Ženama u politici zamjeram što nisu glasnije i jače

Razgovarala: Ermina Skorupan, Manjine.ba

Žene u BiH čine čak 52% stanovništva, ali one i dalje spadaju u marginalizirane grupe kada je riječ o svim javnim i društvenim procesima počevši od političke, medijske zatupljenosti, preko edukacije, pa do sporta i kulture. Analiza trenutnog stanja jasno govori da su žene na marginama, nedovoljno zastuljene  posebno u zakonodavnim i izvršnim tijelima.

Na lokalnim izborima, održanim 7.10.2012. izabrano je 5 žena za mjesto obavljanja funkcije načelnice općine. Jedna od njih je Amra Babić, načelnica Općine Visoko, s kojom smo razgovarali o političkom životu jedne bosanskohercegovačke žene.

Manjine.ba: Žene su u BiH suštinski preglasane, nadglasane, minorizirane i sistemski diskiminirane. Gdje su, po Vašem mišljenju, žene u politici u BiH?

Babić: Žene su u politici ondje gdje one žele, a nekad je to splet određenih okolnosti. Ženama u politici zamjeram što nisu glasnije i jače, što ne traže da dobiju ono za šta su sposobne. Njihova marginalizacija nije uvijek rezultat objektivnih okolnosti, ponekad žene same nisu spremne da se bore za svoje mjesto. Živimo u konzervativnom društvu, gdje je muškarac neprikosnoven, posebno u politici, koji je uslovno rečeno muški posao, gdje se ženama teško nađe mjesto. Drago mi je da ja razbijam neku vrstu paradigmu o ženama u politici, i moj put kroz politiku pokazuje da žene, kada dobiju priliku, znaju tu priliku i opravdati. Ja sam kandidaturom za načelnicu Općine Visoko pokazala da nema odustajanja, poraza i predaje, da žene mogu i da hoće dalje.

Manjine.ba: Kako komentarišete stalno prisutne stereotipe vezani za spol i predrasude koje također ostavljaju posljedice na ravnopravnost spolova.

Babić: Nažalost, konzervativnost našeg društva je jako prisutna. Svjedok sam da se u našem društvu često kaže kako je ženi mjesto u kući, da se žena treba brinuti o porodici  i da ne treba imati karijeru. Imala sam takvih komentara tokom predizborne kampanje od mojih protukandidata. To je jako ružno, nekulturno, takve osobe ne poznaju Zakon o ravnopravnosti spolova.

Mislim da su žene kroz historiju pokazale u svim segmentima javnog života koliko vrijede i koliko mogu. Diskiriminacija žena je samo oružje muškaraca da zauzmu što više funkcija i položaja, ali je to oružje koje gubi na snazi. Žene treba da budu puno glasnije i da prije svega daju podršku jedne drugima. Uočila sam tokom predizborne kampanje da se žene osvješćuju, samo im treba impulsa. Mislim da je moja pobjeda impuls ženama, jer bez glasova žena ni mi, žene u politici, ne bi mogle napredovati.

Manjine.ba:  Kako komentarišete veliku podršku baš Vama, s obzirom da smo tradicionalno patrijarhalna sredina, a pritom ste Vi i prva žena na funkciji načelnice koja nosi hidžab?

Babić: Kad smo u stranci birali ko će ustvari biti kandidat za općinskog načelnika, pitali smo se da li je stanovništvo spremno prihvatiti da jednu odgovornu funkciju i jednu funkciju koja se smatra klasično muškom, povjeri jednoj ženi, a posebno ženi koja ima dodatnu specifičnost, pa nosi hidžab ili pod mahramom je.

Kad bih se trebala predstaviti u deset rečenica, ni u jednoj ne bih spomenula svoj hidžab, jer sam se ja stopila s time, i tako živim 20 godina i ne volim da to ističem u prvi plan. Moram priznati da je moja kandidatura bila eksperiment, eksperiment koji je uspio. Narod je prepoznao da se ne treba stidjeti sebe, svoje tradicije, identiteta, porijekla i mislim da kad narod postane svjestan tih vrijednosti da je puno jači i  spremniji da se uhvati sa izazovima današnjice. Vrijeme je da krenemo gradititi bolji svijet u kome će se istinske vrijednosti staviti na pravo mjesto, a ne iskrivljene vrijednosti u kojim živimo duži period.

Manjine.ba:  Bili ste ministrica, direktorica jedne firme, samohrana ste majka troje djece... Kako je danas biti uspješna žena?

