'Živim od ovoga, nekada bolje, nekada lošije, ali najbitnije mi je da sam sretna'

Stare stvari imaju dušu i vječne su. Volim da tragam za porijeklom neke stvari i saznam njegovu priču. Antikvarnice nisu samo prodajna mjesta. Ja se bavim doradom, popravkom i restauracijom namještaja, porculana, satova, lampi i svega ostalog što ima umjetničku vrijednost,  kazala je u razgovoru za Fenu vlasnica sarajevske antikvarnice Suada Hadžić.

Suada kaže da se ovim poslom bavi već 12 godina, ali da je i kao djevojčica voljela stilski namještaj. Nakon što je uvidjela da u Sarajevu nema ovakvih radnji, otvorila je malu radnju na Baščaršiji. Radnja je prepuna zanimljivih i lijepih stvari i svaka od njih ima svoju priču.

Naglasila je da je sama učila kako se restauriraju stvari, te da je mnogo naučila i praksom.

Kaže da je u stalnoj potrazi za starim stvarima te da joj ljudi najčešće donose predmete u radnju, a to su uglavnom penzioneri slabijeg imovinskog stanja.

''Ono što je staro, ne mora da znači i da je vrijedno. Da bi neki predmet imao vrijednost, mora da bude urađen u prepoznatljivom stilu iz određenog perioda kao što je recimo barok'', objasnila je vlasnica antikvarnice.

Razlika između "second hand“ prodavnica i antikvarnice je, naglasila je ona, što se u prvoj prodaju polovne stvari, a u drugoj stare stvari koje imaju svoju umjetničku vrijednost.

Jedan od njenih najdražih predmeta u radnji je vitrina iz austro-ugarskog perioda urađena u stilu alt deutsch (stari njemački stil). Našla ju je u kući jednog starog Sarajlije i bila je u poluraspadnutom stanju. Suada kaže da ju je sama restaurirala te da sada izgleda "skoro kao nova“.

Također, jedna od interesantnih stvari u Suadinoj radnji je stari bosanski vez ili čavrma koji se prije stavljao u svaku seharu.

''Što je mlada prije imala više vezova u svom mirazu, bila je cjenjenija. Inače ove ukrasne marame nisu imale svoju funkciju. To je ručno tkano pamučno platno izvezeno metalnim zlatnim koncem. Znaju biti toliko lijepe da izgledaju nestvarno'', objasnila je Suada.

U njenu radnju najviše dolaze stranci i zaljubljenici u lijepe stvari. Ali obično u antikvarnicama se stvari ne mogu prodati onoliko koliko vrijede, već koliko ko može dati.

''Nijedan zanatlija se ne može obogatiti tek tako, pa ni ja. Ovo što radim je čista ljubav. Živim od ovoga, nekada bolje, nekada lošije, ali najbitnije mi je da sam sretna'',  kazala je Suada u razgovoru za Fenu.