Zbigniew Kowalewski: Važnost alternativnih sindikata

Zbigniew Kowalewski (1949) bio je jedan od istaknutijih vođa i djelatnika poljskog sindikalnog pokreta Solidarnost u osamdesetim godinama prošlog stoljeća. Danas je jedan od lidera Poljske radničke stranke (Polska partia pracy – PPP), jedan od osnivača Nezavisnog sindikata „August '80“ i zamjenik urednika poljskog izdanja časopisa „Le monde diplomatique“. U Sarajevu je boravio tokom „Dana aktivizma“, u sklopu kojih je učestvovao u diskusijama i okruglim stolovima na temu građanskog i radničkog aktivizma.

Razgovarali: Kenan Efendić i Krystyna Żukowska

Radio Sarajevo: Kakva je danas solidarnost u Poljskoj, šta predstavlja pojam solidarnosti u demokratskoj zemlji, članici Evropske unije?

Zbigniew Kowalewski: Praktično govoreći, taj pojam ne postoji. Nestao je iz društvene svijesti, i većini ljudi ne predstavlja ništa. Naziv sindikata „Solidarnost”, koji je nekada jako puno značio, izgubio je svoj smisao. Postao je banalnim terminom. Naravno, postoje snage koje u Poljskoj pokušavaju izgraditi osjećaj radničke i šire društvene solidarnosti. Ali u takvoj situaciji, i one se moraju povlađivati glavnim strujama.

Radio Sarajevo: Naravno. A kako sve to izgleda u medijima? Jesu li mediji sa svojom propagandnom mašinerijom na strani radnika koji se bore za svoja prava ili su više na strani vlasnika kapitala i na strani vlasti?

Kowalewski: Kada govorimo o vlastima, treba reći da one, od vremena demokratske transformacije, bez obzira bile ljevičarske ili desničarske, uvijek predstavljaju interese svijeta biznisa a ne interese društva. Političke elite se bore za interese društvenih elita. Ono što je karakteristično jeste činjenica da oficijalni ljevičari, odnosno socijaldemokrate, iako jesu povezani s jednim od najvećih sindikata, rijetko kad javno govore bilo šta na temu sindikata. Više govore o svojim odnosima s organizacijama poslodavaca.

Radio Sarajevo: Takav je problem savremene evropske socijaldemokratije, koja je više liberalna nego socijalistička. Ali, možete li reći nešto o tome kako i na koji način demokratija i s njom povezani liberalni kapitalizam otežavaju radničko i svako drugo organizovanje u društvu? Kako sve to izgleda u Poljskoj, a kako u drugim zemljama EU?

Kowalewski: Naravno, sve to različito izgleda u zemljama Evropske unije. U Poljskoj se problem ogleda, na primjer, u tome što smo nekada jedva izborili pravo na štrajk, koje nismo imali u komunizmu. I danas, kada smo se već izborili za pravo štrajka, to pravo je tako otežano raznim pravnim procedurama, bez kojih je nemoguće legalno održati štrajk. Kada sam o cijeloj toj proceduri pričao svojim francuskim kolegama, oni su se hvatali za glavu, ali su bili svjesni da i njih to čeka u budućnosti. Jer sve češće se dešava da se neke društvene promjene i pojave prenose iz Poljske i drugih zemalja Istočne Evrope na Zapad.

U Poljskoj su veliki sindikalni savezi takvu tešku situaciju uzeli zdravo za gotovo, isto što su zdravo za gotovo uzeli nove penzione fondove, koji se sada počinju uvoditi i u nekim zemljama Evropske unije.

Radio Sarajevo: Kakvi su odnosi i kolika je saradnja između sindikata i ukupne ljevice, na jednoj, i nevladinih organizacija, na drugoj strani?

Kowalewski: U Poljskoj je aktivnost nevladinog sektora mala u odnosu na Srbiju, u kojoj sada živim, i u koju je Zapad, u toku borbe s Miloševićem, uložio mnoge pare u nevladine organizacije. U Poljskoj nema takve situacije, nevladine organizacije su znatno slabije i nemaju tako veliku društvenu ulogu.

Radio Sarajevo: U Bosni i Hercegovini je situacija jako slična ovoj u Srbiji. Problem s aktivnošću i utjecajem nevladinih organizacija jeste u tome što su njihovi donatori zapadne zemlje, o čemu ste već govorili, koje štite interese korporativnog kapitalizma. Otkud onda takvim organizacijama hrabrost da se bore protiv svojih donatora i da, primjerice, podržavaju štrajkove radnika?

