Zana Marjanović za Radiosarajevo.ba: Žene u bh. politici - ima nas, bit će nas još više

Zana Marjanović najuspješnija je bosanskohercegovačka glumica u proteklih desetak godina. Niz sjajnih uloga i zdrav razvoj jedne lijepe glumačke priče. Ne može se reći da je još na početku, ali nije pogrešno kazati da će ovaj put još dugo trajati. Utisak je da prave uloge tek dolaze.

Premda su daske i platno njen ''prirodni ambijent'', naša sagovornica odlučila je probati i nešto novo. Zakoračila je u politiku koja je postala sastavni dio njene svakodnevnice. Kao zastupnica u Federalnom parlamentu upoznala je posve novi svijet, potpuno drukčiji od onog u kojem je dosad živjela.

Razgovarao: Emir Aletić, Radiosarajevo.ba

Kao žena, tamo je u manjini, ali ne sprječava je to da bude jasna i glasna, starije kolege poštuje, ali traži da i oni poštuju nju. Znaju je, kaže, prepoznaju je pa je odnos od početka drukčiji. Kolegice, pak, nisu takve sreće...

''S obzirom na to da sam javna ličnost postoji i taj segment koji igra veliku ulogu. Drukčiji su prvi susreti, poznanstva i komunikacija s kolegama političarima. Znaju me, poznaju moj rad i ono što sam napravila baveći se nekim drugim poslom. Možda baš zbog toga nisam imala nekih direktnih nesporazuma i neugodnosti samo zbog toga što sam žena u politici. S druge strane, kao potpredsjednica Kluba parlamentarki u Predstavničkom domu, kroz razgovore i aktivnosti koje vodimo, primjećujem da je diskriminacija po toj osnovi prisutna - čini mi se sve veća što je manja sredina u kojoj kolegice rade. Ono što je pozitivno što se dešavalo i što se još uvijek dešava jeste trend da veliki broj nosilaca lista onog trenutka kada prelaze iz Parlamenta u izvršnu vlast, najčešće ustupalo mjesta ženama. Ima nas, bit će nas još i više. Ovo jeste zahtjevan posao za žene u društvu kakvo je bosanskohercegovačko. Ali ne smeta, bit će nas i dalje u politici'', ispričala je Zana Marjanović na početku razgovora za portal Radiosarajevo.ba.

Nešto više od godinu dana koliko je aktivna u politici ne može se promatrati kao neki ozbiljan period, teško je donijeti velike zaključke, sve je to još uvijek početak, ali dobar početak. Ljudi čuju novi glas. Važno je to za učmalu političku realnost u kojoj godinama gledamo iste ljude.

Naša sagovornica smatra da će žena u bh. politici u godinama koje slijede biti više, da će biti još glasnije i da će im uskoro pripasti i neka visoka funkcija. Privlačna joj je ideja da zemlju u budućnost povede baš žena. Zašto ne...

''Svijet politike potpuno je drukčiji od onog u kojem sam se prije kretala. Glavne uloge u dramskim tekstovima nekako najčešće pripadaju muškarcima. Ni na filmu nije drukčije. Nije, dakle, problem neravnopravnosti spolova prisutan samo u politici i samo ovdje. Svjedočimo mu i u ostalim segmentima života, svugdje. No, s obzirom na to da su u grupi naših najuspješnijih reditelja Aida Begić i Jasmila Žbanić već svjetski priznate, da je glumica sve više, da su vizuelne glumice poput Šejle Kamerić i Danice Dakić svjetski etablirane, govori o jednom određenom pomaku i u bh. društvu u tom smislu. U politici čini mi se da ipak nemamo tako istaknutih predstavnica na visokim pozicijama. Postavlja se pitanje šta će biti drukčije ukoliko se stanje promijeni? Šta će se dogoditi ukoliko naša zemlja krene putem Hrvatske ili Tajvana - zemalja koje vode predsjednice? Postoji mnogo pitanja građana koji ne razumiju zašto baš ta činjenica može biti ključni faktor u jednom demokratskom društvu'', ispričala je Marjanović.

O odluci Federalnog ministarstva za kulturu i sport i čudnim kriterijima prilikom raspodjele sredstava institucijama...

''Vjerujem da iza odluka koje su donesene postoji strategija. I ta strategija mogla bi biti razvijanje kulture u lokalnim zajednicama. Ne mislim da je to loše, ali smatram da je također važno razvijanje i održavanje institucija koje su već međunarodno priznate. Jedino paralelnim ulaganjem u oba segmenta kulturnog razvitka može se očekivati neki rezultat. Treba znati da je novca za kulturu i ove godine bilo manje, tek u godinama koje slijede imat ćemo problem. Šta ako dođemo u situaciju da nemamo šta dijeliti?'', zapitala se naša sagovornica.

Sve više je angažirana u projektima izvan Bosne i Hercegovine. Prepoznatljiva je i cijenjena, zovu je i, kako je kazala, u pripremi su nove avanture. Dobrog filma i kvalitetnih uloga nikad dosta...

Je li teško raditi vani? Postoji li razlika u pristupu glumcu, u odnosima na setu, metodologiji rada...

''Postoji razlika u pristupu. I tamo je teško finansirati jedan nezavistan film. Mogućnosti jesu veće jer postoji više donatora i investitora, ali je zato i konkurencija veća. Često je to jako težak put. Nezavisne filmove nije lako praviti. S druge strane, imate velike produkcije u kojoj su ekipe toliko velike. Često postoje i tri ekipe koje paralelno rade na istoj epizodi. Što je veći ulog i brojnija ekipa, hijerarhija je važnija, vrijeme je jako važno i imate manje vremena za nekakve lične odnose s ljudima. Kad dođete na set, računa se da ste već spremni jer ste izabrani među nekoliko hiljada kandidata'', ispričala je.

A kakav je osjećaj ''uzeti'' lik na nekom drugom, tuđem jeziku. Kako se izraziti, kako ga oživjeti...

''Iz Sarajeva sam otišla s osam godina. U međuvremenu sam 'progovorila' slovenski, a potom i engleski. Srednju školu sam završila u Americi, a to je period u kojem mlad čovjek traži svoj stil izražavanja svojim misli i emocija. Stoga mi je lakše, ne osjećam tu razliku, ali imam drugu vrstu problema. U filmu koji sam radila s Angelinom Jolie morala sam kvariti svoj engleski akcent zarad uloge koju sam igrala. Ponovilo se to i poslije na nekim drugim projektima. Nekada, dok sam učila engleski trudila sam se da se taj akcent koji sam ponijela ne primijeti. Sad, ponekad isti taj akcent moram oživjeti. Jedna čudna psihološka situacija, draž koju ovaj posao nosi'', ispričala je Zana Marjanović na kraju razgovora za portal Radiosarajevo.ba.