Sead Kreševljaković: počasni konzul San Marina (INTERVJU)
Radiosarajevo.ba
Sead Kreševljaković i Michelle Chiaruzzi na zidina tvrđave u San Marinu, foto: arhiv
Prije nekoliko dana je svečanom inauguracijom ozvaničen prvi počasni konzul Republike San Marino u BiH - Sead Kreševljaković.
Ovaj Sarajlija (unuk historičara Hamdije Kreševljakovića i sin rahmetli Muhameda Kreševljakovića, ratnog gradonačelnika Sarajeva), od rata naovamo je poznat po projektu U.G. VideoArhiv koji vodi sa svojim bratom blizancem Nihadom. Njihov dokumentarac Sjećaš li se Sarajeva, je od 2002. prikazan širom svijeta. Sead i Nihad (rođeni u februaru 1973,) su poznati blogeri koji na svom blogu "Blob" pišu o povijesti BiH i kulturi.
Zvanje počasnog konzula bioje povod za razgovor sa Seadom Kreševljakovićem
RadioSarajevo: Priča o tvom imenovanju u počasnog konzula San Marina traje 15 godina – o čemu se radi?
Kreševljaković: Uh to je duga i zanimljiva priča. Prvi put sam posjetio San Marino prije skoro 15 godina. Otac je imao neki službeni sastanak jer je radio kao generalni konzul BiH u Italiji. Mislim da je baš tada imao i sastanak sa nekim sanmarincem bosanskog porijekla koji mu je predložio da preuzme funciju počasnog konzula San Marina u Bosni.
Sjećam se da mi je sve izgledalo kao bajka. Kao i svi turisti slikao sam se na svakom iole interesantnijem mjestu pretpostavljajući da vjerovatno to mjesto neću uskoro opet vidjeti.
Godine 2002. smo dobili poziv da prikažemo naš film Sjećaš li se Sarajeva u jednom manjem sanmarinskom kastelu (Chiesanuova) u okviru festivala SanMarino –Sarajevo. Tada smo se moja supruga Lejla i ja upoznali već sa mnogim današnjim dragim prijateljima, među kojima je bio i današnji ambasador San Marina u BiH Michelle Chiaruzzi. Zahvaljujući njemu, upoznali smo tu čudnovatu Republiku i mnoge njene stanovnike. Mogu reći da poznajem ili sam upoznao najmanje 12 bivših predsjednika San Marina.
Sead i Lejla
Ipak, presudnu ulogu u upoznavanju sa tom kako je zovu 'drevnom zemljom slobode' imao je rad na snimanju filma 'U potrazi za zemljom slobode – Un musulmano in San Marino' kojeg smo ja, moj brat Nihad, Michelle Chiaruzzi i Pier Paolo Coro snimili 2005. godine. Film je vidio veliki broj Sanmarineza i imao je odlične kritike. Čak su premijeru organizirali na jednom od najznačajnijih trgova u Borgo Magiorru. Nakon premijere mnogi su nam rekli da je to najljepši i najzanimljiviji film koji su gledali o svojoj zemlji.
Zahvaljujući intenzivnom druženju sa nekim od Sanmarinaca mogu reći da ja i moja supruga tamo imamo prave prijatelje i zahvaljujući tom druženju i naravno snimanju filma veći dio Republike poznajem bolje od npr. Visokog u kojem sam proveo mnogo mnogo više vremena.
Od kada posjećujem San Marino sreo sam na neki način nekoliko stotina ljudi što je u odnosu na 28.000 stanovnika sasvim dobar uzorak za kompletiranje utiska. Mislim da je to jedna lijepa zemlja gostoljubivih ljudi sa možda najinteresantnijom historijom u Evropi.
RadioSarajevo: Osim dobre volje Sanmarineza, šta je trebalo obezbijediti od strane BiH?
Kreševljaković: Pa to je odluka koja se tiče Vlade Republike San Marino. Na prijedlog ambasadora Michelle Chiaruzzija, Vlada me je imenovala krajem 2008. godine počasnim Generalnim konzulom, a godinu dana kasnije, krajem 2009-e , naše Predsjedništvo, odnosno tadašnji Predsjedavajući Željko Komšić prihvatio je moje imenovanje. Nakon što je to objavljeno u Službenom listu BiH, u maju ove godine, pozvan sam na svečanu inauguraciju i položio zakletvu pred predsjednicima Republike.
