Ovo je bila njihova godina: Andrea Žeravčić, direktorica organizacije Save the Children

Škola za svako dijete - ovaj slogan je u interpretaciji bosanskohercegovačkog tima Save the Childrena u 2015. godini dobio puni smisao. Rezultati njihovih nastojanja da sva djeca u našoj zemlji imaju pristup školama u pojedinim dijelovima naše zemlje dostižu postotak od 100 posto. 

Neki, možda, na prvi pogled nisu svjesni koliko je pristup školovanju važan za naše društvo, no treba pomisliti na svu onu djecu iz tzv. socijalno isključenih grupa kojima škola ranije nije bila dostupna. 

Mališani iz ruralnih područja koji do svojih škola moraju pješačiti kilometrima, djeca iz siromašnih porodica koje nisu u stanju da finansiraju njihovo školovanje, ili oni dječaci i djevojčice koji dane provode na ulici, ili djeca s invaliditetom kojoj je zbog neadekvatne inkluzivne politike uskraćeno školovanje... 

Za organizaciju Save the Children, 2015. godina je bila godina uspješnog završetka nekoliko projekata, o čemu razgovaramo s direktoricom ogranka ove organizacije za Sjeverozapadni Balkan - Andreom Žeravčić. 

Razgovarala: Vesna Andree Zaimović, Radiosarajevo.ba

Žeravčić: U 2015. godini smo zaista imali krunu našeg višegodišnjeg truda i ulaganja, kako u oblasti obrazovanja, tako i dječije zaštite. sumiramo značajne rezultate koje smo postigli. U oblasti obrazovanja, fokus nam je bio na pristupu predškolskom obrazovanju i odgoju i promociji ranog rasta i razvoja, te na unapređenju pristupa i kvaliteta osnovnog obrazovanja. U protekle tri godine smo imali zaista uspješnu stratešku saradnju s ministarstvima obrazovanja i pedagoškim zavodima u različitim dijelovima BiH. Istaknula bih suradnju s Ministarstvom obrazovanja i Pedagoškim zavodom Tuzlanskog kantona, s kojima smo nakon tri godine uspjeli da s dvadeset posto obuhvata djece predškolskim programima u godini pred polazak u školu, postignemo stopostotni obuhvat. 

Zašto su predškolski programi toliko važni za našu djecu? (INFOGRAFIKA)

To, sigurno, nije bio jednostavan zadatak iz raznoraznih razloga. Prvo, zbog nedostajuće infrastrukture za odvijanje predškolskih programa u različitim općinama, mjesnim zajednicama, ruralnim i prigradskim sredinama, zbor neadekvatnih budžetskih izdvajanja, ali upravo taj trogodišnji pristup nam je dao priliku da napravimo jedan plan i da u suradnji s Ministarstvom dođemo do stopostotnog obuhvata. 

Radiosarajevo.ba: Ono što ostaje budućnost je da su primijenjene navike, kako nastavnika i roditelja, tako i lokalne zajednice. Općine su se obavezale da će ubuduće finansirati djelatnost predškolskog obrazovanja i odgoja. 

Žeravčić:  Naša vizija, kao organizacije, je da radimo na trenutnim i trajnim promjenama za djecu i uvijek polazimo i od toga da te promjene postanu dio sistema. Ovdje smo, konkretno, ponudili model saradnje u koji su se uključile i općine. U tom modelu smo se vodili trenutnim resursima kojima raspolažemo svi, oslanjajući se na mrežu prigradskih i područnih škola. To se pokazalo kao jedan uspješan model, jer škole imaju na raspolaganju dovoljan broj učionica koje mogu poslužiti za predškolske programe, u čemu je Save the Children pomogao u opremanju i edukaciji nastavnog osoblja, dok su općine odgovorne za izdvajanje sredstava za finansiranje nastavnog osoblja i odgajatelja. U tom cilju, u novembru smo potpisali memorandum o razumijevanju sa svim načelnicima i gradonačelnikom grada Tuzle, kojim su preuzeli tu obavezu i ubuduće. 

Inkluzija - širok pojam koji se odnosi na svu djecu

Radiosarajevo.ba: U projekte su se uključile sve škole u Tuzlanskom kantonu, njih 85. Zanimljivo je da su sve one ostvarile dobru saradnju s Vijećem roditelja i involvirali lokalne zajednice u sve te procese. To nas uvodi u priču o inkluziji kao jednom širokom pojmu, koji je sve prisutniji u ovim školama. 

