Zahia Ziouani: U inat višeslojnim predrasudama

Dirigentica  Zahia Ziouani po mnogo čemu je posebna žena. Osim što je stručnjakinja u profesiji za koju će mnogi reći da je muška, ova tridesettrogidišnja Francuskinja alžirskog porijekla je aktivistkinja sa plemenitom misijom - približiti klasičnu muziku svima, bez obzira na generaciju i mjesto u društvu. Kroz svoj orkestar 'Divertimento', Ziouani dovodi simfonijsku muziku u predgrađa, među imigrante i uopće u sredine u kojima se takva praksa rijetko sreće.

Nakon studija pod okriljem Maestra Sergiù Celibidache u Minhenu, od 1998. godine diriguje simfonijskim orkestrom Divertimento koji čine 70 muzičara iz regije Ile de France. 2007. godine proglašena je prvim gostujućim dirigentom u  Alžirskom državnom orkestru. Nastupa na brojnim koncertima rame uz rame s renomiranim solistima, u prestižnim dvoranama. Veoma je osjetljiva na problematiku otvorenosti kulture prema svim vrstama publike. Direktorica je Škole muzike i plesa u Stainsu  i lokalnog festivala Classiq’à Stains. Autorica je autobiografskog djela La Chef d’Orchestre (Dirigentica) u izdanju  Anne Carrière. Imenovana je Vitezom iz reda državnih zasluga Francuske i Vitezom iz reda književnosti i umjetnosti

Država Francuska do sada joj je uzvratila brojnim priznanjima, mada je za nju najveća nagrada kada vidi da se publika koju je animirala kroz svoje projekte - vraća na koncerte.

Njeno gostovanje u Sarajevu, povodom koncerta Sarajevske filharmonije u petak 24. februara (opširnije na ovom linku), iskoristili smo za razgovor o muzici, talentu i entuzijazmu - kao sredstvima u borbi protiv predrasuda

RadioSarajevo: Kako je izgledalo vaše muzičko školovanje, s obzirom da ste dijete imigranata i da po svom porijeklu ne pripadate zapadnoevropskom kulturnom krugu?

Ziouani: Odrasla sam u porodici koja je uvijek pridavala puno značaja muzici i kulturi uopšte, tako da se taj slijed u mom slučaju odvijao normalno.
Zapravo, moje porijeklo nije bilo toliko problematično za vrijeme školovanja, već jedna druga stvar. Generalno, u Francuskoj je za mladog muzičara veoma teško da uspije ukoliko ne potječe iz muzičke porodice. Takve osobe nemaju kontakte i poznanstva u svijetu muzike, a to je važno na početku kako bi se snašli i izborili za svoje mjesto. Ja nisam imala podršku te vrste. Ipak, moji su roditelji insistirali na našem muzičkom životu, išli smo redovno na koncerte, na taj način u meni su probudili radoznalost i ja sam održavala kontakt sa muzikom još u najranijoj dobi. Ima još nešto - na konzervatorijumima se obično nalazite u sredini koja se prvenstveno sastoji od pripadnika više klase, uvjetno rečeno 'buržoazije', i rijetko se sreću osobe koje dolaze iz predgrađa, ili kako se to u Francuskoj kaže 'quartier populaire'. Jako je bitno što profesori koji su me pratili na tom putu nisu pravili razliku.

Zapravo i sada mi se dešava da u nekim intervjuima koje dajem za francuske medije kažu da sam daleko dogurala s obzirom da sam krenula ni iz čega. Ja ih uvijek ispravljam i govorim da nisam krenula ni iz čega, jer je bilo jako važno što imam obrazovane roditelje. Poučena tim iskustvom, danas kada radim sa djecom imigranata i stalno ističem koliko je važna podrška roditelja, koliko je važno da oni djecu izvedu na pravi put. 