Zakletva
RadioSarajevo:Kako se službeno oslovljava počasni konzul?
Kreševljaković: Pa u San Marinu me oslovljavaju sa Vaša ekselencijo, konzule isl. To tako ide dok se ne upoznamo. Ovdje, uglavnom poznajem ljude koje susrećem i to 'ekselencijo' čujem od prijatelja koji žele biti duhoviti. Nekako mi najviše godi da me oslovljavaju po imenu.
RadioSarajevo: Šta su sada konkretno tvoji zadaci?
Kreševljaković: Pa, ja sam u principu Generalni počasni konzul Republike San Marino što je najveće počasno zvanje u konzularnim odnosima. Moj zadatak je da budem na usluzi državljanima San Marina i da razvijam odnose saradnje i prijateljstva sa Bosnom i Hercegovinom. Do sada, konkretno sam imao priliku biti domaćin paraolimpijskom komitetu RSM, predstavnicima Socijaldemokratske partije, umjetnicima...Također, ovog ljeta planiramo organizirati gostovanje naših umjetnika u San Marinu u okviru festivala SMIAF u San Marinu. Nadam se da će to biti Dubioza kolektiv. Pomažem ambasadoru Chiaruzziju u organiziranju susreta sa ljudima iz BiH isl.
RadioSarajevo: Osim časti, da li ova funkcija podrazumijeva ikakvu materijalnu korist - paušal, povlastice, imunitet? Kada odeš u San Marino imaš li makar obezbijeđen boravak, dnevnice? Da li ćeš dobiti državljanstvo te zemlje?
Kreševljaković: Funcija počasnog konzula, pa tako i Generalnog konzula je kako i samo ime kaže 'počasna'. Posao obavljam bez novčane naknade, imam imunitet i neke povlastice kao i svi konzuli, a to je mnogo manje od onoga što podrazumjeva funkcija ambasadora. To se uglavnom svodi na prava i zaštitu u okviru obavljanja konzularnih poslova, zaštita arhive isl.
U principu, za većinu posjeta nemam dnevnice i plaćen boravak, ali u San Marinu svakako boravimo kod prijatelja. Državljanstvo San Marina je jako teško dobiti, ali imam njihov službeni pasoš koji se produžava svakih godinu dana. Uskoro ćemo postaviti i štit Republike na kuću iu kojoj živimo. Radi o velikoj počasti, o povjerenju koji vam ukazuju ljudi iz neke druge zemlje.
RadioSarajevo: Ko su sve počasni konzuli u BiH, i ko su naši počasni konzuli?
Kreševljaković: U principu, mnoge zemlje praktikuju ovaj oblik predstavljanja u inostranstvu kako bi uštedjeli budžet svoje države. Obično su to ljudi iz privrede, a ja spadam među one rijetke koji su dobili ovo laskavo priznanje preko nekih zasluga koji se tiču kulture i umjetnosti. U Sarajevu su počasni konzuli Hajrudin Somun koji predstavlja Bangladeš i konzulica Australije Mirsada Muzur. U Bih, čini mi se još djeluju i počasni konzul Slovačke i Republike Kongo. Mislim da je Predsjednik Demokratske Republike Kongo General-major Žozef Kabila imenovao 2003. godine gospodina Milorada Majkića počasnim konzulom u BiH sa sjedištem u distriktu Brčko.Oni djeluje pod patronatom Ambasade Konga u Republici Srbiji.
Ipak, ovdje bih posebno spomenuo gospodina Osman Džikića koji je do svoje smrti bio počasni konzul Finske u Sarajevu zbog svog ogromnog doprinosa u afirmaciji književnog blaga Republike Finske u bivšoj Jugoslaviji i znam da se čak pričalo da je u toj zemlji bio proglašen dan žalosti kada je umro. Dan danas se na njegovom stanu u kojem živi njegova supruga Vojka Đikić nalazi štit Finske republike.
RadioSarajevo: Kako si se osjećao prilikom inauguracije? Pozdravila te počasna postrojba garde San Marina?
