Selma Spahić: Karim Zaimović bi trebao biti idol mladima

 Nimalo jednostavnog zadatka da jedinstvenu naraciju Karima Zaimovića, mladog pisca kojeg je ubila jedna od posljednjih granata koje su pale na opkoljeno Sarajevo, pretoči u teatarski jezik, latila se redateljica Selma Spahić, pod okriljem sarajevskog teatra SARTR. Dugočekivana teatarska adaptacija Zaimovićeve uzbudljive proze sačuvane u kultnoj zbirci pripovjedaka 'Tajna džema od malina' u subotu 2. marta premijerno izlazi pred publiku. 

Po mnogo čemu, ova je predstava drugačija. 

Najprije zato jer je nastala na jednom posve neuobičajenom tekstu i kontekstu njegovog nastanka. Pacifista svim svojim bićem, Karim Zaimović je tih ratnih godina u 'Tajni' iznio ironijski pogled na velike historijske mitove, ideologije i teorije zavjere, ali isto tako, kroz posljednju pripovijetku u knjizi, predskazao sopstvenu smrt. Njigov mozartovskigenij prostirao se kroz mnoga područja - od stripa. muzike, književnosti, do novinarstva, pa će i predstava komunicirati kroz različite medije.

Bajkovitost Karimovog svijeta bit će doživljena na poseban način s obzirom da publika predstavu 'Tajna' - gleda ležeći. Mnogima će ova poza u potpunosti odgovarati jer po minutaži predstava prevazilazi uobičajene vremenske okvire. Redateljica ovakvom hrabrom odlukom o trajanju predstave hrabro zadaje novi standard, opravdavajući ga ogromnom količinom sadržaja koji je naprosto morao biti obuhvaćen. Svi koji su čitali dotičnu zbirku pripovijedaka složit će se da je njihova precizna razruđenost u pogledu detalja i podataka jedna od važnih značajki Zaimovićevog stila.

To znači da, ukoliko se spremate da pogledate 'Tajnu džema od malina', pokušate da nikuda ne žurite, ne gledate na sat i da to veče posvetite teatru, da odjenete garderobu praktičnu i udobnu za ležanje na jastucima, te da se prepustite iskusnoj redateljičinoj ruci koja će vas uvesti u koloplet misterioznih tema, likova i događaja, čija je zajednička nit - Sarajevo kao pupak svijeta!

Razgovarala: Vesna Andree Zaimović, radiosarajevo.ba 

Radiosarajevo.ba: Kako je zbirka od jedanaest pripovijedaka pretočena u predstvu? 
Selma Spahić: Od početka je moj cilj bio da svih jedanaest pokušam smjestiti u cjelinu, te da posljednja priča, radio-emisija, povezuje sve ostale. To je bio osnov iz kojeg smo krenuli. Dramatizacijom svake pojedinačne priče došli smo do velikog obima materijala koji je toliko uzbudljiv da nam je žao da bacamo bilo koju od priča. Predstava je obimn, velika, trudili smo se da inkorporiramo sve stvari koje je Karim Zaimović volio - umjetnost, strip, muziku...

Karim je bio biće obrazovano u renesansnom smislu, enciklopedijski. U to vrijeme, bez ikakvih elektronskih medija koje bi mu omogućavali informacije, on je pisao sjajne kritike koje su bile relevantne po svjetskim standardima. Zato su nam važni su ljudi koji dođu da gledaju predstavu, mladi ljudi koji će uzeti knjigu, pročitati je i nastaviti da šire tu njegovu misiju. 