Babić: Sigurno očekujete da kažem da je teško, nije teško. Čovjek treba da rasporedi svoje vrijeme, da poreda prioritete i mislim da je to najvažnije. Ja sam sabrala snagu i krenula naprijed. Moj cilj je došao kao posljedica mog rada, rada da se istinski borim za budućnost moje djece, a i za porodice šehida i poginulih boraca, jer sam bila uključena u rad porodica šehida  od 1993. godine, to me i uvelo u javni život. Nije smisao života samo da jedemo, pijemo i spavamo,  naša vrijednost je koliko mi ustvari možemo dati od sebe drugim ljudima. Politika je došla kao logičan slijed događaja, svoje mjesto u politici sam sama zaslužila, bila sam dva puta općinski vijećnik. Sa ostalim ženama, iz drugih političkih opcija, sam se borila za pravdu, pravičnost i rješenjima koje imaju ekonomsku opravdanost. To je sve prepoznato od strane rukovodstva moje političke opcije, a sad i od građana , pa sam dobila priliku da obnašam funkciju ministrice finansija Zeničko-dobojskog Kantona, što je bila jedna prekretnica u mom političkom angažmanu. Na radna mjesta trebate dolaziti kao na radno mjesto, a ne kao na funkciju. Ja se trudim da radim iskreno i pošteno. Sa mnom su se šalili u Kantonu da čuvam budžet kao vlastiti novčanik, mislim da je to u ovom vremenu  ispravno i mislim da se trebamo ponašati strogo domaćinski i kada obavljamo neku javnu funkciju.

Manjine.ba: Prije održavanja izbora, provođene su kampanja (ženskih) nevladinih organizacija Koliko ovakve aktivnosti pomažu u podizanju svijesti o ravnopravnosti i istom položaju žena i muškaraca u političkom i općenito u javnom životu ?

Babić: Naravno da pomažu. Mi smo u Visokom imali jednu takvu akciju i mislim da je i na taj način svijest građana podignuta. Direktnim kontaktom sa narodom, kada vas gledaju u oči i vide iskrenost, tek tada se povjerenje dobija. To je posebno važno kada su u pitanju žene, zbog toga što ohrabrite žene koji žive živote domaćica, majki i supruga. Kada im date nu snagu kroz razgovor, onda dobijete povratni efekat i povjerenje. Mislim da je u tome ključ, niko vas ne može reklamirati kao sami sebe. To nije samo reklama, to je život. Kada govorimo o tome, mi znamo da smo upravu, ali kada dođe do toga, mi opet gledamo žene kao emotivne i nestabilnije od muškaraca i to je naša greška. Kada razgovarate sa ženama i pokažete im hrabrost i odlučnost, onda su one hrabrije i odlučnije. Mislim da je upravo ključ u tom direktnom kontaktu i da je to mnogo važnije od bilo kakve medijske kampanje.

Manjine.ba:  Da li ćete Vi , kao prva dama Vaše Općine, sprovoditi strategiju podizanja svijesti o važnosti prisustva žena u svim segmentima javnog života?

Babić:  Naravno. Žena je, htjeli mi to priznati ili ne, ipak zanemarena. Žena je češće žrtva mobinga, i teže joj je naći posao, zanemarena je pri reorganizaciji posla. Ukoliko se u firmi javi potreba za tehnološkim viškom, žene su prve na meti poslodavaca, itd. Ja ću svakako u svom mandatu pokušati zaštiti svaku ženu koja je žrtva nepravde ili mobinga, a svakako ću se posvetiti i svakoj jakoj ženi i pokušati motivisati žene, zašto ne, i svojim primjerom. Život je pun prepreka, ali sigurno ne treba odustajati, a prepreke su tu da bismo mi postali jači.

Manjine.ba:  Imate li, za kraj, neki savjet ženama, na koji način one same mogu nešto postići u svojoj lokalnoj zajednici, koji je to prvi korak?

Babić: Navest ću svoj primjer. Kada mi se desila velika tragedija u životu, i nakon što sam prevazišla tugu i bol, napravila sam jednu u SWOT analizu svog života, kako bi to rekli ekonomisti.

Prvo sam radila na sebi i podigla svoje kompetencije u ovom brzom, tržišnom svijetu. Kada sam to završila, onda sam pokušala da pronađem svoje mjesto i mislim da svaka žena treba tako da uradi. Potrebno se opredijeliti za onaj segment života u kojem možemo dati doprinos lokalnoj zajednici. Pored toga što se brinemo o svojoj porodici, svakako se treba posvetiti i doprinosu društvu, a prvi korak je pozicionirati sebe. Moramo se aktivno uključiti i tražiti od ljudi da nam daju svoju podršku, jer bez podrške zajednice, ne možete mnogo uraditi. Naravno, velika je prednost ako imate oko sebe ljude koji su spremni da prave timove. Pojedinac, ma koliko bio jak, ne može ništa sam učiniti. Mislim da su udruženja u kojima žene rade pravo mjesto odakle mi trebamo da povlačimo kvalitetne kadrove. To su mjesta gdje se ljudi isprofiliraju, nauče demokratiji i poštivanju tuđeg mišljenja. Ženama preporučujem da se uključe bar u taj segment javnog života, preko udruženja. Ljude ne bih dijelila na muškarce i žene, svi treba zajedno da se uključimo i interaktivno djelujemo, uz veliku dozu poštivanja i uvažavanja, bez primitvnih shvatanja.

Živimo u 21. Vijeku i ne smijemo živjeti kao pećinski ljudi. Moramo imati visoke ciljeve, jer je to jako bitno za ostvarivanje dobrih rezultata u životu.