Kreševljaković: Mogu reći da sam se osijećao kao u nekom kostimiranom filmu, obzirom da se uniforme počasne garde San Marina nisu promijenile zadnjih 200 godina.
Bilo je malo i treme, pošto je protokol veoma strog , imao sam i jedan kraći govor....Ipak, najuzbudljiviji trenutak mi je bio kada je ministrica vanjskih poslova Antonella Mularoni u svom govoru spomenula između ostalog i značaj mog dede historičara Hamdije Kreševljakovića i rahmetli oca Muhameda Kreševljakovića, ratnog gradonačelnika Sarajeva i prvog Generalnog konzula BiH u Italiji. U tom trenutku sam se sjetio svoje prve posjete San Marinu kada sam kao turista sa ocem šetao njegovim bajkovitim uličicama.
Svu tu napetu i emotivnu situaciju relaksirala je moja kćerkica Asja koja se usred tog strogog protokola valjala po podu, dok ju je mama Lejla pokušavala smiriti.
RadioSarajevo: Da li si čitao roman ili gledao film „Počasni konzul“ (Graham Green)?
Kreševljaković: Nisam, ali su me par puta prijatelji podsjetili na komični lik počasnog konzula Nikaragve iz Nušićeve Gospođe ministarke. Na žalost, u svijetu zaista postoje ljudi koji se kriju iza ove počasne funkcije, ali to se srećom više veže za neke druge zemlje van Evrope.
RadioSarajevo: Čime se inače bavi počasni konzul San Marina u BiH?
Kreševljaković: Moj profesionalni angažman vezan je za Redakciju dokumentarnog programa TV Sarajevo i to je ono čemu posvećujem najviše svog vremena i neke kreativne energije. Povremeno sa bratom Nihadom, koji je također zauzet svojim profesionalnim angažmanom u Mess-u uradimo neki samostalni projekt u okviru udruženja građana VideoArhiv. Tu je i supruga Lejla koja mi je par puta ukazala čast da joj nešto malo pripomognem kad radi neke arhitektonske projekte i naravno kćerkica Asja. San Marino je, ako ne računam, Hrvatsku prva zemlja u inostranstvu koja je Asja posjetila i iako misli da se zove San Barino, jako joj se svidjela.
radiosarajevo.ba
Ovaj Sarajlija (unuk historičara Hamdije Kreševljakovića i sin rahmetli Muhameda Kreševljakovića, ratnog gradonačelnika Sarajeva), od rata naovamo je poznat po projektu U.G. VideoArhiv koji vodi sa svojim bratom blizancem Nihadom. Njihov dokumentarac Sjećaš li se Sarajeva, je od 2002. prikazan širom svijeta. Sead i Nihad (rođeni u februaru 1973,) su poznati blogeri koji na svom blogu "Blob" pišu o povijesti BiH i kulturi.
Zvanje počasnog konzula bioje povod za razgovor sa Seadom Kreševljakovićem
RadioSarajevo: Priča o tvom imenovanju u počasnog konzula San Marina traje 15 godina – o čemu se radi?
Kreševljaković: Uh to je duga i zanimljiva priča. Prvi put sam posjetio San Marino prije skoro 15 godina. Otac je imao neki službeni sastanak jer je radio kao generalni konzul BiH u Italiji. Mislim da je baš tada imao i sastanak sa nekim sanmarincem bosanskog porijekla koji mu je predložio da preuzme funciju počasnog konzula San Marina u Bosni.
Sjećam se da mi je sve izgledalo kao bajka. Kao i svi turisti slikao sam se na svakom iole interesantnijem mjestu pretpostavljajući da vjerovatno to mjesto neću uskoro opet vidjeti.
Godine 2002. smo dobili poziv da prikažemo naš film Sjećaš li se Sarajeva u jednom manjem sanmarinskom kastelu (Chiesanuova) u okviru festivala SanMarino –Sarajevo. Tada smo se moja supruga Lejla i ja upoznali već sa mnogim današnjim dragim prijateljima, među kojima je bio i današnji ambasador San Marina u BiH Michelle Chiaruzzi. Zahvaljujući njemu, upoznali smo tu čudnovatu Republiku i mnoge njene stanovnike. Mogu reći da poznajem ili sam upoznao najmanje 12 bivših predsjednika San Marina.
