Berko Zečević: Srpski balističari imaju obavezu da lažu o Markalama

Petog februara 1994. godine vijest o masakru na Markalama odjeknula je u medijima širom svijeta. Tada je od eksplozije minobacačke granate poginulo 37 ljudi, a preko 90 je ranjeno. Godinu dana kasnije, 28. augusta 1995, dogodio se i drugi masakr na toj sarajevskoj pijaci, što je navelo međunarodnu zajednicu da pokrene vojnu intervenciju protiv „Vojske RS“.

Od početka haaških suđenja, u svim procesima u kojima su u optužnicama uključeni 'opsada, granatiranje i pucanje po Sarajevu', i koji se vode/su se vodili protiv Radovana Karadžića, Ratka Mladića, Dragomira Miloševića...raznolike srpsko-srbijanske odbrane pokušale su oboriti tvrdnju da su zločine na sarajevskoj pijaci Markale počinile snage JNA i srpskih dobrovoljaca.

Za nešto više od mjesec dana počet će obilježavanje 18. godišnjice drugog masakra na Markalama, a tim povodom portal Radiosarajevo.ba je intervjuisao Berka Zečevića, svjedoka u procesu protiv Radovana Karadžića, koji za naš portal demantovao navode srpskih balističara da granate ispaljene na Markale nisu ispaljene sa srpskih položaja.

Podsjetimo, prošli mjesec je vještakinja za odbranu Karadžića, Zorica Subotić, izjavila da „ni 1994. ni 1995, nisu eksplodirale minobacačke granate, već da su u pitanju najverovatnije daljinski aktivirane bombe“.

Zečević, sarajevski profesor i vojni stručnjak, svjedok u procesu protiv Radovana Karadžića, te sudski vještak u Haagu i na Sudu BiH, prokomentirao je i kako Zorica Subotić ima obavezu prema svojoj državi da daje takve izjave.

Markale razlog intervencije NATO snaga

„Više nije problem što neko, bio on stručnjak ili specijalista iz oblasti vojne terminalne balistike ili oficir, izjavi da ono što se desilo od 92. do 95. godine nije onako kako se stvarno desilo“, rekao je Zečević.

Prema Zečeviću postoje tri prelomne tačke koja su obilježile rat u BiH:

„Prva tačka je početak rata, druga je zločin na Markalama iz februara 1994. Kao posljedica tog zločina došlo je do promjene stava međunarodne zajednice prema ratu u BiH u smislu njenog aktivnijeg vojnog uključivanja, kada je donesena odluka da se mora napraviti zona isključenja teškog oružja iz neposredne blizine Sarajeva. I to je jedan važan momenat za promjenu razvoja borbenih oprecija na prostoru BiH. Treća tačka je zločin koji se 1995. dogodio do tržnice Markale. Kao posljedica tog drugog zločina došlo je do aktivnog uključenja NATO snaga i bombardovanja 'Vojske RS'.“

Kao posljedicu toga kreatori genocidne politike na prostoru BiH žele na sve načine diskredovati svjedočenja vještaka iz Federacije BiH govoreći da su te zločine počinile formacije Armije BiH, te osuditi djelovanje međunarodne zajednice i NATO snaga.

„Oni daju sebi legitimitet da tvrde da oni nisu izvršili te zločine nad civilinim stanovništvom u Sarajevu.“

Stav svjetske javnosti

Zečević se osvrnuo na stav svjetske javnosti prema ratu u BiH i zločinima nad civilnim stanovništvom koji su se tokom njega dogodili:

„Problem građana u BiH je što političke strukture ne shvataju kompleksnost problema da više puta ponovljena neistina posmatračima van BiH i jednom broju ljudi u našoj zemlji postaje sasvim prihvatljiva kao istina. Mi očekujemo da je svima jasno šta se desilo.“

Prema Zečeviću, problem bh. građana je što misle da je istina o Bosni poznata svima i da je ne treba ponavljati. „Kao što oni ponavljaju neistinu, naša obaveza je da sa još većom energijom govorimo ono što se stvarno desilo i da dajemo naučne argumente tom događaju.“

„Ljudi su shvatili da je vrhunac angažovanja da neko iz kantona položi cvijeće i da to novinari snime“, govori Zečević o stanju u BiH.

