Saša Zalepugin: Koncerti u Sarajevu su najemotivniji

Grupa Plavi orkestar koncertom u olimpijskoj dvorani Zetra u Sarajevu večeras počinje svoju regionalnu turneju.

Grupa je osnovana 1983. u Sarajevu. Jedna je od najpopularnijih grupa sa područja bivše Jugoslavije. Do 1992. godine Plavi orkestar je u muzičkim enciklopedijama označen kao jedan od 'kulturnih fenomena osamdesetih i devedesetih godina prošlog vijeka'.

Tokom rata grupa se "privremeno" raspala: gitarista Mladen Pavičić otišao je u Kanadu, vokalni solista Saša Lošić Loša živi u Ljubljani. Jedan od braće Ćeremida živi u Parizu dok je drugi u Sarajevu. Od ponovnog okupljanja grupe nakon rata 1997. u grupi svira novi gitarista Saša Zalepugin.

Razgovarala: Ermina Skorupan-Husejnović, Radiosarajevo.ba

U razgovoru za Radiosarajevo.ba Saša govori o novom albumu pod nazivom Sedam, koncertu u Sarajevu i regionalnoj turneji.

Radiosarajevo.ba: Jedno klasično pitanje, šta sarajevska publika može očekivati na koncertu u Sarajevu 19. aprila (večeras, op.a)?
Zalepugin: Najteže je odogovoriti na pitanje šta očekivati na koncertu. Najbolje ćemo odgovoriti pjesmom. Koliko god budem dugo član grupe Plavi orkestar ja ću biti novi član u grupi. Imam drugu perspektivu, nego ostali članovi. Fascinira me publika, ljudi koji dolaze na naše koncerte. Nevjerotvatnu energiju ljudi dobiju od nas, ali i mi od njih i ovom prilikom im želim izjaviti ljubav, obožavam ih. Želim da svi zapametimo predivne trenutke u životu na koncertu u Sarajevu. 

Radiosarajevo.ba: U Sarajevu ste održali koncert prije 13 godina. Možete li povući paralelu između tog vremena i danas kada ćete održati koncert u gradu gdje su mnoge generacije slušale Plavi orkestar?
Zalepugin: Promijenilo se toliko koliko se mijenja u životima članova benda. Svi smo 13 godina stariji i svi na koncert dolazimo sa 13 godina iskustva, sa 13 godina životne zrelosti. Jednostavno, jedna stvar koja je uvijek ista je emocija i tako će biti i na koncertu.

Radiosarajevo.ba: Na press konferenciji je najavljen spektakl, scena će biti simbolično u obliku broja sedam, kao što je naziv novog albuma. Kako će u organizacijskom smislu izgledati koncert?
Zalepugin: Svaki koncert je novo i isto iskustvo. To je kao ljubav, ljubav je jedna emocija koja može imati različita iskustva. Ne bih previše govorio o samom izgledu svega, ko dođe vidjet će. Što se tiče emocija koncert u Sarajevu je definitivno sa najvećim nabojem. Niko u grupi nije tremaroš, ali nikad se ne sjećam veće treme kao na ponovnom početku prije tri godine kada smo snimali male koncerte. Svirali smo na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu. Loša nije mogao nijedan tekst do kraja otpjevati, nevjerovatna trema, ali najljepši koncert koji mi pamtimo. Ovo je sarajevska grupa i to se uvijek osjeti kad sviramo ovdje. 

    

Radiosarajevo.ba: Napominjete da su emocije uvijek prisutne na koncertima, da je Sarajevo specifično po tome. Kako to objašnjavate?
Zalepugin: Na koncertima se dešava jedna međuigra publike i nas. To je fascinantno. Ljudi gledaju nas, mi njih i ja uživam u toj igri. Ima raznih koncerata, gdje publika klima glavom i odobrava našu svirku, ali ja više obožavam koncerte, puno više nego snimanje ploče, jer je ta konekcija nevjerovatna.

Radiosarajevo.ba: Snimanje albuma Sedam je trajalo jako dugo, možetel s nama podijeliti neke detalje vezane sa snimanje. Kako je nastajao album?
Zalepugin: Imao bih sto razloga i sto priča o snimanju albuma, jer je to duga i preduga priča. Nismo stalno bili u studiju i snimali. Lupili bi u neki virtualni zid i jednostavno bi morali reći da moramo stati, sačekati. Kao da lakiraš nešto i čekaš da se posljednji sloj laka osuši. Zato je to sve, objektivno predugo trajalo. Specifičnost Loše je da je logički neuhvatljiv u nekim stvarima. Jedanput mi je rekao jednu rečenicu, kada sam mu nešto prigovorio: "Slušaj Saša, ja da nisam ovakav ovog ničega ne bi bilo", to je fascinantno i Loša je jedan od najboljih ljudi koje sam ja ikada upoznao. 

Radiosarajevo.ba: Kako Vi doživljavate pjesme sa novog albuma? Kako poredite nove pjesme sa recimo pjesmama Suada ili Bolje biti pijan nego star?
Zalepugin: To najbolje znaju ljudi. Pitamo ljude poslije koncerata. Širok je dijapazon pjesama koje ljudima mnogo znače, traže neke pjesme da sviramo koje u ovoj postavi nikad ne bi svirali, a nekima je život obilježila baš ta pjesma. Ja to gledam kao godove na drvetu. Drvo koje je predivno, staro 200 godina, ima svoje godove, e ti uži i širi godvi čine našu karijeru. Kad smo bili mlađi imali smo jednu vrstu energije i emocije, sad imamo drugu. Na koncertu je to super, slijevanje tih pastelnih boja u jednu. 

Radiosarajevo.ba: Možete li izdvojiti neku pjesmu sa posljednjeg albuma, koja je Vama posebno draga i koja bi mogla obilježiti naredne decenije?
Zalepugin: Ja nisam dobar u tome i nikad nisam znao prognozirati koja će pjesma biti hit. Ja na taj način i ne razmišljam, vjerujem i da na ovome albumu ima jako dobrih pjesama. Neke pjesme su bitne nekome, a nama ne spadaju u najbolje, neko je upoznao momka ili djevojku uz neku pjesmu, ili na neki drugi način je obilježila pjesma nečiji život. Mi sad apsolutno stojimo iza našeg albuma.

Radiosarajevo.ba: Slijedi regionalna turneja, koji su planovi poslije? Možemo li očekivati spot za neku pjesmu?
Zalepugin: Nismo od nekih planova, biće neki spot, ali kada, ne znamo još. Idemo sada na turneju, pa ćemo poslije planirati.

Radiosarajevo.ba: Hvala puno i vidimo se na koncertu u sarajevskoj Zetri.