Rui Zheng u Sarajevu: BiH mi je pružila više od Kine, ali...ipak odlazim

Kineske četvrti postoje diljem svijeta, uglavnom su nastanjene marljivim imigrantima iz Kine, koji su tražili obilnije plodove svoga rada. Jedino je u prijestolnici Bosne i Hercegovine, tačnije u njenom predgrađu Rajlovcu, formirana kineska "mahala". Redovi radnji sa kineskim znakovima, prodavači koji na "lošem", ali vrlo zanimljivom bosanskom jezilku govore o proizvodma koje prodaju, ali i oni koji su već duže od dekade u BiH, podsjećaju na jedan "prenešeni" dio Kine, postavljen u nekoj stranoj zemlji.

DevetnaestogodišnjaRui Zheng, iz malog kineskog grada u blizini Pekinga, uspješna je mlada djevojka koja je prije 12 godina, sa roditeljima doputovala u BiH tražećiö kako kaže, bolju budućnost. Nakon 12 godina u BiH, Rui je brucošica na Pravnom fakultetu Univerziteta u Sarajevu.

Unatoč jezičkoj prepreci, završila je osnovnu školu u Travniku, a nakon toga, školovanje nastavila na Tursko-bosanskom Sarajevo koledžu u bh. prijestolnici. Kako kaže za Anadolu Agency (AA), gdje god da je došla bila je jedina strankinja u razredu. Ipak, za Rui to nije bila prepreka da stiče poznanstva i da nauči pet stranih jezika, među kojima su bosanski i turski.

Prisjećajući se dolaska u BiH, ova uspješna Kineskinja kaže da se u to vrijeme u BiH na svakom koraku vidjeli i osjetili tragovi rata. Govoreći o svojim prvim danima, mjesecima pa i godinama u BiH, Rui kaže da se jednostavno morala "uklopiti u sredinu".

“Osam godina sam bila u Travniku i bilo mi je lijepo. Tamo sam imala svoje prvo društvo. Ja sam bila jedina strankinja u toj školi”, prisjeća se Rui svoje osnovne škole u Travniku.

Prema njenim riječima, svima u njenom okruženju je bilo zanimljivo vidjeti jednu Kineskinju.

“Kada sam šetala gradom, svi ljudi su me gledali i govorili: ‘Vidi Kineskinje’”, nastavlja Rui na odličnom bosanskom jeziku priču o životu u BiH i dodaje da ništa drugačija situacija nije bila ni kada je došla u bh. prijestolnicu Sarajevo. “Kada sam došla u Sarajevo, opet sam bila jedina Kineskinja na Tursko-bosanskom koledžu”, pojasnila je ona.

Nakon 12 godina, Rui je, kako kaže, ipak shvatila da u BiH i nema neke "bajne budućnosti za mlade jer je, unatoč visokom obrazovanju, većina nezaposlena". Zbog toga je aplicirala i na Pravni fakultet u Beču i primljena je. Međutim, njen jedini problem je to što je stranac i za sada nije dobila vizu kako bi otputovala u ovaj grad.

“Iz BiH sam odlučila otići jer smatram da treba tragati za boljom budućnošću”, pojasnila je Rui i dodala da, unatoč tome što se navikla na život u BiH, ona će ovdje uvijek biti stranac.

Odgovarajući na pitanje da li bi isti uspjeh mogla postići da je ostala u Kini, ona kaže da “nije sigurna jer je u Kini velika konkurencija”. “Morate biti baš dobri, talentovani za nešto da biste bili primljeni. BiH je meni pružila dobro obrazovanje”, pojasnila je Rui.

O Kinezima i njihovom životu u BiH se malo zna i pored toga što su dvije decenije dio te zajednice. Prema nekim procjenama, u BiH je početkom prošle decenije bilo blizu hiljadu Kineza, a danas ta brojka ne prelazi četiri stotine. Rui nam je potvrdila tu informaciju rekavši da se većina vraća u rodnu zemlju ali ipak postoji mnogo mladih Kineza koji se odlučuju na dolazak u BiH, jer joj je ta zemlja, na neki način, pružila više nego njena rodna. Kineza je sve manje u BiH. Njihove radnje mahom se zatvaraju, a one koje rade, posluju s gubitkom. Mnogi su već i napustili Bosnu i Hercegovinu.