi nastao je u organizaciji Ministarstva za obrazovanje, nauku i mlade Kantona Sarajevo i nevladine organizacije Asocijacije XY, koji su okupili stručnjake iz različitih oblasti koji su ovom prilikom osmislili i kreirali udžbenik za učenike koji se sastoji iz šest cjelina. 

Zdravi životni stilovi: Novi školski predmet za sigurnije putovanje mladih kroz život

Zdravi životni stilovi - kako znati šta je cool, a šta nije

U seriji članaka kojima portal Radiosarajevo.ba široj javnosti nastoji predstaviti ovaj predmet, dosad ste imali priliku čitati o oblasti Zdrava prehrana, te Zdravim životnim stilovima protiv upotrebe i zloupotrebe psihoaktivnih supstanci, a ovaj vam put pišemo o novoj oblasti iz udžbenika Zdravi životni stilovi pod nazivom Očuvanje reproduktivnog zdravlja i rodna pitanja – razvijanje pozitivnih stavova i vrijednosti.

Kroz dosadašnja istraživanja na ovu temu, te brojne prakse koje se provode širom europskih zemalja, pokazalo se kako je sveobuhvatna edukacija o seksualnosti i reproduktivnom zdravlju korisna za mlade ljude koji na ovaj način, kroz školske programe, imaju priliku dobiti adekvatne i provjerene informacije, te pravovremeno učiti o životno značajnim stvarima.

UNFPA: Mladima moraju biti ponuđene prave i adekvatne informacije

Pitanje seksualnog i reproduktivnog zdravlja je, prije svega, pitanje ljudskih prava, kao i izuzetno bitan faktor za razvoj i populacijsku dinamiku stanovništva, s posebnim fokusom na mlade i adolescente – stav je UNFPA, organizacije koja se snažno fokusira na poboljšanje zdravlja mladih, kroz borbu za ljudska prava i rodnu ravnopravnost.

''Mladi i adolescenti su jedna izuzetno ranjiva skupina. Iako su dostigli fizičku zrelost, još uvijek nisu dovoljno zreli na intelektualnom i emocionalnom nivou, stoga im moraju biti pružene prave informacije na temu seksualnog i reproduktivnog zdravlja, one koje će im pomoći da donesu ispravne životne odluke'', pojašnjava u razgovoru za Radiosarajevo.ba Doina Bologa, direktorica UNFPA-a u BiH. 

Ona dodaje kako je jako važno istaknuti činjenicu da prave informacije ne predstavljaju tek informiranje o seksualnim aktivnostima, nego se fokus stavlja upravo na pomaganju mladima da sami razlikuju ispravno od pogrešnog. Mladi o seksualnosti uče svakako – kroz medije, internet, okolinu, no ono što je ovdje ključno jeste činjenica da informacije koje su im servirane na ovaj način nisu nužno i adekvatne, te ih neće na pravi način pripremiti za život i pomoći im da donesu odluke kojima će zaštititi svoje i zdravlje ljudi s kojima dolaze u kontakt.

Upravo je ovo razlog zbog kojeg UNFPA podržava ideju da se obrazovanjem radi na širenju svijesti i informiranju mladih o važnim životnim temama, a jedan od načina jeste i saradnja s Asocijacijom XY kroz različite radionice, ali i uvođenje predmeta Zdravi životni stilovi.

Educirati se moraju i roditelji i nastavnici

''Saradnja s Asocijacijom XY, kroz predmet 'Zdravi životni stilovi', ali i različite radionice i treninge za mlade i nastavnike je izuzetno dobar način da se praksa ovakvog tipa nastavi i u budućnosti. Potreba za ovakvim programom je velika, ne samo u BiH, nego i u regiji. Smatram da je Asocijacija XY na jako dobrom putu, te je ovo dobar početak za formalni obrazovni sistem. Nadamo da će projekat zaživjeti, ne samo u Federaciji, nego i u RS-u'', ističe Doina Bologa, navodeći primjer Nizozemske, zemlje u kojoj se edukacija o seksualnosti uvodi još u ranom djetinjstvu, što rezultira smanjenom prevalencom neželjenih trudnoća i spolno prenosivih infekcija. Samo na ovakav način – pružanjem pravovremenih i adekvatnih informacija mladima, smatra ona, može se raditi na rušenju stereotipa i tabua.

Pored edukacije mladih, učitelji i nastavnici su, smatra Doina Bologa, prvi koji trebaju biti educirani o ovoj temi, kako bi je na adekvatan način mogli prezentirati učenicima.

