Seksologinja Merima Vejsilović za Radiosarajevo.ba: Ko i zašto posjećuje seksologa u BiH?

U modernom svijetu seks više nije tabu tema. No, ova tematika u Bosni i Hercegovini nije dovoljno istražena, tako da relevantnih informacija o iznimno važnom aspektu našeg života i nema.

Razgovarala: Sanja Šabanadžović, Radiosarajevo.ba

Doktorica Merima Vejsilović i dalje je jedina seksologinja u našoj zemlji. Već 15 godina radi u privatnoj psihijatrijskoj i seksološkoj ordinaciji u Sarajevu. Kroz njenu ordinaciju prošle su hiljade pacijenata, što zbog psihičkih i emotivnih, što zbog seksualnih problema, a često su oni i usko vezani.

Specijalizaciju je završila za vrijeme izbjegličkih godina u Parizu, jer je tokom prvih godina svog rada kao psihijatrica osjetila potrebu da se educira na tom polju.

"Kada se desi da vas pacijent nešto upita, traži odgovore, pojašnjenja, a vi ne možete da mu pomognete, onda osjetite potrebu da napravite nešto više. Emotivno zdravlje se itekako odražava na seksualne aktivnosti.

A sigurno je da seks nije više tabu tema, jer se svakodnevno spominju razne pojave vezane za seksualnost. Ono na čemu bi se trebalo poraditi je kvalitet pruženih informacija, kako bi ljudi, i mlađi i stariji bili bolje informirani. Problem nastaje kada mlade osobe informacije pogrešno interpretiraju, jer se često akcent stavlja na manje bitne stvari", priča dr. Vejsilović za Radiosarajevo.ba. 

Kao ljekar, dr. Vejsilović prilazi pitanju seksualnosti kao fenomenu bitnom za fizičko i psihičko zdravlje. A seksualna svijest se neminovno razvija. Baš kao što ljudi teže zdravijem načinu života, tako se okreću i ka poboljšanju aspekta seksualnog zadovoljstva.

U ordinaciju dolaze i muškarci i žene. No, ipak prednjače muški pacijenti. Na vrhu liste njihovih problema je zasigurno erektilna disfunkcija. 

"Kada se javi problem, oni ga teško prihvate. Zabrinuti su, uplašeni kako će partner reagirati, utječe i na njihov ego jer je to delikatan aspekt seksualnog života. 

Tu je kriza srednjih godina koju neki podnose lakše, a neki teže. Tek kada njihovi problemi postanu naglašeni, kada oni postanu nezadovoljni, frustrirani, ne mogu kontrolirati ponašanje, odaju se porocima, kocki, alkoholu, narkoticima, promiskuitetu kako bi pokazali da su još mladi, onda to utječe i na partnera pa se zajedno pojave na savjetovanju", pojašnjava dr. Vejsilović. 

Učestali problemi kod žena se tiču gubitka seksualne želje. To ima veze s kvalitetom veze u kojoj se nalaze i njihovim emotivnim stanjem.

"Tada izostaje orgazam kod žene koja je nezadovoljna i nema volju za seksom. One se u društvu karakteriziraju kao frigidne. Ponavljam, ne postoje frigidne žene, postoje samo nekvalitetne veze. 

Istraživanja koja pokazuju kako neke žene ne mogu nikako ili orgazam ne doživljavaju često, uglavnom se odnose na mlade i neiskusne žene ili one koje imaju neadekvatnog partnera, koji je grub, agresivan... Dobar partner i kvalitetna veza su potrebni kako bi se žene opustile i došle do seksualnog užitka. 

Žene su senzibilne, i već dnevne okolnosti, da ne spominjemo životne probleme, utječu na njihovo seksualno ponašanje. 

Ali to je problem koji se javlja i kod muškaraca izloženih stresu, nezadovoljstvom u vezi, raznim strahovima, umorom nakon posla", objašnjava naša sagovornica i dodaje kako su takvi problemi rješivi.

Ipak, postoje seksualne navike koje se ne mogu promijeniti i tada neminovno dolazi do prekida veze. Riječ je o seksualnim perverzijama. Voajerizam, egzibicionizam, fetišizam, nekrofilija, a jedna od najgorih nastranosti je pedofilija. 

