Predstavljamo fotografa: Vanja Čerimagić

Nakon što se vratio sa dva važna internacionalna seminara, fotograf Vanja Čerimagić nastavlja sa svojim kontinuiranim radom na bilježenju kulturnih događaja u Sarajevu. 

Vanja je koncertni, dokumentarni, portretni i svadbeni fotograf, a njegova fotografija je način pričanja priče, hvatanja trenutaka i traženja ljepote. Javnost ga je posebno upamtila kroz priču o Suvada Veletanliću, plesaču s Ferhadije koja je bila objavljena na portalu Radiosarajevo.ba 

Seminar Fotosofia važi za jedan od boljih u našoj regiji kada je oblast fotografije u pitanju. Iz vašeg ugla i ličnog iskustva šta je to što ga čini posebnim?

Čerimagić: Ako Vam kažem da sam za osam dana, koliko sam proveo na Fotosofiji, upoznao toliko sjajnih ljudi i fotografa sa kojima sam imao neke od najljepših trenutaka u svom životu, hoćete li mi vjerovati? Fotosofia, prije svega, nudi kvalitetnu edukaciju o fotografiji kroz konstantan praktičan rad i savjete asistenata. Smatram da je takav način učenja najefikasniji za jednog fotografa koji želi unaprijediti svoje znanje. 

Damir Hoyka, istaknuti i nagrađivani fotograf, koncipirao je seminar tako da fotografa potakne na kreativnost i iznalaženje jednostavnih kreativnih rješenja u zadanom roku. Pojedine fotografske teme bile su osmišljene tako da odgovaraju situacijama u stvarnom životu. Na primjer, jedan cijeli dan smo proveli sa poznatim ličnostima gdje je svaki seminarist imao petnaest minuta za fotografisanje jedne osobe.

Tokom seminara imali smo devet tema na koje smo trebali odgovoriti što kreativnijim i originalnijim fotografijama. Jedna od tema bila je i tema „art“, a svaki seminarist je trebao napraviti kreativnu i povezanu seriju od tri fotografije po slobodnoj temi. Posljednji dan seminara ove fotografije su izložene, a najbolje do svega jeste to što ovo nije jedina izložba osme generacije Fotosofa. Naime, ova izložba je u pokretu i za deveti mjesec tekuće godine već su najavljene dvije postavke u susjednoj Hrvatskoj.

Seminar je ponudio i nekoliko korisnih predavanja, a gosti su bili nagrađivani Britanski fotograf Andrew Testa i Eva Choung Fux, nekadašnja Hoykina profesorica fotografije. Ono što nas je najviše zbližilo je upravo to što smo se svi osjećali kao jedna velika porodica ili pleme u kojem je svako pomagao svakome, bio model ili statista ili je držao rasvjetu na nekom setu. Kasnije bi svi zajedno obrađivali fotografije do ranih jutarnjih sati, a tada su se javljale i najluđe ideje.

Sjećam se snimanja u dva sata ujutro kad je drug bio prekriven perjem, onda je sam sebe pojeo, a na kraju se opet izlegao kao pile. Ako vam ovo ima smisla onda ste vjerovatno podobna osoba za Fotosofiju, a ako ipak nema, onda se potrudite posjetiti neku od narednih izložbi, jer ćete tada sigurno poželjeti biti dio plemena Fotosofia.

Drugi seminar na kojem ste nedavno učestvovali je Foundry Photojournalism Workshops. Kakav je osjećaj bio stvarati u takvom okruženju i koliki je značaj generalno ovakvih seminara za jednog fotografa?

Čerimagić:  Foundry Photojournalism Workshops (FPW) je radionica iz oblasti fotonovinarstva koja se već šest godina održava u različitim dijelovima svijeta. Prošle godine održala se u Tajlandu, ove godine u Bosni i Hercegovini u Sarajevu, a već naredne godine seli se u Gvatemalu. Zar to nije uzbudljivo?