''Djevojčice nisu dovoljno zrele da uče o seksualnosti, ali su zato dovoljno zrele da ostanu trudne, dobiju spolno prenosive infekcije i zaraze se HIV-om...'', navodi Bologa jednu od uvriježenih predrasuda, te posebno apelira na važnost informiranja roditelja koji moraju biti u stanju svojoj djeci ponuditi adekvatne odgovore o ovoj tematici.

Djeca najčešće nisu prijemčiva za razgovor s roditeljima na temu seksualnog i reproduktivnog zdravlja, a u prilog tome ne ide ni činjenica da i sami nastavnici imaju vlastite predrasude i barijere, stoga je neophodno raditi i na njihovoj senzibilizaciji kroz različite programe i treninge.

Seksualnost nije sport - ona dolazi s emocijama i odgovornošću

Više nego ikad, mladi su ljudi danas izloženi agresivnim porukama o seksualnosti koje dolaze s ulice, s TV-a, interneta, medija, što rezultira stvaranjem pogrešne slike o onome što seksualnost zapravo predstavlja i što u svojoj suštini jeste, smatra naša sagovornica.

''Seksualnost bi trebala da ide iznad isključivo biološke dimenzije. Seksualnost nije sport - to je nešto što dolazi s emocijama, ali sa sobom nosi i određenu odgovornost, te pretpostavlja odgovorno ponašanje. To je zadatak nas odraslih – da na pravi način, kroz edukaciju, pripremamo našu djecu za život'', poručuje Doina Bologa.

Na upit o tome kako roditelji generalno reagiraju na projekte ovakvoga tipa, Doina Bologa odgovara kako su u nekim zemljama vrlo česte reakcije poput onih da se radi o ''trivijalnom sadržaju, neprimjerenom za moje dijete''.

''Sadržaj nije trivijalan, trivijalno je tvoje ponašanje. Sa stvarima se moramo nositi na odgovoran način, kroz edukaciju i roditelja i djece'', poručuje Doina Bologa.

Ona dodaje kako neki roditelji i dalje imaju negativan stav o ovakvim programskim aktivnostima, budući da misle kako će situacija u kojoj djeca budu učila o seksualnosti i reproduktivnom zdravlju, za posljedicu imati stvaranje plodnog tla za otvorenije seksualno ponašanje i širenje promiskuiteta.

''Ono što međutim zaboravljaju jeste da će djeca svakako biti izložena ovim informacijama, no najčešće na posve pogrešan način'', navodi Bologa.

"Situacija u kojoj su mladi izloženi različitim vrstama rizičnog seksualnog ponašanja je", dodaje Bologa, "već tu - ona neće nigdje pobjeći, stoga se moraju naći rješenja za probleme sa kojima se mladi susreću". U tom smislu ističe upravo važnost komunikacije, pri čemu značajnu ulogu igraju i mediji, kroz senzibiliziranje javnosti da postoji potreba za ovakvim programom i pristupom.

Asocijacija XY: Učimo mlade ljude da kritički promišljaju i brinu se o sebi

Feđa Mehmedović, projektni koordinator i master trener Asocijacije XYu razgovoru za portal Radiosarajevo.ba navodi kako u svijetu postoje tri pristupa u radu s mladima na zaštiti njihovog reproduktivnog zdravlja.

Prvi model, koji je važio dosta vremena i kod nas jeste onaj koji podrazumijeva neposvećivanje pažnje edukaciji o seksualnom i reproduktivnom zdravlju. U pitanju je model koji nije ni formalnog, a ni neformalnog karaktera, te ga generalno možemo klasificirati kao ignorirajući odnos prema ovom problemu, budući da škole, roditelji, mladi i odrasli šute o ovim temama, ne posvećujući pažnju pronalasku tačnih i relevantnih informacija.

''U BiH je jako zastupljen, a nažalost i prihvaćen, ovaj model ignoriranja i šutnje. Reproduktivno zdravlje se percipira kao ne toliko važan aspekt cjelokupnog zdravlja, što je apsurd u svakom smislu'', navodi Feđa Mehmedović, te dodaje kako se narušeno reproduktivno zdravlje, zbog prirode životnih navika i infekcija koje do toga mogu dovesti, na različite načine može odraziti na cjelokupno zdravlje.

Stres, upotreba neadekvatnih higijenskih sredstava za intimnu higijenu, česta upotreba antibiotika, kozmetika, upotreba alkohola i droga samo su neki od brojnih faktora koji mogu narušiti reproduktivno zdravlje.

