Šejh Edin Kukavica: O Poslaniku, s ljubavlju

U očima muslimana poimanje ljepote Allahovog Poslanika neposredno je povezivno s ljubavlju koju muslimani osjećaju prema njemu i predstavlja jedan od temeljnih aspekata islamske duhovnosti uz strah, ljubav i znanje (spoznaju) Boga, Jedinoga - kazao je u intervjuu za Fenu šejh Edin Urjan Kukavica, književnik, publicista. 

Muslimani u BiH i svijetu, ovoga mjeseca brojnim svečanostima obilježavaju rođenje posljednjeg Božijeg Poslanika Muhammeda a.s., a Šejh Kukavica govori o konceptu Jedinstva, porijeklu i sadržini islamske duhovnosti, te muhammedanskoj zbilji.

Pojašnjavajući koncept Jedinstva (tevhida) kao osnovnu ideju islama, šejh Kukavica kaže da ona određuje ne samo doktrinu i organizaciju društva u cjelini, nego i ukupnost života pojedinca osobito u domenu njegove pobožnosti, koja je, štaviše, nerazdvojiva od njegovog poštivanja Vjerozakona. 

To znači da nije dovoljno samo prihvatiti ideju Jedinstva nego i svih drugih ideja koje ona implicira, slijedi da se ideja jedinstva mora prihvatiti s vjerom i iskrenošću kako bi se polučile koristi od vrlina koje ona skrbi. 

- Ideja Jedinstva suštinski implicira tajnu Ujedinjenja, jednako kao što se Jedinstvo pokazuje kao konačni sastojak Ukupnosti; biti u stanju dosegnuti geometrijsku tačku, znači biti u stanju sažeti i obuhvatiti ukupan svemir; jedinstvo Božanskog Objekta zahtijeva ukupnost ljudskog subjekta – naglašava Kukavica.. 

Po njegovom mišljenju, porijeklo i sadržina islamske duhovnosti jeste narav - ćud, priroda i karakter, odnosno duhovna suština Allahovog poslanika Muhammeda, a tarikat i tesavvuf – osobna realizacija tevhida (Jedinstva) reintegriranjem u muhammedovsku suštinu slijeđenjem primjera, to jest, oponašanjem „najljepšeg uzora“ u cilju stjecanja osobina koje su, isključivo, Božija milost spuštena na i u čovjeka koji je nadvladao svoju svjetovnost i zemaljsku prirodu. 

- Duhovna priroda, suština Allahovog Poslanika određena je, prosvijetljena i oživljena sa dva pola koje ćemo - prilično sintetički - odrediti i imenovati pojmovima istina i srce: istinitost Boga, Svevladajućeg Dobra, i domena duša-razum koje tu istinitost tajanstveno skrbi – ističe Kukavica.. 

Na pitanje šta slijeđenje Allahovog Poslanika osigurava savremenom čovjeku, šejh Kukavica kaže da je to sve ono što savremeni čovjek očajnički treba, a prije svega mir i smiraj, a odmah potom i revnost i uvjerenost. 

U Poslanikovoj dimenziji, pojašnjava on, duša-razum postoji, prije svega, osobina mirnoće; ta potpunost izdiže se iznad nevolja i nedaća ovoga svijeta i neposredno je vezana za Božansku Tajnu transcendentnost; biti miran znači biti iznad svih sitničavosti. Ista tajna izdignuća, bezgraničnosti i transcendentnosti nalazi svoj vjerski izražaj u pozivu na namaz sa vrha minareta, svodeći sve ovosvjetovne pozive i uzburkanosti na nebesku istovjetnost i nerazlikovnost. 

- Istom redu pripada i ideja uzdržanosti, odricanja, siromaštva i trezvenosti; ili pak vrlina dobrovoljne odvojenosti, odbacivanja i ravnodušnosti; te ponovo, stanje osamljenosti, tišine i praznine čiji je okus osjećaj mirnoće i smirenosti i nebeske sreće koja je smiraj napose – riječi su Kukavice. 

Revnost nas potiče, dodaje Kukavica, da činimo stvari koje bi se mogle smatrati duhovnim dužnostima, a u islamu, taj urođeni zakon manifestira se kao sjećanje i spominjanje (zikrullah) Allaha, Uzvišenog. 

On smatra da duhovnost zahtijeva i inicira žive osobine budnosti i opreza, upornosti i istrajnosti, te „stoga je revnost osnovna osobina duhovnog čovjeka“. 

Što se tiče uvjerenosti (potpune sigurnosti) koja prethodi revnosti - budući da joj osigurava razlog postojanja - to je oslobađajuće „da“ stvarnostima koje nas nadilaze i posljedicama koje su nam nametnute. 

- Božanska uvjerenost u sebi sadrži našu vlastitu besmrtnost, jer biti u stanju spoznati Apsoluta znači biti besmrtan; ovakva spoznaja odgovara i proporcionalna je samo besmrtnoj duši. Štaviše, onaj koji se poziva (tražeći) Božiju Milost i sam mora biti milostiv - stav je Kukavice. 

Dodaje, da sukladno hadisu: "Onome ko nema milosti (ko nije milostiv), neće mu Milost ni biti podarena (ni prema njemu se neće biti milostiv)", a to znači da prihvatanje Svevladajućeg Dobra podrazumijeva i zahtijeva samodarovanje, odnosno provođenje Božije milosti među Njegovim stvorenjima, čime se određuje veza između vjere u Boga i dobrosusjedskih odnosa. 

U bliskoj vezi sa vjerom jesu povjerenje te stoga i nada. Povjerenje u Božansku Milost bez i trenutnog očajanja. 

Muhammedovska priroda je Božija ljubav u kombinaciji sa kontemplativnošću i plemenitošću karaktera, te uz osjećaj za izvanjske ili praktične vrijednosti - poput ljepote formi, čistoti ili pravilima pristojnosti i prikladnosti - kao dijelom darežljivosti i dostojanstva - sve to ishodi iz elementarne istine. 

Iz poslaničke prirode i njenih najdubljih dimenzija tesavvuf crpi svoj život, konzistentnošću koja se – tako se makar čini - protivi općem formalizmu ovoga svijeta. Budući da se identificira sa idealom napose, poslanička priroda podudara se sa vjerom koja je nebeska, primordijalna i univerzalna čija je Sveta Knjiga svijet prirode koji obuhvata sve, pa i nas i naše vlastite duše. 

- Ljubav prema Allahovom Poslaniku, u stvari, istovremeno je i znak Božije ljubavi i kapija prema Milosti iz koje je supstancija univerzuma stvorena - naglašava Kukavica. 

Kao sažetak, ostavljajući za tren po strani sve duhovne obzire prirode Allahovog poslanika Muhammeda, šejh Kukavica kaže da s potpunim pouzdanjem možemo reći da je sa historijskog aspekta Allahov Poslanik bio darežljiv, strpljiv, plemenit i u najboljem i najljepšem smislu pojma human što je – sve – njegovo ogromno i neizmjerivo zavještanje jer se njegove osobine još uvijek ‘prelijevaju’ u njegove učenike, bliske i daleke, pretvarajući te osobine u osnove duhovnog i socijalnog života, darujući im neizmijenjenu (i neizmjenjivu) vitalnost i svježinu s kojom se prenose stoljećima. 

- Među ostalim i zato Kur’an Časni vjernicima kazuje: Vi u Allahovu Poslaniku lijep uzor imate za onoga ko se u Allaha uzda, i Onom Svijetu nada, i puno spominje Allaha! (Kur’an, 33:21). U tome je sve - zaključio je šejh Edin Urjan Kukavica u intervjuu za Fenu.