Radiosarajevo.ba: Pošto ste poznato da ste kao redateljica izuzetno temeljita i u samom istraživanju projekta, zanima me kako je bilo ovaj put. Kako ste se pripremali, koga ste sve intervjuirali? 
Spahić: Istraživanja sam započela ljetos kada sam iščitavala stripove, čime sam postepeno ulazila u Karimov svijet. U toj fazi sam kontaktirala prvenstveno sa njegovom sestrom Lajlom Zaimović i mamom, a potom sam se povezala sa njegovim kolegama i kolegicama, prijateljima i prijateljicama i radila intervjue. Sa onima koji nisu u državi to je bilo putem e-maila, sa drugima lično. A onda smo većinu tih ljudi koji su nam pomogli i uključili u realizaciju predstve, tako da se u njoj na određeni način pojavljuju Adi Sarajlić, Bojan Hadžihalilović koji je direktno involviran kroz dizajn plakata i afiše, Dragan Rokvić koji je uradio ilustracije. Dakle, i ljudi koji su u to vrijeme radili sa Karimom su dio predstave. 

Radiosarajevo.ba: Ranije ste u svoje projekte unosili elemente dokumentarnog teatra, a Zaimovićeva naracija je pseudo-dokumentaristička. Jeste li povezali ta dva pristupa? 
Spahić: Da. Ono što je kod Karima vrlo karakteristično je manipulacija istorijskim činjenicama. Trudili smo se da i u predstavi to sačuvamo, da manipuliramo podacima, bilo stvarnim, bilo onima koje su plod njegove fikcije. U istorijskim zapisima Sarajeva pronašli smo mnoge reference i motive po kojima je on radio svoje priče, tako da skoro ništa u predstavi nije potpuna fikcija. 

Radiosarajevo.ba. Pripovijetka 'Tajna džema od malina' predstavlja kritiku ideološki usmjerenih kolektivnih svijesti kroz historiju čovječanstva.  Na koji je način je možemo posmatrati iz današnje perspektive?
Spahić: Vrlo je zanimljiv spoj nečega što je beskrajno maštovito i duhovito i istovremeno društveno-kritičko. Njegovo je štivo istovremeno zabavno i veoma pametno i to je posebnost tog autora. Rijetko nailazite na takvu vrstu materijala. Tajna džema od malina je svojevrsno izvrgavanje ruglu istorije i besmisla ratova kroz milenije. Priča završava ratom devedesetih godina u bivšoj Jugoslaviji, a sa današnje tačke posmatrano, dovodi nas do besmisla tih konflikata koji postoje i danas, samo što nisu oružani. 

"Njegov naum je bio lukav. Dobro raspoređenim historijskim zamkama - jer historija je, znamo to dobro, tek materijal za manipulaciju, literarnu ili političku, to je sasvim svejedno - ovaj intrigantni pisac namjeravao je da usamljenost i nevažnost Sarajeva, baš kao i svoju osobnu, nadiđe dramatičnim otkrićima. Isključivi zadatak tih otkrića bio je da našu skrajnutu varošicu - skrajnutu samo u geografskom, ne i u historijskom smislu - ponovo vrate u centar svjetskih zbivanja gdje joj je jedino i mjesto. Put do vraćanja te nasilno otete slave vodio je preko mreže davno izgrađenih, potom zaboravljenih, pa onda zahvaljujući ovom rukopisu ponovo otkrivenih podzemnih kanala. A tamo su čekali džinovski pacovi" (Ozren Kebo, u pogovoru knjizi)

Radiosarajevo.ba. Struktura predstave je fragmentarna i na svojevrstan način nedovršena. Recite nam nešto više o tome. 

Spahić:  Voljela bih da se ova predstava nastavi razvijati u različitim pravcima. Postoje dijelovi koji su imrpovizacija i koji će svaki put biti drugačiji.  Zapravo, ta interakcija je zanimljiva upravo zbog manipulacije – šta je u teatru manipulacija, na koji način funkcioniše, u šta vjerujemo, u koje ravni stvarnosti povjerujemo, a u koje ne... bilo da je to radijska ravan, ili ravan autora koji nas vodi kroz predstavu, istraživačka ravan, novinarska. Ima raznih uloga koje su, u stvari bile Karimove životne uloge, a koje ćemo ostavljati otvorenima. Utoliko se nadam da će predstava svaki put biti različita.   

Radiosarajevo.ba. Hoće li u njoj biti otjelotvoren autor, Karim Zaimović? 
Spahić: Da, on je jedan od likova u knjizi. Igrat će ga nekoliko glumaca, prvenstveno Ermin Bravo. 

