Remi iz Elementala: Ovo nije svijet po mjeri žene

Osim što je omiljena kao pjevačica i koautorica grupe Elemental, Mirela Priselac Remi poznata je i po svom aktivizmu koji se posebno ispoljava na području prava žena. Remi o ovim, kako kaže ‘njoj veoma važnim temama’,  govori ekskluzivno za Manjine.ba i Radiosarajevo.ba uoči koncerta Elementala u Sarajevu koji je najavljen za petak 5. juli u 22,00 u klubu Sloga.

Razgovarala: Vesna Andree Zaimović, Manjine.ba

Manjine.ba: Da li vam je bilo teško snimiti spot ‘Po mojoj mjeri’? Plakali ste, imali razmazanu šminku,  poderane čarape, bili ste vezani lancima… Koliko je taj spot, u stvari, životan i istinit?

Remi: Nije ga bilo teško snimiti jer sam ga snimala s frendovima koje dugo poznajem pa se bez problema opustila i ludovala po prostoru. Iskreno govoreći, baš sam se lijepo ispucala, hehe… No sve situacije koje se vide u spotu moraju se gledati u prenesenom značenju. Bila sam “zatočena” unutar jedne derutne, trule prostorije koja simbolizira svijet o kojem pričam u pjesmi, a kako spot odmiče, moje nezadovoljstvo tim svijetom postaje sve jače – usporedo s time i moja fizička reakcija na njega. Na početku spota prikazana sam kao žena koja živi i radi unutar sustava, pokušava u njemu naći svoje mjesto, pomalo je zbunjena i letargična, a onda odlučuje “raditi protiv njega”. Mislim da je spot poprilično dobro dijagnosticirao kako bi stvari trebale izgledati – ako primijetimo da unutar sustava nešto ne funkcionira, trebamo ga okrenuti naglavačke, da bude “po našoj mjeri”.

Manjine.ba: Šta vas je motiviralo da objavite ovu pjesmu, koliko je njen sadržaj aktuelan u Hrvatskoj i u regiji. Jesmo li licemjerno društvo koje još uvijek ćuti o jednom rasprostranjenom obliku nasilja?

Remi: Motiv za pjesmu bila je želja da (opet) progovorim o ženskom pitanju koje je vječno u sjeni. Svakodnevno se susrećemo s nekim vidom seksizma koji je postao općeprihvaćen. Od one klasične “sama si je kriva jer je previše laprdala” do “pala sam niz stepenice” ili prikaza žena isključivo kao seksualnih objekata. Nasilje ne mora uvijek biti fizičko, s vidljivim posljedicama. Možda naše društvo i jest licemjerno jer se kiti pridjevima “demokratsko” i “otvoreno”, a pitanje ravnopravnosti spolova je potpuno na margini. Ponekad je puno opasnije ono tiho psihičko nasilje koje obično prolazi ispod žita, a koje katkada ostavlja puno dublje ožiljke – to se može dogoditi na poslu, u vezi, u vlastita četiri zida, u razredu ili na internetu.

Manjine.ba: Mnoge djevojke u vama vide uzor.  Kako se osjećate u toj ulozi? Koje su to vrijednosti koje biste željeli da prenesete na njih?

Remi: Ne doživljavam se kao uzor zato što znam da nisam izdvojeni primjer – postoji mnogo žena s kojima dijelim svjetonazore. Željela bih da moji tekstovi osvijeste javnost o nekim tematikama, da o njima počnemo otvoreno razgovarati, bez rukavica. Mislim da su ispravne sve one vrijednosti koje slijedimo srcem – ne želim propovijedati što je za svakog od nas dobro, a što ne. To ćemo sami procijeniti. Jedini kompas koji trebamo slušati je unutarnji osjećaj.

Manjine.ba: Mediji u Hrvatskoj stavljaju vas na suprotnu stranu mnogim ženskim idolima iz svijeta popularne muzike. Svojim aktivizmom vi progovarate iz jedne druge perspektive. Kakav je vaš lični stav prema muzičkoj industriji u regiji i ulozi žene u tome?

Remi: Na ovo pitanje mogu odgovoriti samo iz perspektive osobe koja prati alternativniju ili nezavisnu muzičku scenu. U tom svijetu žena je prikazana točno onako kako ona želi biti prikazana – ako ima stav i izrazi ga, nitko je neće gledati poprijeko. Štoviše, to će se cijeniti. No postoji jedan posve drugi, paralelni svijet u kojem se žena tretira kao objekt, a što često i sama potencira iz tko zna kojih razloga – bolje prodaje CD-a, popularnosti, neznanja… Ne bježim od činjenice da nekim ženama na glazbenoj sceni apsolutno odgovara biti prikazana isključivo kao seksualni objekt.

Manjine.ba: Novi, nedavno objavljeni album grupe Elemental U redu je po mnogima je najbolji do sada. Muzički je veoma bogat, angažiran je, ima nekoliko potencijalnih hitova… da li ste vi kao koautorica zadovoljni? Na što ste posebno ponosni? 

Remi: Prezadovoljna sam sa svim reakcijama koje smo do sada dobili za album U redu je! Puno je truda i rada uloženo u album, sati i sati u prostoriji za probe, ali i bezbrojni sati u pisanju tekstova i slaganju refrena… Mislim da sam najponosnija na činjenicu da se kao bend i dalje borimo i pokazujemo zube. Drago mi je da nas vrijeme i prilike nisu otupili i omekšali, da i dalje reagiramo na svijet oko sebe. Ljudi se često s godinama “primire” i odmahuju rukom jer misle da ne mogu ništa promijeniti. S godinama se stječe mudrost, ali se možda i gubi dio zanosa. Drago mi je da je taj zanos kod nas i dalje prisutan. Ne želim se primiriti i prodavati jeftine emocije. Ne mogu izdvojiti samo jednu pjesmu jer sam koautorica na svima, ne bi to bilo fer prema drugim pjesmama, hehe…

Manjine.ba:  Pjesma ‘Balkana’ jedna je od onih koja će sigurno biti popularna u cijeloj regiji bivše Jugoslavije. Kako tumačiti ovu pjesmu nakon ulaska Hrvatske u EU?

Remi: Ulazak Hrvatske u EU nema veze s našim balkanskim mentalitetom kojim se pjesma bavi. Za promjenu mentaliteta potrebne su godine i godine, ma i desetljeća! Ovo područje Balkana još će dugo ostati kolateralnom žrtvom događaja iz prošlosti, još ćemo dugo zamjerati i zbrajati krvna zrnca… I mogu se nositi s time kad to rade starije generacije koje ne znaju za bolje, ali me boli kad vidim da to rade mlađe generacije koje bi se trebale okretati budućnosti. Neke bi stvari trebale ostati u povijesnim čitankama, kao podsjetnik da se prošlost ne ponovi, ali nikako kao smjernice za budućnost.

Manjine.ba: Hvala na razgovoru i puno sreće!