Riječ-dvije o Giorgiu: Dobra duša MESS-a s likom Djeda Mraza

Ako ste posljednjih desetak godina posjetili makar jednu predstavu u sklopu Festivala MESS, mogli ste primijetiti među publikom markantnog sjedokosog gospodina čiji lik podsjeća na Djeda Mraza. 

To je Giorgio Ursini Uršić, dugogodišnji selektor MESS-a, veliki prijatelj ovog festivala, vrsni teatarski znalac i čovjek koji je nemjerljivo doprinio međunarodnoj dimenziji festivala, kreirajući njegovu estetiku i pomno birajući najbolje iz svjetske produkcije da predstavi Sarajevu. 

Zahvaljujući njegovom ličnom zalaganju posljednjih deset godina, festival MESS su svojim vrhunskim teatarskim produkcijama počastili Bob Wilson, Peter Bruck, Jan Lauwers, Frank Castorf, Cristof Marthaler, Romeo Castelucci, Emio Greco, Alain Platel i brojna druga imena koja su Sarajevo i Festival stavili na svoju mapu svjetskih turneja.

Na dodjeli nagrada nakon 55. Festivala MESS, sinoć u ponoć, napravljen je presedan: prvi put je jedna osoba dobila dva najviša priznanja koja dodjeljuje Direkcija. “Zlatni lovorov vijenac za doprinos umjetnosti teatra” i “Zlatni lovorov vijenac za razvoj scenske umjetnosti“ - priznanja su dodijeljena Ursiniju. 

"Rođen sam u Trstu kada je taj grad bio ničiji. Roditelji su mi govorili različite jezike. Formirao sam se u Pragu u vrijeme kada su tamo bili tenkovi. Svoje sentimentalno obrazovanje stekao sam u Južnoj Americi. Moja prirodna domovina je teatar - riječ, pjesma, pokret, zvuk, svjetlo. Ko me poznaje kaže da sam živo pozorište iako ja nikada nisam glumio", u svom govoru zahvalnosti rekao je Ursini i dodao: 

"Moj posao je da organiziram teatarski festival. Šte je to teatarski festival? To je raskrsnica na kojoj se na desetine automobila susreću i sudaraju. A žrtve, pitat ćete. U teatru nema žrtava. Međutim, u ovim krajevima, u zemlji koja je dala jezik mom ocu, raskrsnica je još veća i opasnija, čine je stalni trzaji i različita viđenja."  

O njegovoj fascinantnoj karijeri i osebujnoj ličnosti vrlo emotivno su govorili njegovi saradnici i istinski prijatelji Andrea Porcheddu, Nihad Kreševljaković, te Selma Spahić i Dino Mustafić. Ono oko čega su se svi složili jeste da je Giorgio jedna nezamjenjiva individua koja ima svoj svijet koji očarava i koja nikoga ne ostavlja ravnodušnim. 

Giorgianski jezik

Zanimljivo je to da su svi pomenuli “giorgianski“ jezik, koji podrazumijeva određene riječi kojima je on dao vlastite nazive unoseći u njih dio svoje osobenosti i raznolikog kulturološkog porijekla. Iz posebno dirljivih govora moglo se zaključiti koliko je lako vezati se za ovog čovjeka. Rad s njim je, kako su svi istaknuli “pravo osvježenje i neponovljivo iskustvo.“ 

Sam Giorgio Ursini Uršić je istaknuo da on u principu ne voli nagrade za svoj rad jer ne želi da one označe kraj njegove karijere. "Još imam snage i ljubavi prema teatru i nadam se da će saradnja između mene i festivala MESS još dugo potrajati", rekao je.  

Giorgio Ursini Uršić je rođen u Ljubljani 1946. godine, završio je studij režije u Pragu, nakon čega je izbačen iz Češke 1972. nakon dugog suđenja "za svoje antisovjetske aktivnosti". Po dolasku u Latinsku Ameriku postao je veliki prijatelj s Gabrielom Garciom Marquezom i režiserom Carlosom Gimenezom s kojim osniva festival u Karakasu 1973. godine. Nakon toga je osnovao i festival u Bogoti. Od tada je radio širom Južne Amerike po festivalima, a u Veneciji je bio direktor Teatarskog odjela Bijenala od 1976. do 1978. Godine 1983. je s Giorgiom Strehlerom u Parizu osnovao Union of the Theatres of Europe / Uniju teatara Europe. Zajedno su radili na publikaciji internacionalnih kritika Teatar u Evropi. Objavio je na desetine kritika u teatru, a posljednjih deset godina je posvetio nesebičnom doprinosu kao selektor Internacionalnog teatarskog festivala MESS. 

"Trenutak koji najviše volim u pozorištu je nakon što se svjetla ugase, a zavjesa još nije dignuta. To je najintenzivniji trenutak u pozorištu, tada su emocije na vrhuncu i ne znaš šta slijedi", rekao je u svom govoru Ursini.