Polaznici seminara bili su fotografi iz čitavog svijeta. Nekima od njih ovo nije bio prvi put da prisustvuju seminaru. Bili smo podijeljeni u manje grupe, a svaka grupa je imala svog instruktora i asistenta. Ja sam bio u grupi Adriane Zehbrauskas, fotografkinje iz Brazila, zajedno sa polaznicima iz Slovenije, Velike Britanije, Amerike i Bosne i Hercegovine. 

Svako od nas je radio svoju foto priču, a fotografije sa snimanja bi prezentovali dan kasnije tokom redovnih zajedničkih jutarnjih sastanaka. Ovaj dio dana bio je jako koristan, upravo iz razloga što možeš dosta toga naučiti kroz fotografiju, razgovor, kritiku i komentare drugih polaznika. 

Sa FPW-a bih posebno izdvojio profesionalnu recenziju portfolija. Svaki polaznik je mogao odabrati instruktora sa kojim bi razgovarao o svojim fotografijama. Recenziju portfolija imali smo i sa našim instruktorima u znatno dužem vremenskom trajanju.

Veoma koristan i zanimljiv dio FPW-a bila su i stručna predavanja i prezentacije radova nagrađivanih fotografa. Izdvojio bih predavanje o marketingu koje su vodili Claire Rosen i Ron Haviv. Ipak, druženje, povezivanje i neformalni razgovori o fotografiji su ipak najljepši dio ovog seminara.

Kao ishod ovog seminara nastala je i fotoreportaža. Činjenica je da je njih danas jako malo, koliko je zapravo teško napraviti fotoreportažu i slikom ispričati sve ono što bi zamijenilo obimnu priču?

Čerimagić:  Ne bih se složio da je malo fotoreportaža, prije bih rekao da je malo medija u BiH koji su spremni platiti za objavljivanje jedne takve foto priče. Mnoge moje kolege rade izvrsne i jedinstvene fotoreportaže koje često završe na njihovim ličnim internet prezentacijama, upravo iz gore navedenog razloga.

Danas je većini bh internet portala bitniji kvantitet, nego kvalitet. Iz ovoga proizilazi da će takvi mediji, na primjer, prije objaviti amaterske fotografije sa nekog koncerta koje su im ustupljene na korištenje bez ikakve naknade, nego fotografije profesionalnog fotografa koje treba platiti. Pojedini mediji, koji na sva zvona hvale svoju profesionalnost, često i ne potpišu autora fotografija, već sve trpaju pod svoje. Teško je u takvom okruženju očekivati napredak po tom pitanju.

Na FPW-u sam radio priču o Suvadu Veletanliću, plesaču Ferhadije, pod nazivom „JII COOUU“. 

Zašto vas je baš inspirisao plesač Ferhadije?

Čerimagić:  O sebi i svom plesu on kaže: „Dobar vam dan poštovani građani Sarajeva, Bosne i Hercegovine i čitavog svijeta. Zovem se Suvad Veletanlić, poznat sam kao plesač Ferhadije. Izumitelj sam novog smjera plesanja „JII COOUU“, na sve vrste muzike, bez konzumiranja droge. Moja do sada neostvarena želja je da prenesem svoj ples na omladinu.“

Plesač Ferhadije ili Suvad Veletanlić je prepoznatljivo lice Sarajeva. Sarajevo je imalo tu sreću ili nesreću da u protekla dva desetljeća prihvati mnoge legende kojih se raja i danas rado sjeća. Suvad je jedan od tih ljudi koji čine ovaj grad.

Vanja je rođen 1981. godine, a radi kao oficijelni fotograf na festivalima: Jazz Fest Sarajevo, Kid’s Festival, Pravo Ljudski Film Festival, Sarajevo International Guitar Festival. Uspješno je sarađivao sa brojnim uglednim firmama, kulturnim manifestacijama i nevladinim organizacijama gdje je fotografisao događaje, radionice, konferenicje i prezentacije.