Umro je vršeći svoju ljudsku dužnost

Ime Srđana Aleksića je danas, na 18. godišnjicu njegove smrti,  malo kome nepoznato, ali za one koji su zaboravili, ponovićemo. Srđan Aleksić je Trebinjac i Srbin, rođen 1966., a umro zato što je kao pripadnik Vojske Republike Srpske od batinanja branio svog prijatelja i sugrađanina Bošnjaka.

Aleksić, do rata amaterski glumac i plivačka nada, ušao je u historiju 21. januara 1993., kada je grupa rezervista Vojske Republike Srpske na trebinjskoj pijaci maltretirala i tukla Alena Glavovića, a Srđan mu priskočio u pomoć dok je nekoliko ljudi u blizini samo mirno posmatralo. Četvorica vojnika su potom umjesto Alena odlučili pretući izdajnika Aleksića, a on je od zadobivenih povreda pao u komu. Preminuo je šest dana kasnije, 27. januara, a Srđanov otac je na smrtovnici napisao: „Umro je vršeći svoju ljudsku dužnost“, rečenicu koja će ostati nešto poput krilatice kad god se spomene Srđanovo ime. Advokat optuženih je rekao: "Tako mu je i trebalo kad je branio baliju."

Vjerovatno najveći heroj koji je ostao iza krvavih balkanskih dešavanja s početka '90-ih,  posthumno je dobio Povelju Helsinškog komiteta za ljudska prava u Bosni i Hercegovini, a nekoliko gradova u našoj regiji također mu je odlučilo odati počast. Prolaz u Zmaj-Jovinoj ulici u Novom Sadu danas nosi Aleksićevo ime, u Trebinju se Sportski tereni zovu po njemu, a od prošle godine i Pančevo ima spomen-ploču i prolaz Srđana Aleksića. Beogradski reditelj Srđan Golubović prije nekoliko je mjeseci najavio snimanje filma čija će radnja biti inspirisana Aleksićevim životom i djelom. Sarajevo mu je dodijelilo Ulicu Velikih drveta, poznatiju po tome što se u njoj nalazi tramvajska remiza i nekoliko fabričkih hala ili skladišta, što će reći da teško koji Sarajlija može stanovati u Ulici Srđana Aleksića.

No, ono što je važnije od imena ulica, trgova, zgrada i prolaza, je uspomena koju na Srđana čuvaju ne samo Alen Glavović i Srđanov otac, nego ljudi iz cijelog svijeta, među kojima mnogi nisu imali nikakve veze sa ratom u Bosni i Hercegovini, ali cijene velika djela malih ljudi. Ovih dana se čak i na Facebooku, savremenom načinu za najbrže iznošenje mišljenja u javnost, pokrenuo i svojevrsni hommage Aleksiću: profil-slike, statusi, fotografije, članci, sve je tu u službi održavanja sjećanja na mladića koji nam je svima pokazao da čovječnost ne zavisi od okolnosti.