Pročitajte dirljivo pismo Timothyja Byforda: U Titovoj Jugoslaviji sam našao slobodu (VIDEO)

Timothy John Byford, autor kultnih dječijih serija Nedjeljni zabavnik, Neven, Poletarac, Tragom ptice Dodo, Babino unuče, Metla bez drške... umro je danas.

Jasminka Griffin jedna je od mnogih osoba čije je djetinjstvo on obilježio. U postu koji je objavila na Facebooku, Jasminka priča kako je prije nekoliko godina pisala Byfordu povodom emisije u kojoj Đorđe Balašević pjeva o Titu.

Učinilo joj se da je riječ o indoktrinaciji pa je odlučila da se obrati samom Byfordu koji joj je poslao sljedeći odgovor:

"Draga Jasminka,

Hvala ti na poslanom mailu. Drago mi je što si uživala ponovo gledajući Poletarca i drago mi je što imam priliku da odgovorim na tvoj upit o umjetničkim slobodama koje imaju scenaristi/tekstopisci.

Namjerno sam odabrao za objavljivanje prvu polovinu sedme epizode, jer se odnosi na predsjednika Tita. Kada sam pisao scenarij imao sam potpunu slobodu da pišem šta god sam želio i namjerno sam posvetio polovinu ovog programa čovjeku koga poštujem i u čijoj sam zemlji proveo 10 divnih godina. U vrijeme prvog prijenosa, on je bio bolestan – umirao je – u bolnici u Ljubljani i bio sam ponosan što sam uradio nešto čime sam izrazio svoje poštovanje čovjeku koji je, uz sve svoje greške (znam da je bio odgovoran za nebrojene smrti, ali, također je to bio i Sir Winston Churchill, koji je naredio bombardiranje Dresdena sa ciljem ubijanja što je više civila moguće, da ne pominjemo njegovu odgovornost za postratnu situaciju u Istočnoj Evropi – i još uvijek ga tretiraju kao nacionalnog heroja, iako je, prema današnjim kriterijima, bio ratni zločinac), bio karizmatični gospodin. 

Znam jako mnogo ljudi koji su plakali kada je on umro, a koji su pljuvali na sjećanje na njega, nekoliko godina kasnije. Kada sam bio dijete, imao sam obavezu da budem Krišćanin i idem u crkvu svake nedjelje i morali smo voljeti i poštovati kralja. I ovo je bilo ispiranje mozga. 

Posebno sam poznat po dvjema serijama – Neven i Poletarac. Iskreno ti mogu reći da ovakav program nikada ne bih mogao napraviti na BBC-u, gdje reditelji mnogih odjela moraju praviti programe koje im producenti kažu da prave, dok sam dolaskom u Jugoslaviju (odabrao sam da živim u Jugoslaviji, ne Srbiji – da sam došao 20 godina kasnije, sigurno ne bio ostao), našao televizijsku kompaniju koja je željela promjene, koja je željela eksperimentiranje, i stoga sam mogao da se razvijam na moj način, kao reditelj. 

Kada sam napravio kratki film u stilu Neven-a, za BBC serije, rečeno mi je da ili moram mijenjati svoj stil ili napustiti program – odabrao sam napuštanje programa.

Sloboda koju sam otkrio kada sam došao u Jugoslaviju – Titovu Jugoslaviju, koja je bila visoko poštovana od strane svih iz Velike Britanije – bila je tako osvježavajuća. Poletarac je dobio prvu nagradu na festival Međunarodnih dječijih programa Prix Jeunesse u Minhenu (Children's Programmes festival Prix Jeunesse) 1980. godine. Moj bivši producent sa BBC-a je bio tamo i odnio je snimak Poletarca u Englesku, kako bi ga pokazao rediteljima kao, kako je to ona rekla “primjer kako pripremiti program za predškolsku djecu”.

Kada sam nekoliko godina kasnije posjetio BBC, nekoliko mojih bivših kolega je izrazilo zavist u odnosu na moje umjetničke slobode, i kada sam usporedio ono što sam uradio tokom prethodnih 12 godina, sa onim šta su oni uspjeli da urade, uvidio sam na šta misle. Oni su imali sjajne ideje, ali niko od njih nije uspio da ih realizira. Toliko o demokratiji.

U to vrijeme sjećam se da sam čitao intervju koji je Andrei Tarkovsky dao američkim novinama. Reporter ga je pitao kako je bilo raditi suočavajući se sa svim tim cenzurama. Njegov odgovor je bio taj da možda većina njegovih filmova nije prikazana u Sovjetskom Savezu, ali je bar bio u mogućnosti da napravi filmove koje je želio napraviti, čak iako su oni bili za ograničen broj publike.  Rekao je da je prava cenzura postojala u SAD-u, gdje su reditelji mogli praviti filmove koji će biti uspješni u kinima i zarađivati puno novca.

Cijeli moj televizijski opus je pripremljen u komunističkoj Jugoslaviji. Pogledajte televiziju u demokratskoj Srbiji. Upravo sam počeo raditi kao savjetnik pri Dječijoj televiziji, RTS-u, i za mene je očigledno da je danas nemoguće praviti programe kao što su Neven, Poletarac i Nedeljni Zabavnik.

Nadam se da sam odgovorio na tvoje pitanje, iako ćeš možda biti razočarana nekim aspektima mog odgovora. Cijenim Tita i njegovu Jugoslaviju i plačem nad raspadom tako divne zemlje – i ponijeću svoju nostalgiju u grob, ma koliko mi ljudi govorili da su moja osjećanja pogrešna/zavedena."