RadioSarajevo: Tokom karijere dirigentice vi se susrećete sa nekoliko nivoa predrasuda – kao žena u dominantno muškoj profesiji; kao mlada osoba u području u kojem vladaju stariji autoriteti, te kao Arapkinja u svijetu zapadnoevropske klasične muzike. Kako se nosite sa time?

Ziouani: Tačno je, sa svim ovim predrasudama sam se susretala. Ali izdigla sam se iznad toga i ništa od nabrojanog ne smatram svojim hendikepom. Istina je da sam među muškarcima dokazala da i žena može savladati komplicirane orkestarske repertoare za koje se smlatralo da su stvoreni za muške dirigente. Kada je u pitanju zrelost dirigenta, nastojala sam dokazati da su za izvedbu bitni i neki drugi kvaliteti. Npr. u repertoare sam uvela neke svoje nove ideje i to sam radila sa entuzijazmom. Takođe je i moje porijeklo predstavljalo iznenađenje u svijetu francuske muzike, jer stvarno tu nema puno ljudi iz sjeverne Afrike i iz skromnijih porodica. Mi imigranti u Francuskoj smo dokazali da, iako dolazimo iz manjih sredina, to nije prepreka. Kada radim sa djecom, trudim se da izbjegnem demagogiju i uvijek im govorim da, pored muzike, postojie i neki zahtjevi sredine koje treba ispuniti.

RadioSarajevo: Kako se konkretno odvija obrazovni sistem kroz VAšu školu i orkestar? 

Ziouani: Misija orkestra Divertimento kojim ja dirigujem je da klasičnu muziku približimo svim generacijama i onoj publici koja se inače ne može naći na koncertima. Široke su akcije koje vodimo, a najviše se okrećemo djeci, i to od doba vrtića do gimnazije. Organizujemo časove muzike u školi, djeca slušaju predavanja iz historije umjetnosti, upoznaju francuske majstore i ostale kompozitore, upoznaju djela i repertoare.  U Francuskoj danas imamo generacijsku i kulturnu raznolikost i to je za nas izazov. Nastojimo da muzika bude ono što je zajedničko za sviju njih. Vodila sam slične projekte i u Alžiru, uključila sam se u akcije na umjetničkom i edukativnom planu. Ali mogu reći da, otkako sam uključena u ove projekte, a to je desetak godina, konstatovala sam da smo odgojili generaciju mladih ljudi koji sada redovno idu na koncerte i to su uključili svoju porodicu, tako da se stekla navika.

Radili smo na projektima razmjene umjetnika – francuski u mjetnici gostovali su u Alžiru, a alžirski u Francuskoj. Ove godine obilježavamo 50- obljetnicu nezavisnosti Alžira, tako da namjeravamo da organiziramo što više ovakvih događaja i povežemo što više orkestara.

RadioSarajevo: Slažete li se sa tvrdnjom da je dvostruki kulturni identitet može biti prednost?

Ziouani: Ja sam svoj dvostruki kulturni identitet uvijek doživljavala kao bogatstvo. Naime, odrasla sam sa referencama u obje kulture – francuskoj i arapskoj i nikada nisam davala prioritet jednoj nauštrb druge. Nalazim kvalitete i bogatstvo u obje. Volim raditi repertoare koji dolaze iz svih zemalja. Npr. Evropski kompozitori su veoma poznati i imaju važno mjesto u klasičnoj muzici, ali trudim se da uključim i druge kontinente, muziku iz Amerike, Australije, jer i oni su dali kompozitore simfonijske muzike. Ta muzika, to su priče njihovih kultura, priče njihovih zemalja. Činjenica da sam se uvijek nalazila između dvije kulture u meni je probudila radoznalost i oplemenila me, u svakom slučaju.

RadioSarajevo: Alžirska kultura nam je manje poznata. Možete li nas uputiti na neka imena koja su se istakla na polju simfonijske muzike u toj zemlji?