Sead i Lejla
Ipak, presudnu ulogu u upoznavanju sa tom kako je zovu 'drevnom zemljom slobode' imao je rad na snimanju filma 'U potrazi za zemljom slobode – Un musulmano in San Marino' kojeg smo ja, moj brat Nihad, Michelle Chiaruzzi i Pier Paolo Coro snimili 2005. godine. Film je vidio veliki broj Sanmarineza i imao je odlične kritike. Čak su premijeru organizirali na jednom od najznačajnijih trgova u Borgo Magiorru. Nakon premijere mnogi su nam rekli da je to najljepši i najzanimljiviji film koji su gledali o svojoj zemlji.
Zahvaljujući intenzivnom druženju sa nekim od Sanmarinaca mogu reći da ja i moja supruga tamo imamo prave prijatelje i zahvaljujući tom druženju i naravno snimanju filma veći dio Republike poznajem bolje od npr. Visokog u kojem sam proveo mnogo mnogo više vremena.
Od kada posjećujem San Marino sreo sam na neki način nekoliko stotina ljudi što je u odnosu na 28.000 stanovnika sasvim dobar uzorak za kompletiranje utiska. Mislim da je to jedna lijepa zemlja gostoljubivih ljudi sa možda najinteresantnijom historijom u Evropi.
RadioSarajevo: Osim dobre volje Sanmarineza, šta je trebalo obezbijediti od strane BiH?
Kreševljaković: Pa to je odluka koja se tiče Vlade Republike San Marino. Na prijedlog ambasadora Michelle Chiaruzzija, Vlada me je imenovala krajem 2008. godine počasnim Generalnim konzulom, a godinu dana kasnije, krajem 2009-e , naše Predsjedništvo, odnosno tadašnji Predsjedavajući Željko Komšić prihvatio je moje imenovanje. Nakon što je to objavljeno u Službenom listu BiH, u maju ove godine, pozvan sam na svečanu inauguraciju i položio zakletvu pred predsjednicima Republike.
Zakletva
RadioSarajevo:Kako se službeno oslovljava počasni konzul?
Kreševljaković: Pa u San Marinu me oslovljavaju sa Vaša ekselencijo, konzule isl. To tako ide dok se ne upoznamo. Ovdje, uglavnom poznajem ljude koje susrećem i to 'ekselencijo' čujem od prijatelja koji žele biti duhoviti. Nekako mi najviše godi da me oslovljavaju po imenu.
RadioSarajevo: Šta su sada konkretno tvoji zadaci?
Kreševljaković: Pa, ja sam u principu Generalni počasni konzul Republike San Marino što je najveće počasno zvanje u konzularnim odnosima. Moj zadatak je da budem na usluzi državljanima San Marina i da razvijam odnose saradnje i prijateljstva sa Bosnom i Hercegovinom. Do sada, konkretno sam imao priliku biti domaćin paraolimpijskom komitetu RSM, predstavnicima Socijaldemokratske partije, umjetnicima...Također, ovog ljeta planiramo organizirati gostovanje naših umjetnika u San Marinu u okviru festivala SMIAF u San Marinu. Nadam se da će to biti Dubioza kolektiv. Pomažem ambasadoru Chiaruzziju u organiziranju susreta sa ljudima iz BiH isl.
RadioSarajevo: Osim časti, da li ova funkcija podrazumijeva ikakvu materijalnu korist - paušal, povlastice, imunitet? Kada odeš u San Marino imaš li makar obezbijeđen boravak, dnevnice? Da li ćeš dobiti državljanstvo te zemlje?
Kreševljaković: Funcija počasnog konzula, pa tako i Generalnog konzula je kako i samo ime kaže 'počasna'. Posao obavljam bez novčane naknade, imam imunitet i neke povlastice kao i svi konzuli, a to je mnogo manje od onoga što podrazumjeva funkcija ambasadora. To se uglavnom svodi na prava i zaštitu u okviru obavljanja konzularnih poslova, zaštita arhive isl.