Plakat za predstavu (u većoj rezoluciji pogledajte ga u fotogaleriji)

Radiosarajevo.ba: Osim što je kao osoba bio izuzetan, Zaimović je istovremeno bio i produkt jednog posebnog kolektivnog duha koji je vladao pred kraj osamdesetih među mladim ljudima okupljenim oko tadašnjeg Omladinskog programa Radio Sarajeva. Iz te 'škole' iznikli su i mnogi izuzetni pojedinci, između ostalog  i Aleksandar Hemon. Postoji li pandan tome u današnjem vremenu? 

Spahić: Čini mi se da ne postoji. Zbog toga je vrijedno raditi ovu predstavu i nove generacije upoznavati sa likom i djelom Karima Zaimovića. Mislim da je esencijalno da postoji takva vrsta uzora za mlade ljude. Ta vrsta širine obrazovanja, otvorenosti duha je nešto što se ne sreće često u bilo kojem vremenu, pa tako ni danas, kada ju je, čini mi se, još teže naći nego krajem osamdesetih. Tada je postojao jedan standard obrazovanja koji je zadavao minimum ispod kojeg se ne smije biti i iznad kojeg su samo izrastale razne ličnosti iz kulture i javnog života. Te ličnosti i dandanas, bilo da su u inostranstvu ili ovdje, na određeni način oblikuju naše društvo. Mislim da danas ne postoji sistem koji njeguje takve ljude. 

Karim je bio biće obrazovano u renesansnom smislu, enciklopedijski. U to vrijeme, bez ikakvih elektronskih medija koje bi mu omogućavali informacije, on je pisao sjajne kritike koje su bile relevantne po svjetskim standardima, bez pristupa informacijama koje mi imamo danas. Zato su nam važni su ljudi koji dođu da gledaju predstavu, mladi ljudi koji će uzeti knjigu, pročitati je i nastaviti da šire tu njegovu misiju. 

Radiosarajevo.ba: Možemo li i trebamo li, dakle, od Karima napraviti idola mlade generacije? 
Spahić:  Apsolutno. I to ne bi trebalo imati veze sa njegovom tragičnom smrću, već sa njegovim opusom. On je ostavio knjige, priče, kritike, publicističke tekstove. Ostavio je nešto što on naziva "Svojim djelićem slagalice" i svako od nas bi trebao nastaviti slagati svoju slagalicu za ljepšu budućnost. 

"I upravo dok je u --- sati Karim Zaimović želio da završi emisiju tako što će Aleksandar ispaliti jednu nasumičnu granatu na grad, nasumični projektil kojeg je ispalio Aleksandar igrom slučaja našao je put do radijskog studija. Čudnovatom igrom sudbine, ne povrijedivši nikog drugog, uletio je u voditeljsku kabinu. To je bio kraj emisije, osamnaeste emisije "Josif i njegova braća" u kojoj je " (posljednji odlomak knjige)

Radiosarajevo.ba:  Zastrašujuća je simbolika zadnje pripovijetke u knjizi u kojoj autor govori o sebi i nagovještava svoju smrt. Kako je ona utjecala na vas?
Spahić: Dugo sam razmišljala, jer sam bila intimno vezana uz knjigu i prije no što sam počela raditi na predstavi. Dvoumila sam se koliko u predstavi treba biti njega, te autobiografske priče, a koliko knjige. Na kraju, fokusirala sam se na njegovo djelo, na "Tajnu džema od malina". Ali zadnja pripovijetka je važna za cjelokupnu strukturu predstave. Važna je, jer se radi o jednom mladom čovjeku koji pokušava da se kreativnošću izbori protiv strahovite destrukcije, i koji to uspijeva. To je, na određeni način, poruka cijele knjige i poruka predstave. 

Radiosarajevo.ba: Hvala na razgovoru i puno uspjeha predstavi! 

Plakate za predstavu i elemente scenografije razgledajte u našoj fotogaleriji.