Na Markalama eksplodirala minobacačka granata

„Potpuno je nemoguće da jedna granata od 120 milimetara čija je ubojna moć ograničena, izazove toliki broj žrtava“, izjavila je za srpske medije Zorica Subotić. Zečević tvrdi drugačije:

„Činjenica je da je u masakru na Markalama, koji se desio u februaru 1994, poginulo jako mnogo ljudi i jako mnogo ranjeno, te da su na mjestu eksplozije nađeni tragovi koji oslikavaju uporebu minobacačkog projektila 120 milimetara. Simulacijom to nemožete postići. Činjenica je da je nosač stabilizatora u trenutku udara prodro kroz tlo i ostao zabijen. Postoji snimak kako vojnik UN-a vadi nožem taj nosač stabilizatora i to su materijalni dokazi koje izjava bilo kojeg eksperta ili običnog vojnika ne može poreći. Na tome sam ja gradio sva svoja svjedočenja u prethodnih svojih pet ili šest pojavljivanja u Hagu i u svim slučajevima sudije su prihvatile moje argumente.“

Subotić tvrdi da je „praktično nemoguće da stabilizator, odnosno rep granate, poslije eksplozije ostane potpuno ukopan u asfaltnu podlogu“.

„Ja sam htio da napravim niz simulacija da ljudi sa nekoliko metara udaljenosti vide stvarno šta se dešava kada minobacački projektil eksplodira na i koliko se fragmenata formira, pa da pokušamo snimiti trenutak šta se desi sa stabilizatorom. Oni pričaju da nije bio zabijen već da smo ga mi ukopali. Kada sam svjedočio na suđenju Miloševiću, on je iznio ideju da je neko čekičem i dlijetom naveče na tlu izbušio tragove fragnemata, te da je neko zakucao na tlo nosač stabilizatora, pa je onda nabacao nešto, sačekao da se sakupe ljudi, te ih pobio“, govori za Radiosarajevo.ba Berko Zečević.

Vizualizirati djelovanje projektila

Krajem prošle godine, Zečević je bio tema mnogim medijima u BiH zbog eksperimenta koji je htio sprovesti, kojim bi vizualizirao efekt djelovanja projektila. Zečević tvrdi da nije dobio dovoljnu podršku.

„Ja sam pokušao prikupiti dokumente koji bi bili jasni neprofesionalcima. Kad dođete u Hag imate trojicu ili petorcu sudija koji nisu stručnjaci i vi njima tumačite nešto vrlo složeno. Mnogo je lakše kad vi njima predočite faktografske dokumente o realnim efektima jednog takvog sistema. Ja sam to počeo da radim i nažalost imao sam žestokih problema kada me, između ostalih, Enver Mujezinović, prikriveno i ne, otvoreno sprječavali da sprovedem eksperiment. Izgubio sam pet mjeseci prije nego što mi je dopušteno da izvršim eksperiment.

Nisam dobio pomoć, samo mi je dopušteno da radim. Ja sam imao svojih rezervi za jedan svoj projekat, ali sam od tog projekta odustao radi ovoga. Nakon što sam potrošio ta sredstva obratio sam se za pomoć privatnim poduzetnicima, pa sam tad dobio podršku od 30-ak poduzetnika, ali se to svelo na svega četiri koji su dali finansijsku podršku.

Trebala mi je ultrabrza kamera s kojom bih mogao snimati jednom ili dva puta jer bi bila uništena.  Od projekta nisam odustao, samo nemam mogućnosti. U septembru prošle godine rekao sam da odustajem jer mi nije data dozvola. Bio bih uhapšen i rekli bi mi da vršim eksperimente koji nisu zakonski odobreni. Tako da sam privremeno zamrznuo.“

Energičnije krenuti u odbranu istine

Zečević govori za Radiosarajevo.ba da će se nastaviti sa osporavanjem dokaza koji upućuju na to da su granate ispaljene sa srpskih položaja, te da se mora još energičnije krenuti u odbranu istine.

„Postigao sam značajne rezultate i poslije eksperimenata u ovih godinu dana rada i došao do vrlo zanimljivih rezultata koji su u skladu s onim što sam do sad radio i u potpunosti negiraju svjedočenja nekih balističarakoji su dolazili u Hag.

Moramo biti načisto da propaganda i lobianje, zakonski postupci uobičajeni na zapadu u kojima ubjeđujete druge da je vaš koncept ispravan, kod nas nisu uobičajeni. Mi očekujemo da je svima jasno šta se desilo. Mi treba da se borimo i pritišćemo sa argumentima i istinom. Neće se nikad završiti proces negiranja, ali ne smije završiti ni naša reakcija na taj sistem i samo moramo jačati i razvijati metode koje će biti ubjedljivije, argumentovanije, kompleksnije i bazirane na naučnim dokazima.“

Presuda Karadžiću realna i ispravna

Zečević se osvrnuo i na presudu Radovanu Karadžiću, kojom će se ovom bivšem predsjedniku Republike Srpske suditi za genocid.

„Mislim da je ta presuda sasvim realna i ispravna i da je rezultat i savjesti sudije koji je reagovao na dvije oslobađajuće presude i reagovanje majki Srebrenice koje su stvorile presiju.“