U principu, za većinu posjeta nemam dnevnice i plaćen boravak, ali u San Marinu svakako boravimo kod prijatelja. Državljanstvo San Marina je jako teško dobiti, ali imam njihov službeni pasoš koji se produžava svakih godinu dana. Uskoro ćemo postaviti i štit Republike na kuću iu kojoj živimo. Radi o velikoj počasti, o povjerenju koji vam ukazuju ljudi iz neke druge zemlje.
RadioSarajevo: Ko su sve počasni konzuli u BiH, i ko su naši počasni konzuli?
Kreševljaković: U principu, mnoge zemlje praktikuju ovaj oblik predstavljanja u inostranstvu kako bi uštedjeli budžet svoje države. Obično su to ljudi iz privrede, a ja spadam među one rijetke koji su dobili ovo laskavo priznanje preko nekih zasluga koji se tiču kulture i umjetnosti. U Sarajevu su počasni konzuli Hajrudin Somun koji predstavlja Bangladeš i konzulica Australije Mirsada Muzur. U Bih, čini mi se još djeluju i počasni konzul Slovačke i Republike Kongo. Mislim da je Predsjednik Demokratske Republike Kongo General-major Žozef Kabila imenovao 2003. godine gospodina Milorada Majkića počasnim konzulom u BiH sa sjedištem u distriktu Brčko.Oni djeluje pod patronatom Ambasade Konga u Republici Srbiji.
Ipak, ovdje bih posebno spomenuo gospodina Osman Džikića koji je do svoje smrti bio počasni konzul Finske u Sarajevu zbog svog ogromnog doprinosa u afirmaciji književnog blaga Republike Finske u bivšoj Jugoslaviji i znam da se čak pričalo da je u toj zemlji bio proglašen dan žalosti kada je umro. Dan danas se na njegovom stanu u kojem živi njegova supruga Vojka Đikić nalazi štit Finske republike.
RadioSarajevo: Kako si se osjećao prilikom inauguracije? Pozdravila te počasna postrojba garde San Marina?
Kreševljaković: Mogu reći da sam se osijećao kao u nekom kostimiranom filmu, obzirom da se uniforme počasne garde San Marina nisu promijenile zadnjih 200 godina.
Bilo je malo i treme, pošto je protokol veoma strog , imao sam i jedan kraći govor....Ipak, najuzbudljiviji trenutak mi je bio kada je ministrica vanjskih poslova Antonella Mularoni u svom govoru spomenula između ostalog i značaj mog dede historičara Hamdije Kreševljakovića i rahmetli oca Muhameda Kreševljakovića, ratnog gradonačelnika Sarajeva i prvog Generalnog konzula BiH u Italiji. U tom trenutku sam se sjetio svoje prve posjete San Marinu kada sam kao turista sa ocem šetao njegovim bajkovitim uličicama.
Svu tu napetu i emotivnu situaciju relaksirala je moja kćerkica Asja koja se usred tog strogog protokola valjala po podu, dok ju je mama Lejla pokušavala smiriti.
RadioSarajevo: Da li si čitao roman ili gledao film „Počasni konzul“ (Graham Green)?
Kreševljaković: Nisam, ali su me par puta prijatelji podsjetili na komični lik počasnog konzula Nikaragve iz Nušićeve Gospođe ministarke. Na žalost, u svijetu zaista postoje ljudi koji se kriju iza ove počasne funkcije, ali to se srećom više veže za neke druge zemlje van Evrope.
RadioSarajevo: Čime se inače bavi počasni konzul San Marina u BiH?
Kreševljaković: Moj profesionalni angažman vezan je za Redakciju dokumentarnog programa TV Sarajevo i to je ono čemu posvećujem najviše svog vremena i neke kreativne energije. Povremeno sa bratom Nihadom, koji je također zauzet svojim profesionalnim angažmanom u Mess-u uradimo neki samostalni projekt u okviru udruženja građana VideoArhiv. Tu je i supruga Lejla koja mi je par puta ukazala čast da joj nešto malo pripomognem kad radi neke arhitektonske projekte i naravno kćerkica Asja. San Marino je, ako ne računam, Hrvatsku prva zemlja u inostranstvu koja je Asja posjetila i iako misli da se zove San Barino, jako joj se svidjela.
radiosarajevo.ba
Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.