Upoznajte Maju, slikarku i model sa ALU

Piše: Tamara Zablocki, Foto: Filip Đurić, manjine.ba

Za Ileanu Bandur ne zna se mnogo, ali mnoge generacije studenata Akademije likovnih umjetnosti (ALU) u Sarajevu i svi oni koji su tamo kročili u posljednjih petnaestak godina znaju ko je Maja, model na predmetima Crtanje i Večernji akt na Nastavničkom odsjeku. Premda na ALU postoji nekoliko dugogodišnjih modela na ovim predmetima, Maja, čije je pravo ime Ileana, najpoznatija je među njima. Razlog tome je njen karakter koji odiše društvenošću i otvorenošću, ali i interes da se i sama bavi likovnom umjetnošću.

Maja je osoba s umanjenim sposobnostima. Rođena je 1962. u Sarajevu, a na samom porođaju njene majke, bebi se izlila krv u glavu, što je uticalo na njen intelektualni razvoj. Ali, ako pitate Maju o njenoj svakodnevici i cijelom životu, ta činjenica nije igrala presudnu ulogu. U Bosanskom Šamcu je završila osnovnu školu za djecu sa smanjenim sposobnostima, a u Sarajevu Srednju školu Branko Lazić. Potom se zaposlila kao krojačica u tvornici konfekcije Alhos i tu radila punih petnaest godina, do samog rata.

Ileanin talenat za crtanje uočen je već u osnovnoj školi, sama kaže da je počela ozbiljno crtati već sa jedanaest godina. Prije rata je, u slobodno vrijeme je bila ulična slikarka i radila portrete prolaznika na sarajevskim ulicama, a uspijevala ih je i prodati.

S obje strane štafelaja
U okruženju umjetnika i umjetnosti, svoje je mjesto potražila čim je rat završio: sama je, bez ičije preporuke, došla na sarajevsku Akademiju likovnih umjetnosti i dobila honorarni posao modela. Već petnaest godina radi kao model i na ALU se osjeća kao kod kuće.

„Na početku mi je bilo malo neobično pozirati na Večernjem aktu, ali sam se navikla. Radim kao model već petnaest godina i danas mi nije teško stajati 45 minuta u jednoj pozi. Moj svaki radni dan vezan je za Akademiju, tu sam najprije od 9 do 12, a onda nakon popodnevne pauze dolazim ponovo.“

Kad je u pitanju njena vlastita umjetnost, omiljena Majina tehnika je ulje.

„Radim i grafike, pirografiju, što je posebna tehnika oslikavanja drveta, zatim drvorez, crteže, ali najradije radim ulja. Najviše radim portrete, ponekad i neki pejzaž, ali portreti su mi osnovna preokupacija. U radu su mi dosta pomogli i savjeti profesora i studenata sa Akademije, pomoću njih sam poboljšala svoj stil.“

A Maja kao slikarica takođe ima svog omiljenog modela, a to joj je kolega Šemso.

„On ima karakterne crte lica i velike brkove, pa mi je najdraži model, iako crtam sve modele sa Akademije. Nas ima pet, Emilija, Nedim, Juka, Šemso i ja“.

S kolegom Nedimom je nekoliko godina bila i u braku, ali su se razišli. No, danas normalno komuniciraju i dobro se slažu.

Predavanja, likovna kolonija…
Studenti/ce i profesori/ce na ALU Ileanu prihvataju kao dio akademije, jer je tu godinama. Iz svog interesa za slikarstvo i umjetnost u cjelini, ona često prisustvuje i predavanjima.

„Slušala sam predavanja kod profesora Ibrahima Krzovića o historiji umjetnosti, a najčešće dođem na Večernji akt kod profesorice Alme Suljević i sama crtam modele. Ja se i inače najbolje osjećam u društvu umjetnika i najbolje se razumijem s njima, pa mi je Akademija kao druga kuća, a ne radno mjesto.“

Maja je 2008. i 2009. godine učestvovala na likovnoj koloniji Balkana u Mrkonjić Gradu, regionalnoj koloniji organizovanoj na principima društvene inkluzije, na kojoj učestvuju umjetnici sa i bez invaliditeta, i osobe sa intelektualnim teškoćama. Djela su joj izlagana u sarajevskoj galeriji Boris Smoje, te u sklopu manifestacije Probudite se!, koju organizuje udruženje Sumero.

Ljubav prema kompjuterima i fotografiji
Danas više i ne posjeduje mašinu za šivenje, od koje je nekada živjela, jer se potpuno pronašla u umjetnosti, crtanju i slikanju. Ipak, poziranje i slikanje nisu jedine Ileanine preokupacije. Velika je zaljubljenica u kompjutere i tehnologiju uopšte. Nakon završenog kursa na kojem je naučila osnove korištenja kompjuterskih programa, dalje je sama istraživala pomoću knjiga. Idući ukorak s vremenom, Maja dosta vremena u danu provede na Internetu, Facebook joj služi i za predstavljanje radova, dok joj neke fotografije koje nađe na internetu služe kao inspiracija za slike. Još jedan Majin hobi je fotografija.

„Bavim se i fotografijom, a sama sam, pomoću knjiga, naučila kako se fotografije razvijaju na starinski način. Kod kuće imam opremu za razvijanje, a i inače sve što zaradim uložim u opremu za fotografiju i tehniku. Ništa ne žalim za umjetnost.“

Ispunjen život
Ono što je najzanimljivije u Majinoj priči jeste to da je ona potpuno samostalna i da je sve što danas ima i čime se bavi postigla sama. Najprije je živjela kao podstanarka, a danas živi sama u stanu koji je dobila od opštine. Od penzije koju je zaradila u Alhosu i od honorara od poziranja, Maja sama rukovodi svojim životom. Jedini rođaci koje posljednjih godina, nakon smrti majke, ima žive u Americi, te se s njima čuje samo povremeno putem Facebooka. Udruženje za inkluziju osoba sa intelektualnim teškoćama Sumero, čija je članica, služi joj tek za održavanje prijateljstava i kontakata.

„Odem u Sumero radi druženja, ali tamo nisam previše aktivna. Na Akademiji pronalazim kreativniju atmosferu i ondje uvijek nešto radim.“

Budući da je na ALU pronašla svoj drugi dom, Maja nije imala mnogo problema sa predrasudama i diskriminacijom s kojom se susreću osobe sa umanjenim sposobnostima.

„Lično nisam imala puno problema sa diskriminacijom. Kad mi neko kaže kako bih trebala nešto raditi ili misli da nešto ne znam i ne mogu, ja im kažem da imam svoj način i da sve mogu sama. Ako je neko osoba sa umanjenim sposobnostima, to nikako ne znači da se ne može sama snaći i biti samostalna.“

Ileanin život je ispunjen, ona je korisna, potrebna drugima, a ima i širok dijapazon interesovanja. Iako je nesretnim spletom okolnosti ostala uskraćena za jedan djelić odrastanja poput ostale djece, Ileana je u sebi spoztnala talenat kojeg drugi nemaju. Od ove žene može se mnogo naučiti o pronalaženju spostvene sreće i uspostavljanju životne ravnoteže.