Na kafi s Vedranom Marčetom: Kad kažem da se bavim plesom, ljudi me pitaju šta mi je pravi posao

Vedran Marčeta najbolji je bosanskohercegovački plesač, što je i potvrdio osvojivši sa svojom partnericom Lejnom Karić-Lubardom zlato na Svjetskom prvenstvu u salsi prošle godine. U zemlji koju inače definiraju siromaštvo i korupcija, svaka ovakva vijest – zlata je vrijedna.

Ovih je dana Vedran, inače i direktor Plesnog kluba Romantik, zauzet pripremama za Maturantsku paradu, koju organizira već nekoliko godina, a uskoro će i Evropsko prvenstvo u salsi, koje će se ove godine održati u Sarajevu.

Razgovarao: Haris Daul, Radiosarajevo.ba

Plesom se počeo baviti 1991. godine.

„Nisam počeo da plešem zato što sam to želio, nego zato što sam to morao. Moja učiteljica nam je uvela, umjesto jednog od časova fizičkog vaspitanja, ples i morao sam da idem na te časove, iako sam tada više volio fudbal“, počinje Vedran naš razgovor.

Tada je lambada bila popularna, ali njegov prvi učitelj, Emir Fejzić, je ipak krenuo da ih uči korake cha-cha-cha.

„Išao sam tada i u Muzičku školu, imao sam uvijek osjećaj za ritam, a to je Emir primijetio. Pozvao me u svoj klub, a uskoro sam učestvovao i u republičkom takmičenju u plesovima koje se održavalo, čini mi se, u Vitezu“.

Početak rata je poremetio živote svih ljudi u Bosni i Hercegovini pa tako i Vedranov. Ipak, 1993. godine ponovo je nastavio s plesom u opkoljenom Sarajevu.

Kako kažu, per aspera ad astra. Od takvih početaka Vedran je, nakon više od 20 godina mukotrpnog treniranja, došao do svjetskog zlata.

„To se desilo prošle godine u novembru, kao kruna sveg našeg zalaganja. Već četiri godine smo mi finalisti tih svjetskih prvenstava, bili smo i četvrti i treći, a prošle godine smo konačno došli i do prvog mjesta. Ovim smo ostvarili neke naše sne i očekivanja, kao i očekivanja naših prijatelja, rodbine i kolega.“

Time se njegov san ispunio i sada, priznaje, uživa u tome, s obzirom na to da se mnogo toga odrekao i u tu medalju je uložio mnogo rada i truda.

„Ono što je Lejnu i mene odvojilo od drugih je to što mi salsu začinimo još mnogim drugim plesovima i po tome smo, rekao bih, unikatni u Evropi i svijetu. Na tu salsa osnovu mi dodamo i argentinski tango, bachatu, kizombu, zouk... I po tome smo prepoznatljivi. Čovjekovo tijelo je sposobno za mnogo toga.“

Neke stvari, objašnjava, dođu same od sebe, a eksperimentiranjem je otkrio mnoge druge pokrete koji mu sada izgledaju prirodni i dodaje kako nekad sami sebe iznenade kad nešto izvedu.

Pokretanje salsa scene u BiH

Iako je počeo kao latino plesač, prije nekih sedam godina je počeo plesati i salsu. U Bosni i Hercegovini, sve donedavno, nije bilo razvijene rekreativne plesne scene, u smislu da ljudi izađu u kafić ili klub i da tamo plešu neke svjetske plesove.

„Jedan me prijatelj pozvao na festival salse. Tamo sam vidio kako ta scena funkcionira u Evropi i svijetu, da ljudi, rekreativni plesači, uživaju i plešu. Oni na plesnim partyjima primjenjuju direktno ono što nauče na časovima ili radionicama. Salsa je ples koji se dosta brzo može naučiti i odmah se može primijeniti tako što ćete zaplesati u nekom klubu“.

Želio je pokrenuti takvu salsa scenu i u našoj državi. Salsu je prirodno primio i počeo da je prenosi na svoje učenike, a uskoro je organizirao i prvi Sarajevo Salsa Congress, koji je ove godine u januaru doživio već svoje šesto izdanje. Sve ovo doprinijelo je popularizaciji salse i u našoj državi, te hvatanje koraka sa svjetskim trendovima.

„Uvijek imamo novih 'pilića', novih početnika, a u Sarajevu danas djeluje nekoliko salsa klubova. To je ono što je najbitnije, da se ples približi ljudima, da svi mogu uživati u tome. Gdje god da odete u svijetu vi ćete naći neki salsa klub i brzo ćete moći početi plesati i uspostaviti komunikaciju. Ples je jedan univerzalan jezik, a naše tijelo je medij kojim komuniciramo“.