Žeravčić: Posmatramo inkluziju u najširem smislu, polazeći od toga da želimo da u školama uklonimo barijere u učenju za različite vrste djece. Smatramo da je to osnovna funkcija škole - da zadovolji različite individualne potrebe svakog djeteta. Vijeća učenika, vijeća roditelja, predstavnici lokalnih zajednica - svi oni imaju značajnu ulogu u tom procesu, jer da bi inkluzija zaživjela u školi ona traži učešće svih aktera, promjenu svijesti i stavova svih, a ne samo od nastavnika i rukovodstava. Inkluzija postaje kultura i način življenja kako u školi tako i u lokalnoj zajednici. Iz tih razloga, ovaj program bio je usmjeren na mnoge aktere, na davanje mogućnosti svima da daju svoje viđenje kako oni vide inkluzivnost škole, koje su to prepreke na kojima škole treba da rade i kroz taj proces su mnogi dobili priliku da nešto kažu. Možemo reći da je ovo novina u obrazovnom sistemu i proces otvaranja i demokratizacije škola u BiH. 

Dobra priča iz Tuzlanskog kantona (INFOGRAFIKA)

Radiosarajevo.ba: Na koji način će se dobre prakse ovih dvaju uspješnih projekata koje ste proveli u Tuzlanskom kantonu širiti u druge dijelove BiH? 

Žeravčić: Vezano za predškolski odgoj i obrazovanje, prije Tuzle smo uspjeli u suradnji s Pedagoškim zavodom u Zeničkom kantonu da na ovom kantonu ostvarimo stopostotni obuhvat djece u godini pred polazak u školu. Nastavit ćemo u periodu 2016 - 2018 da širimo ovaj model, ponovo se vodeći time da moramo naići na političku spremnost i volju ministarstava, da svi akteri u ovu priču uđu ozbiljno. Svjesni smo da možda nećemo moći ući u svaki kanton, zato očekujemo od naših partnera u ovim procesima da promoviraju ove modele u različitim forumima za koordinaciju ministarstava obrazovanja.   

Iz glavnog ureda koji se nalazi u Sarajevu, djeluje se na projekte u Srbiji, Crnoj Gori i Bosni i Hercegovini.  U ovom procesu radi se uz veliki broj partnera, a trenutno Save the Children ima 25 ugovora s različitim institucijama ili organizacijama u ove tri zemlje. 

Radiosarajevo.ba: Jedan od izuzetnih programa realizirali ste u Drugoj osnovnoj školi Srebrenik gdje djeca koja nisu redovno pohađala školu, mogu po skraćenom postupku završiti dva razreda za jednu godinu. Dvadesetak djece koja su obuhvaćena ovim programom pripadaju rumunskoj nacionalnoj manjini, i žive u jednom veoma udaljenom rumunskom selu pored Srebrenika. 

Žeravčić: Socijalno isključena djeca su upravo ciljna skupina kod koje mi kao organizacija želimo da uvedemo najveće promjene. Sličan model smo primjenjivali u Zeničko-dobojskom i Unsko-sanskom kantonu, te u Republici Srpskoj. Kada govorimo o obuhvatu djece osnovnim obrazovanjem, statistika govori da je to na zadovoljavajućem nivou, oko 94 posto. Međutim statistika može vrlo često da zavara i mi vidimo da oni koji su izvan obrazovnog sistema najčešće dolaze iz ugroženih kategorija. Sistem vrlo često zaboravlja na njih. Obično kada otvaramo razgovore s nekim ministarstvom obrazovanja, dobijemo odgovor da takve djece nema, ili da je takve djece neznatan broj. Ali uvidom u školsku dokumentaciju vidimo da značajan broj djece napušta obrazovanje, a ne postoje adekvatni načini praćenja, da se vidi zašto ta djeca napuštaju škole. Ne postoje ni mehanizmi da se ta djeca vrate u školu. 

