Sjećanje na Hamzu Humu, književnika, novinara i historičara umjetnosti
Na današnji dan rođen je čuveni bosanskohercegovački književnik, novinar i historičar umjetnosti Hamza Humo.
Humo je rođen 30. decembra 1895. godine u Mostaru u uglednoj
porodici iz koje potiče i alhamijado pisac Omer ef. Humo.
Urednik Radio Sarajeva i direktor Umjetničke galerije
U Mostaru je završio mekteb, osnovnu školu i gimnaziju, da bi 1914. bio interniran u Mađarsku (Komarovo), a 1915. je mobilisan u austrijsku vojsku. Do kraja rata služio je kao tumač i pisar u bolnici u Đeru.
Nakon rata
vraća se u Mostar i maturira, a zatim odlazi na studije historije umjetnosti u
Zagreb, potom Beč i, konačno, Beograd. u Zagrebu se druži sa mladim pjesnicimaAntunom Brankom Šimićem, Ulderikom Donadinijem i zemljakom Nikom Miličevićem te
i sam biva oduševljen ekspresionističkim pokretom. 1919. javlja se sa svojim
prvim književnim ostvarenjem, zbirkom pjesama Nutarnji život.
Od 1923. radi kao urednik lista Zabavnik, a od 1927. do 1931. urednik je časopisa Gajret. Od 1932. do 1937. radi kao novinar u Pres-birou, a potom sve do Drugog svjetskog rata novinar je Politike.
Drugi
svjetski rat provodi u Cimu kod Mostara. Od 1945. uređuje muslimanski list Novo
doba, da bi nakon toga radio kao urednik Radio Sarajeva i direktor Umjetničke
galerije. Po motivima romana Adem Čabrić snimljena je televizijska serija pod
nazivom Kože.
Humo kao književnik
Humo kao književnik pripada jednom avangardnom literarnom
miljeu u kojem odnosi, događaji i situacije stoje u zavisnosti od specifičnog
stanja likova. Kod njega se individualni mitovi, svete priče i bajkovite
legende nalaze u slobodnoj, neopterećenoj interpretaciji sa prevashodnom
čovjekovom egzistencijom, u bliskom kontaktu sa njegovim osnovnim bitkom i
arhajskim srodstvom sa prošlošću. Ovaj pokušaj vraćanja mitskim korijenima u
njegova pjesnička i prozna djela unosi i elemente dječijeg pogleda na
iracionalni svijet čudesa i zavjetnih predaja iz prošlosti.
I u svojim kasnijim djelima socijalne tematike Humo
beskompromisno, ali i sa simpatijama, prati opisane likove, njihove tmurne
sudbine u dehumanizirajućem svijetu koji ne zna za nadu i oproštaj, nudeći im,
gotovo neprimjetno u moru nedaća i iskušenja, toplinu riječi i prostodušnost
nekadašnje nevinosti, dajući im elegičan osjećaj prošlih vremena i nostalgije
ka prohujalim danima kojima teže uprkos svjesnosti da prošlost ne nudi mnogo
lijepih sjećanja iz kojih bi se mogla izvući utjeha za život koji predstoji.
Možda najbolji opis Hume daje on sam u svojoj pjesmi Vihor:
Ja, Hamza Humo, kovač
vjetrova sanja
I sijač u vječnost
proćerdanih dana,
Jurišam na stvarnost,
Prelazim bojišta,
Iskrivih koplja,
izlomih štite.
Srce mi raste k'o
mesnat cvijet,
K'o rana iz koje krv
teče.
Ja ne znam gdje će me
ostavit' dan,
A gdje zateći veče.
Hamza Humo umire u Sarajevu 19. januara 1970.
Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.