''Postavlja se pitanje, da li o spomenutim faktorima trebamo šutjeti i očekivati da se mlada osoba ne susretne s njima, da im ne bude izložena, i u slučaju izloženosti, od mlade osobe očekujemo da to ispravi. A tome nije prethodila edukacija, informacija i razgovor o ovim temama'', poručuje Mehmedović, te dodaje kako je žalosno da društvo ne nudi, ali i ne traži sistemsko rješenje problema vezanih za reproduktivno zdravlje, već se poziva na moralne odluke koje se očekuju od mladih ljudi, zaboravljaju na one kojima se rukovodi svijet 21. vijeka, a to su odluke bazirane na tačnim i provjerenim informacijama. 

''Od mladih se očekuju 'ispravne' odluke, no osposobljavanju mladih da donose takve odluke, ne posvećuje se dovoljno pažnje. Moralno je pomoći mladoj osobi da nauči vrednovati svoje zdravlje, nije moralno očekivati od njih odluke koje im niko nije objasnio. Pogrešno je za zdravlje vezati moral, posebno u društvu kakvo je naše. Razlog je jednostavan i logičan, ako zdravlje uslovljavamo moralnim odlukama, tada će ljudi, posebno oni skloni stereotipima i predrasudama, na narušeno reproduktivno zdravlje reagovati na način da to pravdaju nepridržavanjem moralnim načelima, a što je vodeći osnov za razvijanje stigmatizirajućeg i diskriminirajućeg odnosa prema tim pojedincima. Upravo vezivanje odluka za moralna načela osobu koja ih je prekršila čini nemoralno, a društvo kroz takva načela ohrabruje odbacivanje ovih pojedinaca'', mišljenja je Mehmedović.

Drugi pristup u radu s mladima na zaštiti njihovog reproduktivnog zdravlja, jeste apstinencijski model gdje se mladima predlaže apstinencija kao najbolji način zaštite od neplaniranih trudnoća i spolno prenosivih infekcija.

''Ni ovaj model nije zadovoljavajući, budući da se mladima u ovom slučaju daju samo šture informacije, pri čemu ih se ne potiče na kritičko razmišljanje, te preispitivanje vlastitih stavova i vrijednosti'', pojašnjava Mehmedović, te dodaje kako je treći, najefektivniji model rada s mladima na zaštiti njihovog reproduktivnog zdravlja na svijetu upravo sveobuhvatna edukacija iz oblasti reproduktivnog zdravlja.

''Upravo se o tome radi u udžbeniku 'Zdravi životni stilovi'. O čemu je riječ? O tome da se mladima ne daju informacije tipa – 'Postoje spolno prenosive bolesti, a ako imaš seks, dobit ćeš ih i ti.' Mlade se, uz prave i provjerene informacije nastoji potaknuti na kritičko promišljanje o ovim stvarima. Učimo mlade kako da se odbrane od vršnjačkog pritiska i nasilja, kako da pregovaraju, kako da nauče da kažu ne ako to stvarno misle, kako da prolongiraju nešto što ne žele sad da se desi... Kroz zamišljene male priče u jednom simuliranom okruženju dajemo priliku mladima da analiziraju situacije koje ih mogu dočekati u životu, da već na času imaju šansu da se pripreme na njih u jednom sigurnom okruženju. Mi mlade ljude zapravo želimo naučiti da se brinu o sebi'', zaključuje u razgovoru za Radiosarajevo.ba Feđa Mehmedović.

Otvoreno razgovarati, a ne šutjeti i ignorirati

Oblast o reproduktivnom zdravlju podijeljena je u nekoliko cjelina, pa tako učenici imaju priliku učiti o rodu i rodnom identitetu, planiranju porodice, anatomiji i fiziologiji ženskog i muškog reproduktivnog sistema, HIV-u i ostalim spolno prenosivim infekcijama, kao i utjecaju vršnjačkog pritiska. 

Također, na početku poglavlja se nalazi pismo dječaka koji se obraća roditeljima, nastavnicima i mladima, a njegova je poruka ta da šutjeti znači ignorirati, te da je mladima potrebno da mogu otvoreno razgovarati o stvarima koje ih muče.