Ziouani: Klasična muzika u Alžiru nije toliko popularna i za nas je nešto novo. Naime, od nezavisnosti Alžira prošlo je tek pedeset godina. Za to vrijeme bilo je umjetnika koji su se trudilida razviju klasičnu muzikuu Alžiru. Jedan od prvih koji je pokrenuo inicijativu da se araboandaluzijska muzička tradicija spoji sa simfonijskom muzikom bio je dirigent Budžimiah Merzak. Ja držim da je potrebno da se u Alžiru formiraju simfonijski orkestri i da muzičari mogu sasvim dobro sarađivati sa drugim orkestrima, kao što je kod mene slučaj. Jedno ime koje treba spomenuti je Salim Dada. Za njega mogu reći da je zvijezda u usponu, koji je posebno vrijedan na polju autorske muzike. Dada se trenutno kao rezident nalazi u orkestru Divertimento, jer smatram da je veoma važno da u orkestru borave muzičari iz drugih zemalja, koji mogu obogatiti naš muzički jezik.

Novi kompozitori su spona između dva univerzuma. U Francuskoj se uvijek izvode više-manje ista djela, no kako sam spoznala da muzike ima i u drugim državama, repertoar je postao heterogeniji.

RadioSarajevo: Kroz koja muzička sredstva je araboandaluzijska tradicija prisutna u tim novim simfonijskim djelima?

Ziouani: Pozvat ću se na Salima Dadu kojeg i najbolje poznajem. On u svojim kompozicijama održava duh tradicije na način da koristi neke zvučne boje i neke motive i to je u biti pravi način. To nije jednostavno, jer se ne radi o citatima, već je potrebno određene karakteristike jedne kulture ubaciti u već postojeću strukturu.

RadioSarajevo: Kakvo je vaše mišljenje o jednom drugom imigrantskom muzičkom svijetu u Francuskoj – o sceni alžirske popularne muzike 'Rai'?

Ziouani: Poznajem ono što rade Khaled ili Cheb Mami, a to je jedan moderni popularni stil gdje nerijetko ima i elektronike. Ali on nije nov – tu se zapravo radi o tradicionalnim melodijama koje su oni prilagodili današnjoj publici. Mladi u Alžiru veoma vole tu vrstu muzike, no moram reći da to nije moj omiljeni stil. Ali dobro je da i na taj način populariziraju tradicionalne elemente – iste one za koje se i ja trudim da ih ubacim u svoju umjetnost. To je veoma interesantna spona, ta tradicionalna melodija koja se provlači svuda ili tradicionalni instrument koji je ubačen u neki drugi kontekst.

RadioSarajevo: Na kraju, opet se vraćamo predrasudama. Predrasude prema uspješnoj ženi, profesionalki – da li se razlikuju između Alžira i Francuske?

Ziouani: Počet ću od Alžira – to je još uvijek važan problem jer u toj zemlji žene često nemaju pristup studijama. Npr. u alžirskom orkestru kojim sam dirigovala nije bilo ni jedne žene. Sada ih, na sreću, ima već desetak. Ja radim na tome da se što više žena uključi ne samo u ovaj orkestar nego inače u javni život. To je jako važno za jednu muslimansku zemlju. S druge strane, tu su i predrasude na nivou generacija – treba vjerovati mladim ljudima. Ljudi iz različitih generacija drugačije vide stvari – npr. u Alžiru su oni koji odlučuju prilično stariji od moje generacije, što znači da mi nemamo istu viziju budućnosti. Ni u Francuskoj žena nije dovoljno zastupljena u javnom životu, a iz iskustva mogu reći da u Alžiru nije puno teže. Zapravo, ono što je važno je omogućiti svima pristup obrazovanju. Djevojke u Alžiru nekada toliko žele da budu prisutne i da se angažuju, da im to daje dodatnu dinamiku da uspiju na svom putu.

RadioSarajevo: Hvala na razgovoru. 

Razgovarala: Vesna Andree Zaimović, radiosarajevo.ba
Foto: Nermin Čolić, radiosarajevo.ba