Ralf Kircher: Wagner je razlog što sam ponovo u Sarajevu

Dvjestogodišnjica rođenja njemačkog kompozitora i velikog reformatora opere - Richarda Wagnera, koja se tokom 2013. obilježava u cijelom svijetu, povod je za program koji je Sarajevska filharmonija odabrala za svoj prvi koncert u novoj sezoni. 

Zahtjevna Wagnerova orkestracija nije mali zalogaj za sarajevski orkestar, no da bi sve bilo u najboljem redu pobrinut će se austrijski dirigent, čest gost Sarajeva, Ralf Kircher. 

Koncert je na program u četvrtak 19. septembra u 20,00 u dvorani Narodnog pozorišta u Sarajevu. Rezervacije ulaznica na: reservation@saph.ba  

Kao veliki ljubitelj i poznavalac Wagnerove muzike, maestro Kircher sa zadovoljstvom najavljuje izvedbe triju uvertira: za opere Rienzi, Die Meistersinger i  Tannhauser, te Preludij i Liebestod iz opere Tristan i Izolda, koji će, kao solistkinja, otpjevati Adema Pljevljak Krehić. 

"Dosta sam puta do sada dirigirao Wagnera i to je muzika koja mi leži, u kojoj se dobro snalazim i znam na šta se treba koncentrirati, šta da tražim od orkestra. Nakon nekoliko proba, mogu reći da orkestar dobro zvuči. Naravno, repertoarski smo odabrali ona djela za koja u našem orkestru postoji adekvatan instrumentarij - orkestar Sarajevske filharmonije nema npr. osam horni ili wagnerijanske tube, ali je potpuno osposobljena za izvedbu odabranih djela", kaže Ralf Kircher u intervjuu za Radiosarajevo.ba.

Kada je riječ o operama iz kojih slušamo dijelove, dirigent nam otkriva i nekoliko detalja iz bogate Wagnerove biografije: 

"Jedna od najranijih Wagnerovih opera Rienzi napisana je za Pariz, gdje nikada nije izvedena. Premijerno je izvedena u Dresdenu i doživjela veliki uspjeh. Napisana je u stilu francuske velike opere, a sam autor ju je na neki način zanemario, ne dozvoljavajući da se ona izvode u njegovom pozorištu u Bayreuthu. 

Nastanku opere Tristan i Izloda prethodila je mala ljubavna afera - Wagner se zaljubio u suprugu svoga švicarskog mecene Wesendoncka. Biografi tvrde da se radilo o platonskoj ljubavi, no činjenično, ta ljubav je utjecala na nastanak Tristana. Opera je bila takva da je sam autor rekao kako će ga spasiti jedino 'mediokritetska izvedba'. Zašto - ukoliko je orkestar loš, loše će zvučati, no ukoliko orkestar bude isuviše dobar - ljudi takvu muziku neće moći podnijeti u mentalnom smislu. I danas kad pogledate, zaista je tako - to je vrlo narkotična, rekli bismo adiktivna muzika.  

Sve ovo oko Tristana Wagnera je iscrpilo u emotivnom pogledu, pa je nastojao da nakon toga napiše nešto lakše, zabavnije, a to su bili Majstori  pjevači (Die Meistersinger von Nürnberg). Da bi je napisao, morao je temeljito prostudirato historiju umjetnosti i muzike Srednjeg vijeka, stare načine pjevanja. Iako je riječ o laganom komadu, komediji, izuzetno je teška za izvedbu.      

I za kraj smo ostavili uvertiru za Tannheusera, još jednu od opera napisanu za Paris, čija je tamošnja izvedba obilježena velikim skandalom. U Pariškim krugovima je u to vrijeme (1861. op. ur.) bio običaj da se u svim operama pojavi balet, i to striktno pred kraj drugog čina. Wagner je u originalnu partituru Tristana zato morao 'uglaviti' do tada nepostojeći balet, ali ga je pozicionirao u prvi čin. To je naljutilo dio muške pubike koji je navikao dolaziti na operu tek nakon večere - na drugi čin - i to samo zato da bi gledali svoje ljubavnice koje su plesale u baletu. Bizarni nesporazum uticao je na to da Tristan u Parizu doživi potpuni fijasko. No, muzika je preživjela sve hirove tog vremena. Nadam se da ćemo ovim programom uspjeti da dočaramo razliku između pojedinih Wagnerovih djela i na taj način ukažemo na njegov muzički genij" kaže dirigent Ralf Kircher. 

Za pjevačicu Ademu Pljevljak Krehić koja će pjevati ariju iz Tristana i Izolde, Kircher kaže kako mu je drago zbog ove saradnje, ze da će njen dramski sopran dostojno predstaviti autorove zamisli. 

Kao poznavaoca Wagnerove muzike, pitali smo našeg sugovornika kakvi su njegovi dojmovi iz Bayreutha, bavarskog grada u kojem se nalazi pozorište građeno posebno za Wagnerove opere, u skladu sa njegovim reformatorskim idejama: 

"Bio sam tamo prošle godine na izvedbi Tristana i iznenadio sam se kako je, zapravo, to pozorište maleno. Primjerice, nema predvorja, već publika direktno ulazi u dvoranu. S obzirom da je to meka za ljubitelje Wagnerove  muzike, nešto o čemu se uči u historiji muzike, očekujete da ćete ući u grandiozno pozorište. No, kad uđete unutra zapitate se - pa zar je ovo 'Veliki Bayreuth'? Sve je malo, čak i pozornica. Međutim, kada začujete muziku, shvatite da zvuči fantastično, da je sve, u stvari, podređeno muzici".

Za kraj, pitali smo dirigenta koja je njegova izvedba Wagnera do sada bila najveća: 

"To su bile izvedbe Parsifala u Malmeu  i Walkure u Stockholmu - najimpresivnije, definitivno".   

Drugi dio koncerta - Čajkovski

Još jedan velikan devetnaestog stoljeća naći će se na programu koncerta otvaranja - Petar Iljič Čajkovski i njegove Rokoko varijacije, op. 33 koje će odsvirati izvrsni ruski violončelist Alexander Buzlov. 

Mnogo razloga da u četvrtak 19. septembra budemo uz Sarajevsku filharmoniju.