"Perverzije se ne mogu liječiti i tu struka nema rezultata, jer te osobe nisu motivirane da mijenjaju nešto. Razlog zbog kojih dolaze može biti njihov partner. Oni više ne mogu podnijeti da ponavljaju određenu akciju da bi se postigao seksualni užitak. Takve stvari se ne mogu promijeniti", sigurna je dr. Vejsilović.

I dok neki raspravljaju treba li nam vjeronauka u školama, možda je bitno spomenuti i pitanje "treba li nam seksualno obrazovanje". Problemi koji se tiču mladih ljudi, preuranjenih seksualnih odnosa, neželjenih trudnoća, seksualno prenosivih bolesti donose potrebu za ozbiljnim i jednostavnim načinom pojašnjenja svega što ih buni kada je u pitanju seksualnost.

Broj neželjenih trudnoća je u porastu, a metoda "prekinutog snošaja" sigurno nije pravi način zaštite. Pilule i prezervativi su jedini siguran način kako bi se spriječila neželjena trudnoća ili seksualno prenosive bolesti. Sve ostalo je stvar rizika.

A tu je i još jedan gorući problem: lak pristup brojnim sadržajima koji loše utječu na mlade, poput pornografije, erotskih sadržaja, nedoličnih reality emisija...

"Činjenica je da društvo obiluje informacijama koje se plasiraju na neadekvatan način, a pokazuju se određeni tipovi ponašanja kao odraz poremećenih vrijednosti. Novi epiteti tipa sponzoruša, starleta... sve bih ja to stavila u kategoriju prostitucije, što je uvijek i bilo. 

A ova moderna vremena takav model ponašanja objašnjavaju na neki čudan način što može zbuniti mlade ljude koji još nisu identificirali svoj seksualni identitet.

One se predstavljaju kao uspješne, neovisne mlade žene. Loši su to primjeri koji narušavaju lični integritet, odnose muškarca i žene, vrijednosti u društvu... Nažalost, teško je takvu situaciju držati pod kontrolom i mladi ljudi su na udaru. To je sve danak društva u kojem živimo", sigurna je dr. Vejsilović.

Danas je evidentan problem u načinu i kvalitetu uspostavljanja veza između mladih ljudi. Plaše se emotivnog vezivanja.

"Ako ne uspijevate prevazići strah, stid, osjećaj krivice i agresivnosti, onda vjerovatno imate problem. Bitno je naglasiti da nagovaranje, pritisak, prisila i prijetnja ne smiju biti razlog upuštanja u odnose. Zrelost je individualni moment. 

Neka minimalna granica za upuštanje u seksualne odnose je 18 godina, no još koja godina dobro dođe. Biti seksualno zdrava, zrela individua znači biti svjestan svojih potreba, želja i seksualnosti, ali biti i svjestan seksualnosti, potreba i želja partnera. 

Jedan dio mladih ljudi bez problema se upuštaju u odnose i često mijenjaju partnere, dok opet dobar postotak ne želi seks prije braka, što zbog vjerskih što zbog nekih drugih razloga", govori dr. Vejsilović.

Problemi zbog koji pacijenti dolaze u ordinaciju doktorice Vejsilović traže strpljenje i motivaciju. Nažalost, oni bi često da ih riješe za dva ili tri dana, no to je dugotrajan proces. Ipak, sretni su što postoji osoba kojoj se mogu obratiti.

"Imam oko sedam-osam pacijenata dnevno. Postoji fama o psihijatrima da oni zijevaju, čitaju roman, jedu, a pacijent priča o sebi. To je jako iscrpan posao i morate se udubiti i učestvovati u razgovoru, kako biste shvatili šta vam to pacijent želi reći. Oni strahuju i u nedoumici su kada je seks u pitanju. Dešavaju se i simpatične situacije kada me nazovi i pitaju da li se trebaju skidati i depilirati, jer ne razumiju kako ću ja shvatiti koji je problem u pitanju. To je sve normalno. Najviše podataka se dobije iscrpnim razgovorom. 

Ipak, 'zanimanje' seksologa ne postoji u nomenklaturi radnog mjesta. Kada sam otvarala ordinaciju morala sam staviti prvo psihijatar pa na to nasloniti seksolog. Da biste se obrazovali u tom polju, morate ići vani. Psihijatrija i seksologija su usko povezane i to je nešto vrlo delikatno i intimno. Neki ljudi i dalje, ne žele da ih vide kako idu i psihijatru, a tek seksologu. Njihovi zahtjevi se poštuju jer je najbitnije da su zadovoljni", zaključuje doktorica Merima Vejsilović.