Zato smo napravili referalni mehanizam identifikacije djece izvan obrazovnog sistema i koristili smo metod skraćenog plana i programa. S jedne strane, to omogućava djeci koja su školski obveznici, od 8 do 15 godina, kroz skraćeni plan i program sustignu svoje vršnjake i integriraju se u redovnu nastavu, a ovima od 15 do 18 godina koji po zakonu više nisu školski obveznici daju, da tako kažemo, drugu šansu da završe osnovno obrazovanje, po skraćenom planu i programu. To im omogućava da u jednoj godini završe dva razreda. Skraćeni programi obuhvataju 40 posto gradiva, a škole su u obavezi da daju instruktivnu nastavu, što znači da se ovome ne prilazi formalno već s pažnjom da ta djeca zaista dobiju minimum kvaliteta i nakon završetka budu u stanju da se integriraju u daljnji obrazovni sistem. Do sada smo imali  priliku da vidimo ovu djecu da po završetku programa upišu srednju školu, i to je ono što je naš cilj, da im se otvore vrata sistema.

Kada govorimo o socijalno isključenoj djeci obrazovne šanse su preduvjeti koji će otvoriti vrata u bolju budućnost i pomoći im da izađu, vrlo često, iz višedecenijskog ili generacijskog siromaštva.  

Važnost dnevnih centara za socijalno isključenu djecu

Radiosarajevo.ba: Govoreći o djeci romske manjine, nažalost, svjesni smo da ta djeca, ukoliko nisu u školi, budu na ulici, proseći i tu, također, u pomoć priskače Save the Children - širom BiH imate otvorenih nekoliko dnevnih centara - o čemu se radi? 

Žeravčić: Trenutno postoji pet "Dnevnih centara za djecu koja su ukjučena u život i rad na ulici" u različitim gradovima BiH. Kroz ovu podršku želimo da uspostavimo jednu novu socijalnu uslugu u BiH, da ona bude priznata zakonskim rješenjima o socijalnoj zaštiti. Obično ova djeca, koju svi viđamo na ulicama, obično nemaju adekvatnu zaštitu u odnosu na njihove potrebe. Kroz dnevne centre ta djeca imaju priliku da dobiju mjesto gdje će biti prihvaćeni, gdje će im se zadovoljiti njihove osnovne potrebe - za toplim obrokom, mogućnost da zadovolje higijenske navike, da dobiju čistu garderobu. To je samo prvi kontakt koji se pravi s djecom. nakon toga, koristeći individualni pristup, pravi se plan rada za svako dijete, gdje je cilj da se djeca integriraju u obrazovani sistem, da se ostvare prava socijalne i zdravstvene zaštite. Vrlo često, susretali smo se s djecom koja nemaju ni rodne listove, koja su apsolutno nevidljiva za sistem. Djelovanjem stručnog osoblja u ovim centrima, socijalnih radnika, pedagoga, psihologa, kontaktiranjem porodica ove djece, pokreće se i ovaj postupak, da djeca postanu pravno vidljiva.  

Otprilike, u pet centara imamo oko 600 djece koja redovno dolaze. To su djeca koja se bave prosjačenjem, ili peru šoferšajbe na raskrsnicama, pomažu svojim porodicama u sakupljanju sekundarnih sirovina, To sigurno nije izbor te djece. Nakon izvjesnog vremena koje provedu u dnevnim centrima mi čujemo njihove želje, da idu u školu, da postanu nešto kad porastu. Mnogi mladi ljudi koji su nekada bili korisnici tih usluga, danas rade kao tzv. romski medijatori u tim istim centrima, pomažući da se ostvare kontakti. Veoma smo ponosni što smo tim mladim ljudima dali priliku da načine promjenu u svojim životima i dječacima i djevojčicama iz romskih zajednica budu primjeri kako se može uspjeti. 

Radiosarajevo.ba: O značaju dnevnih centara govori i činjenica da je jedan takav prilikom svoje posjete BiH u julu 2015. posjetila britanska princeza Anne, koja je inače predsjednica Upravnog odbora Save the Children. 

Žeravčić: Bilo nam je posebno zadovoljstvo da ugostimo princezu Anne, koja je diljem svijeta posjetila brojne druge programe. Posebno smo ponosni što smo dobili povratnu informaciju nakon posjete, da su se svi osjetili ponosni vidjevši da Save the Children radi smislene i značajne projekte na području BiH i Balkana. 

Priča o uspjehu Dnevnog centra u Sarajevu je što je projekt postao dio sistema, što je održivo rješenje unutar Disciplinskog centra, finansijski podržan od Kantona Sarajevo i što je mobilni tim koji se sastoji od tri profesionalca od kojih je jedan predstavnik romske zajednice, u 2015. godini postao dio Centra za socijalni rad.