Posvećenost kvalitetu

Vratili smo se na njegovo takmičarsko iskustvo i pitali ga koliko je pomoći dobio od države i njenih institucija. Odgovor nije bio iznenađujući.

„Država nije nimalo stala iza nas. Tek smo pred Evropsko prvenstvo prošle godine dobili donaciju od ministarstva kulture i sporta Kantona Sarajevo, a tada smo osvojili treće mjesto. Vjerujte, sredstva koja su potrebna su znatna, ali, osim te donacije, sve ostalo smo morali da ulažemo sami.“

Kod nas, dodaje, ples nema status kakav ima u organiziranijim državama, ali Vedran je ipak optimističan i uvjeren u to da će se to na kraju isplatiti. Ono što je njemu bitno je da svi koji su aktivni u svijetu plesa znaju za Lejnu i Vedrana. Pitali smo ga, stoga, da li se u BiH može živjeti samo od bavljenja plesom.

„Ako nešto volite i radite jako kvalitetno, može se živjeti, šta god da je u pitanju. I u Njemačkoj, ako ne znate nešto raditi kvalitetno, od toga ne možete živjeti, uključujući i ples. Mi bismo sigurno puno bolje živjeli bilo gdje u Evropi, s obzirom na nivo koji smo dosegli“.

I danas je u iskušenju da napusti BiH u potrazi za boljim životom, ali, ističe, davno je odlučio da će ostati ovdje i kroz razne druge projekte kojima se bavi ostvariti svoje ciljeve.

„Kad kažem ljudima da se bavim plesom, oni me najčešće pitaju: 'A šta ti je pravi posao?' Naši ljudi misle da je pravi posao, ne znam, raditi u opštini, to je valjda taj 'pravi' posao. Pokušavam svojim djelovanjem da dokažem da se može živjeti od svakog zanimanja, svakog zanata, ukoliko ga radite kvalitetno.“

"Balkanci vole instant i veselo"

Temperament latinskih plesova dosta je sličan našem balkanskom mentalitetu i to je dio razloga nagle popularizacije salse i sličnih plesova u našoj, ali i zemljama regiona.

„Salsa je i zaživjela kod nas zbog sličnosti u kulturama. Na primjer, mi smo pokušali isto da uradimo i s argentinskim tangom, ali u tome nismo uspjeli u toj mjeri i to teže ide. Nama Balkancima sve što je instant, brzo i veselo ide od ruke. Sve za šta treba malo više vremena i strpljenja, izgleda, ne ide od ruke. Mi sve volimo nabrzaka, da ne razmišljamo o sutra nego da nam je sve instant i – hajmo“.

Od Vedrana smo saznali da postoji nekoliko stilova salse. Najpopularniji je, svakako, L.A. stil, kojeg najčešće možemo vidjeti i na malim ekranima, a osim njega, tu su i kubanski i N.Y. stil. Pitali smo Vedrana koji se stil najviše slaže s našim mentalitetom.

„L.A. ili linijski stil je, da kažem, elegantan. Kubanski stil je jači i energičniji, a ja lično kombiniram sve stilove kada plešem. Što se tiče BiH, plešu se podjednako. U Srbiji je malo drugačija situacija jer oni imaju bezvizni režim s Kubom te zbog toga tamo živi mnogo Kubanaca koji su tamo donijeli kubanu. Ista je stvar i sa Crnom Gorom, dok u Hrvatskoj i Sloveniji plešu sve stilove, s tim što možda preferiraju ovaj elegantniji stil malo više“.

Evropsko prvenstvo u Sarajevu

Inače, samim uspjehom koji su ostvarili Vedran i Lejna na Svjetskom prvenstvu, BiH je stekla pravo organiziranja jednog plesnog prvenstva i u našoj zemlji. Tako će u oktobru ove godine u Sarajevu biti organizirano Evropsko prvenstvo u salsi i ruedi.

„Takmičenje će biti održano u Domu mladih pa ćemo se potruditi da našim građanima još malo približimo i tu takmičarsku salsu. Ozbiljno radimo na tome i to je velika stvar i mislim da će svi koji dođu na to takmičenje zaista uživati“.

Na kraju nam je Vedran kazao da su takmičarski dani iza njega, mada se nastavlja baviti plesom. Često putuje i pozivaju ga na festivale na Balkanu i Evropi, gdje svoje znanje prenosi na sve učesnike. S tim će nastaviti i kroz svoj Plesni klub Romantik gdje namjerava više vremena posvetiti radu s mladima.