''Mlade ljudi ne možemo gledati kao velike. Odrastao čovjek zna da rasuđuje, donosi vlastite odluke, te je, u krajnjoj mjeri, odgovoran za ono što radi. Mlada osoba to nije u stanju. Prefrontalni korteks, dio mozga koji je zadužen za donošenje odluka sazrijeva tek oko 25. godine, stoga mladi ljudi u periodu adolescencije ne razmišljaju kao odrasli - njihova argumentacija nije dovoljno zrela; njihovo rasuđivanje funkcioniše, prije svega, na emocionalnoj razini, a tek onda na nivou apstraktnog razmišljanja i kritičkog rasuđivanja. Iz tog se razloga mladi moraju usmjeriti i naučiti kako da promišljaju kritički - i upravo je to ono što mi radimo'', zaključuje u razgovoru za Radiosarajevo.ba Feđa Mehmedović.

Asocijacija XY je jedina nevladina organizacija u BiH koja se bavi seksualnim i reproduktivnim zdravljem i pravima, s 12 godina rada i iskustva na ovom, kao i polju mentalnog zdravlja i općenito zdravih životnih stilova. Od 2004. godine u okviru Asocijacije XY djeluje Savjetovalište za seksualno i reproduktivno zdravlje, a u septembru 2006. s radom je počela i medicinska ordinacija koja pruža usluge ginekologije i dermatovenerologije, što Asocijaciju XY zapravo čini prijateljskim centrom za mlade koji ovdje mogu dobiti apsolutno povjerljive, kvalitetne i besplatne usluge.

Također, Asocijacija XY je od 2006. godine akreditirana članica Međunarodne federacije za planiranje porodice, jedina iz Bosne i Hercegovine. Međunarodna federacija za planiranje porodice jedna je od najvećih nevladinih organizacija na svijetu s fokusom na oblast reproduktivnog i seksualnog zdravlja, a Asocijacija XY je na određeni način njihov predstavnik u Bosni i Hercegovini.  

Ministarstvo FBiH: Preventivne aktivnosti su uvijek dobrodošle

Goran Čerkez, pomoćnik ministra zdravstva FBiH mišljenja je da se ovakvim akcijama stvaraju pozitivni stavovi, čime se djeca i mladi uče određenim vrijednostima koje im pomažu u daljem životu. Poznavanje takve tematike djecu može samo štititi, smatra Čerkez, te dodaje da, što se ranije krene sa obrazovanjem o ovoj oblasti, veća je vjerovatnoća da će one biti bolje usvojene, čime se radi i na prevenciji.

''Preventivne aktivnosti su uvijek dobrodošle – one znače manji broj malignih oboljenja, te zasigurno manje seksualno prenosivih bolesti, te smatramo da bi obrazovanjem i podizanjem svijesti o ovom važnom segmentu moglo doći do značajnih ušteda u budućnosti'', ističe Čerkez, te naglašava da je u izradi Strategije za unapređenje seksualnog i reproduktivnog zdravlja u FBiH učestvovao veliki broj aktera - od vladinog do NVO sektora, zdravstvenih profesionalaca, te mladih ljudi, a veliku ulogu je imala Asocijacija XY jer im je pružila svu tehničku podršku.

Sarajevo kao dobar primjer za cijelu BiH

Kada je u pitanju trenutna situacija u BiH, Čerkez je mišljenja kako je Sarajevo dobar primjer, te kako je predmet Zdravi životni stilovi u tom kontekstu određeni pilot projekt koji bi trebao biti realiziran na području cijele Federacije.

''I drugi kantoni bi trebali slijediti primjer Kantona Sarajevo, a u okviru nastavnog plana i programa bi se apsolutno trebalo tretirati i pitanje seksualnog i reproduktivnog zdravlja, budući da bi svako dijete trebalo biti upoznato s ovim temama koje više ne smiju biti tabu teme. Ipak, za sve je potrebno vrijeme, pa tako i za ovaj proces. Moramo imati u vidu da se vremena mijenjaju i ono što je nekad bilo uredu, danas nije i obratno'', mišljenja je Goran Čerkez, pomoćnik ministra zdravstva FBiH.

Pri tome posebno ističe važnost adekvatne edukacije, ne samo roditelja i nastavnika, nego i samih zdravstvenih radnika, u cilju stvaranja jednog prijateljskog pristupa mlađim generacijama.

''Jako je važno da se odnos ljekara i mladog čovjeka bazira na uzajamnom povjerenju i da se s posebnom pažnjom pristupa mladim ljudima. Ako mladi čovjek stvori naviku da na vrijeme odlazi doktoru, veća je vjerovatnoća da će kasnije dolaziti na redovne preglede, savjetovanja i kontrole, a sve to za sobom povlači jednu prihvatljivu sliku odnosa prema reproduktivnom zdravlju'', zaključuje Čerkez u razgovoru za Radiosarajevo.ba.