Sjećanje na fra Ignjacija Gavrana

Otvorenjem izložbe “Suputnik bosanske povijesti - Hommage dr. fra Ignaciju Gavranu (1914-2009)” u Visokom danas počinje dvodnevna manifestacija posvećena velikom čovjeku, franjevcu fra Ignaciju Gavranu, koja će se održati pod nazivom “Dani dr. fra Ignacija Gavrana”. 

Manifestaciju organiziraju Franjevački samostan sv. Bonaventure Visoko i Zavičajni muzej Visoko.

Direktor Zavičajnog muzeja Visoko Senad J. Hodović  o motivima  za pokretanje ove manifestacije u izjavi za FENU između ostalog navodi da je fra Ignjacije Gavran, rođeni Varešak, značajan dio svog radnog vijeka proveo u Visokom, gdje je primjera radi svojim radom i zalaganjem fond franjevačke knjižnice sa 14.00 knjiga podigao na 66.000. Osim toga, fra Ignjacije je i počasni građanin Visokog.

Hodović ističe da su ove i slične manifetscije  potrebne jer  se olako zaboravljaju ljudi koji su bitni za društvo, a kojih se treba sjećati i kad ih više nema. 

Hodović je izrazio nadu da će se, nakon Dana Zaima Muzaferije, i Dani fra Ignjacija Gavrana, koji se sad prvi put održavaju, kontinuitet nastaviti, ali i da će se pristupiti obilježavanju i drugih koji su Visokom dali značajan doprinos svojim radom.
 
Dani fra Ignjacija Gavrana otvaraju se izložbom čiji je autor muzejski savjetnik prof. Senad J. Hodović, potom slijedi misa  zadušnica u Franjevačkom samostanu.
 
Sutrašnji program sadrži okrugli sto o životnom djelu dr. fra Ignacija Gavrana. O  fra Ignacijevom bogatom i plodnom životnom putu  govorit će Željka Čorak, Dubravko Lovrenović, fra Stjepan Pavić, fra Ivan Nujić, dr. Enver Bektaš, prof. Senad J. Hodović i Alen Kristić. 

Program završava koncertom međureligijskog zbora Pontanima iz Sarajeva.

Član Franjevačke provincije Bosne Srebrene dr. fra Ignacije (Mijo) Gavran rođen je u Varešu 1914., a preminuo je  2009., nakon teške bolesti, u Visokom. Studirao je teologiju u Sarajevu i Breslavi, a filozofiju na Sveučilištu u Breslavi i Ljubljani (1934-1941). U Ljubljani je i diplomirao i postigao doktorat iz filozofije. Pohađao je jednu godinu i Likovnu akademiju u Zagrebu. Predavao je kao docent na Teološkom fakultetu u Sarajevu (1944-1945), a kasnije je (1945-1950) nastavio predavati na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu, uglavnom filozofiju i crkvenu umjetnost. Od 1958. do 1967. ponovno je usporedno predavao i na Franjevačkoj gimnaziji u Visokom i na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu. 

Osim svojih struka (filozofije i povijesti umjetnosti), predavao je i druge predmete: hrvatski, njemački, ruski, latinski i engleski (fakultativno). Bio je ravnatelj Franjevačke klasične gimnazije u Visokom od 1967. do 1976. i knjižničar Profesorske knjižnice od 1942. do 2006. Obnašao je službu definitora Provincije od 1961. do 1967.  Objavio je nekoliko knjiga, među kojima su monografije “Bludna psovka” (1962), “Veliki likovi povijesti umjetnosti” (1969), “Lucerna lucens?” (1978), te priredio izdavanje franjevačkih ljetopisa 18. stoljeća “Ljetopis sutješkog samostana” (1979), “Ljetopis Nikole Lašvanina” (1981) i “Ljetopis kreševskog samostana fra Marijana Bogdanovića” (1984). U izdanju Svjetla riječi izdao je četiri knjige: “Putovi i putokazi” (1988-2003) te knjigu “Suputnici bosanske povijesti” (2007). Također je izdao udžbenike za psihologiju i logiku.