Šejla Kamerić za Radio Sarajevo (INTERVJU)

U burnom ritmu između rada na trećem filmu i brige o tromjesečnoj bebi, sarajevska umjetnica Šejla Kamerić našla je vremena za ovaj kratki intervju. Povod za razgovor su nagrade koje je dobila u razmaku od samo nekoliko dana; najprije je na Zagreb Film Festu njen kratkometražni film Sreća nagrađen specijalnim priznanjem, a potom je javnost obaviještena da je ova Sarajka dobitnica prestižne nagrade Princess Margriet Routes, koja osim počasti podrazumijeva i značajnu finansijsku potporu. Opširnije

RadioSarajevo: Koliko vam znači to što ste dobili Princess Margriet Routes nagradu?
Kamerić: Osim što je u pitanju veoma prestižna nagrada Evropske kulturne fondacije koju dodjeljuju princeza Margriet od Holandije i princeza Laurentien od Holandije, meni je velika čast što ova nagrada u mom slučaju nosi i jednu jaku političku poruku. Nagrađena sam za svoukupan doprinos kulturi, pa tako i za moj najpoznatiji rad Bosnian Girl koji u sebi nosi jasnu kritiku koja je prepoznata, shvaćena i prihvaćena.

RadioSarajevo: Koliko je bilo „teško“ dobiti ovu nagradu?
Kamerić: Nisam znala da sam nominirana i bila sam posve iznenađena kad su mi javili da sam je dobila. Bilo ju je jako lako dobiti, ne treba napraviti ništa osim raditi ono u što vjerujete, biti iskren i političan, suosjećajan i kritičan, težiti perfekcionizmu, biti odgovoran, shvatiti značaj kulture i mogućnosti koje umjetnost pruža da bi se poboljšao i razumio svijet u kojem živimo.

RadioSarajevo: Sudeći po najavama, upravo opisanu vrstu angažmana primijenit ćete i na svoj novi projekat. To je vaš treći film koji radite u suradnji sa albanskim video umjetnikom Anrijem Salomom, a naslov mu je 1395 dana bez crvene. O kakvoj se priči radi?
Kamerić: Da, snimanje počinjemo za 2 dana i zbog toga su odgovori na vaša pitanja ovako kratki. Film 1395 dana bez crvene je inspirisan načinom na koji je život funkcionisao u opkoljenom Sarajevu. Saobraćaj u gradu je bio sveden na jednu trasu nazvanu put života, tempo i koreografiju su nametali snajperi i granate, ali život se nastavljao. Želimo da ispričamo priču o fizičkom i mentalnom otporu koji se desio u ovom gradu.

Muzika je jako bitna za ovaj film, ona je na neki način i sam scenario. Ritam muzike u skladu sa ritmom hoda i disanja postaje način egzistencije, postići pravi tempo je zapravo cilj. Na filmskom projektu blisko surađujemo i sa orkestrom Sarajevske filharmonije. Rekreiraćemo jednu od scena zabilježenu u dokumentarnom filmu Billa Cartera Miss Sarajevo u kojoj orkestar vježba u hodnicima zgrade RTV-a.

RadioSarajevo: Nedavno ste u Zagebu nagrađeni za vaš drugi kratkometražni film Sreća. Kako je uopće došlo do vašeg redateljskog angažmana – čega je on posljedica?
Kamerić: Medij je posljedica ideje. Ne pravim razliku između svog redateljskog angažmana ili bilo kojeg drugog umjetničkog angažmana. Zanima me film kao umjetnički izražaj, a ne kao biznis. Volim da testiram svoje radove tako što ih pokazujem u različitim kontekstima. Film Sreća je do sada premijerno pokazan na Sarajevo film festivalu, u retrospektivnom programu u muzeju Centre Pompidou u Parizu, na izložbama u Göteborgu u Švedskoj i Erlangenu u Njemačkoj te na Zagreb film festivalu u konkurenciji kratkog igranog filma. Nagrada iz Zagreba mi je dobro došla u nervozi pred početak snimanja novog fima.

RadioSarajevo: Vaš prvi kratki film Šta ja znam koji je premijeru doživio na Venecijanskom filmskom festivalu u velikoj se mjeri bazira na video umjetnosti. Recimo da u njemu pratimo liniju osjećanja i unutrašnje svjetove više nego linearnu radnju? Koliko su vaši prethodni video radovi utjecali na vaš filmski izraz?
Kamerić: Dugo vremena je film Šta ja znam postojao samo kao kratka priča. Nakon što sam posjetila porodičnu kuću u kojoj se radnja dešava poželjela sam da snimim četverokanalnu video instalaciju baziranu na toj priči. U toku priprema za snimanje shvatila da to može funkcionisati i kao kratki igrani filma. Vrlo moguće da ću u sljedećem projektu početi od filma a završiti na jednoj slici ili samo priči.

RadioSarajevo: Svoju umjetnost bazirate na medijima dvadesetog stoljeća kakvi su fotografija i video. U tom smislu u velikoj mjeri ovisite o suradnji sa drugim umjetnicima. Ko su oni sa kojima vam je bila čast surađivati?
Kamerić: Strah me je nabrajati jer ne želim da izostavim nekog. Ja obožavam timski rad i zaista uživam u saradnji sa talentovanim suradnicima. Od sviju pokušavam da ponešto naučim i uvjek pokušavam da nastavljam uspješne saradnje.

RadioSarajevo: Neki vaši radovi, npr. 30 Years After, Sorrow, Sejla-san, Basic, Bosnian girl ... su bazirani na vašem sopstvenom liku? To nije neuobičajena praksa u suvremenoj umjetnosti. Šta su razlozi, šta su prednosti, a šta mane posezanja u sopstvenu ličnost?
Kamerić: Prednost je što ne moram da tražim druge modele, mana što moram da gledam sebe u svojim radovima, a razloge treba tražiti u teoriji i istoriji umjetnosti.

 

RadioSarajevo: U tom smislu vrijedi se prisjetiti jednog umjetničkog eksperimenta Parallel life. O čemu se radilo i šta su bili motivi za ovaj projekat?
Kamerić: Iz čiste umjetničke razonode, sa kolegom Urošem Đurićem sam pokrenula projekat Parallel life. Poželjeli smo da se poigramo sa medijima tj. mediskim POP paternom u poslijeratnoj bivšoj Jugoslaviji. Izmislili smo sebe kao ljubavni par - savremene Romea i Juliju, koji u ulozi umjetnice/manekenke i umjetnika/fudbalera zabavljaju široke narodne mase. Magazin Svet tj. za bh. tržište Svijet je skoro godinu dana pratio našu izmišljenu ljubavnu vezu. Dobro smo se zabavljali radeći i vjerovatno bi projekat duže potrajao da nismo bili «provaljeni» od strane žirija na Oktobarskom Salonu u Beogradu gdje smo nagrađeni za ovaj umjetnički projekat.

RadioSarajevo: Nesumnjivo je da životne prekretnice oblikuju svakog umjetnika, pa tako i vas. Nedavno ste postali majka – da li se u tom smislu išta promijenilo u vašem poimanju svijeta, života, umjetnosti?
Kamerić: Ja volim promjene, a ova je najljepša koja mi se desila. Mome sinu je sada tri mjeseca, ja još sabirem utiske. Na ovo pitanje ću vam moći odgovoriti za desetak godina.