Kowalewski: Slažem se s time. Ne bih htio biti nepravedan, jer možda postoje izuzeci, ali ja u Poljskoj nikada nisam ni čuo ni vidio da je neka nevladina organizacija podržala neki štrajk, ili demonstracije radnika koji se bore za svoja radnička prava.

Radio Sarajevo: Kakva je danas uloga sindikata u Poljskoj? Jesu li jaki i utjecajni u društvu kao nekada?

Kowalewski: Stepen sindikalizacije i sindikalnog organizovanja u Poljskoj je jako nizak, jedan od najnižih u Evropskoj uniji. Velike sindikalne centrale tako tvrde i takve podatke daju Evropskoj konfederaciji sindikata: stepen sindikalizacije u Poljskoj je oko 14 posto. U stvarnosti je mnogo niži, oko 10, možda do 8 posto. U Poljskoj su sindikati generalno slabi, ne uživaju značajno društveno povjerenje. Pored svega, sindikati su ipak jaki u rudarstvu, iako podijeljene. Također je visok stepen sindikalne organiziranosti u prosvjeti i među medicinskim sestrama. Društvo više nema povjerenja u sindikate. Prije nekoliko godina provedeno je istraživanje javnog mnijenja s pitanjem: Koliko vjerujete svome sindikatu? Čak 54 posto ispitanika je odgovorilo da ne vjeruje svom sindikatu. (Smijeh) Velika sindikalna udruženja su povezana s političkim strankama. Organizacija poljskih sindikata je povezana sa Socijaldemokratama (SLD) i kada je SLD na vlasti ta organizacija ne čini ništa kako bi štitila prava radnika, koja su ugrožena upravljanjem neoliberalne socijaldemokratije. A kada je na vlasti konzervativna desnica tipa Zakon i pravda (PiS), s kojom je povezan sindikat „Solidarnost”, onda oni ništa ne rade kako bi zaštitili prava radnika.

Radio Sarajevo: Aktivista ste ljevičarske stranke, Poljske radničke stranke (PPP). Možete li reći štošta o položaju poljske ljevice danas? Kako ljevičarske partije privlače glasače?

Kowalewski: Položaj ljevice, recimo bolje radikalne ljevice, one koja je lijevo od neoliberalne socijaldemokratije. Prije nekoliko godina, nakon 1989., radikalna ljevica je bila u katastrofalnoj situaciji, marginalizirana i malobrojna, bez oblasti u kojoj bi djelovala, a sve zbog nadirućeg kapitalizma. Ipak, nešto se promijenilo kada je Slobodni sindikat „August ‘80” formirao svoju stranku. Ne da bi ona njim upravljala, nego da bi ona bila politički instrument sindikata, jer sindikat ne može djelovati politički. „August ‘80” je formirao Poljsku radničku partiju što je promijenilo položaj radikalne ljevice u Poljskoj. Nastala je prva radikalno lijeva, antikapitalistička radnička stranka, koja jeste radnička stranka ne samo po nazivu nego i po svom članstvu i rukovodstvu.

Radio Sarajevo: Koliko sarađujete sa srodnim partijama iz Zapadne Evrope i cijele Evropske unije?

Kowalewski: PPP je povezan s Evropskom antikapitalističkom ljevicom, koja je najjača i najpoznatija u Francuskoj, preko Nove antikapitalističke stranke. Usko sarađujemo i stvaramo Evropsku antikapitalističku stranku, čiji će poljski ogranak biti PPP.

Radio Sarajevo: Ukratko bih Vam približio položaj i situaciju sindikata u BiH. Sindikati su pod jakim utjecajem političkih stranaka, a iznutra su jako birokratizirani, neaktivni i loše organiziranu u smislu praktičke organizacija štrajka. Je li možda rješenje u alternativnim sindikatima, u nekoj novoj radničkoj samoorganizaciji?

Kowalewski: O svemu tome znam toliko koliko mi kažete, pa mi je teško ocijeniti situaciju. Ali, osnovna stvar je u tome da svaka ljevica koju ne podržava sindikat jeste osuđena na propast. Potrebno je boriti se za demokratizaciju sindikata i tjerati ih da stvarno štite interese radnika. Ukoliko je to nemoguće, onda je rješenje u izgradnji alternativnih sindikata, na nivou pojedinačnih štrajkova i tamo gdje se radnici koji štrajkuju ne mogu izboriti sa sindikalnom birokratijom.

radiosarajevo.ba