Na kafi s Josipom Pejakovićem: Šta je meni ova zemlja dala?

Nakon što je 40 godina izvodio uspješnu predstavu Oj, živote, Josip Pejaković odlučio je svom bezimenom junaku na ovaj značajan jubilej udahnuti novi život. Ovaj put u monodrami Ućerivanje.

Do posljednjeg mjesta ispunjeno Narodno pozorište ponovno je pokazatelj da publika voli Pejakovića.

Iako pomalo umoran, ovaj glumački doajen odvojio je vrijeme za nas i nakon predstave podijelio priču o povratku ili bolje rečeno nastavku njegove najgledanije monodrame.

Razgovarala: Elma Behram, Radiosarajevo.ba

Glumac koji iza sebe ima čak 3000 izvođenja najpopularnije monodrame u bivšoj Jugoslaviji, koju je na sceni vidjelo preko 850.000 ljudi, a putem malih ekrana još dodatnih tri miliona, ističe kako je ovo najizvođenija predstava na ovim prostorima.

Oj živote je bio i ostao nedodirljiv

"Nijedna monodrama nije dostigla taj uspjeh ni On meni nema Bosne, ni Fadil Stihl, ni Ko je sretan ni u hali nije gladan niti Postupi po naređenju, Ja sam taki čoek... sve su to bile egzibicije na aktuelne teme na ovim prostorima. Jer jedan umjetnik može napraviti samo jedno najbolje djelo, ne može dva, a moje najbolje je Oj živote."

Bez obzira na brojna izvođenja ove monodrame, Pejaković kaže da mu nikada nije dosadilo.

"Kada tri hiljade izvođenja pretvorite u matematiku to znači da sam 10 godina svaki dan igrao predstavu, a to je, morate priznati, puno".

Nažalost, dodaje on, došlo je do prekida u njegovom radu, kada je mislio da na političkom planu može učiniti više nego na umjetničkom. 

"To je moja najveća zabluda i nesmotrena umišljenost. Sada mogu reći da sam na tom polju samo iskorišten. Iako me je narod opominjao da to ne radim, ja sam se tome opirao. I samo sam gubio".

Prvak Drame Narodnog pozorišta Sarajevo u svojoj plodnoj umjetničkoj karijeri ostvario je veliki broj uloga, a dobitnik je i brojnih nagrada od kojih izdvajamo: Zlatna kolajna na Zemunskom festivalu l974. (Oj živote), Sterijina nagrada 1977. (Omer-paša Latas), Šestoaprilska nagrada Grada Sarajeva 1974., Nagrada ZAVNOBIH-a za životno djelo 1991., Nagrada Udruženja dramskih umjetnika BiH, kao i niza stručnih priznanja za uloge na Festivalima u Jajcu i Brčkom.

Jednako kao i prije 40 godina, Josip je i prethodnih večeri napunio salu Narodnog pozorišta. Tako bi bilo i da igra skoro svaku večer, kažu uposlenici pozorišta. 

Na pitanje ima li razlike u reakciji publike nekad i sad, on nam je odgovorio: 

"Ljudi su ovu predstavu shvatili kao anatomiju društvenog trenutka danas, što je meni i cilj. Konstatacijom da pametnom čovjeku ne predstoji ništa drugo nego da poludi. Tako se jedino može spasiti odgovornosti koju ima kao pametan čovjek. Jer, kada dobije papir da je lud, onda može svašta."

Ućerivanjem je Pejaković predstavio put glavnog junaka koji nema ime. Kao što je u Oj, živote bio nevin u zatvoru, sad je u Ućerivanju pametan u ludnici.

"Ja sam samo htio da ga izmjestim iz tog neatraktivnog prostora i da ga stavim u prostor gdje će osjetiti let iznad kukavičijeg gnijezda. U ludnici je pametan, a tamo je nevin. To je potpuno isto i na toj koordinaciji između bolesti društva ja gradim instituciju bespotrebnog maltretiranja ljud i djece. Šta vam danas znače neke matematičke formule, ako se nikada u životu nećete baviti matematikom."

Pejaković se osvrnuo i na problem brze komunikacije, na utjecaj internetskog stjecanja znanja. Internet je, kaže, najbolje sredstvo za ukidanje samoinicijative, talenta.

Odgovarajući na pitanje o trenutnom statusu i tretmanu bh. umjetnika, a posebno glumaca u našoj zemlji, Pejaković je naveo primjer Sergej Bondarčuka, najvećeg ruskog glumca svih vremena. 

"Sergej je imao dvorac na Volgi, kočije, dvorjane... to mu je kao zaslužnom umjetniku i glumcu dala njegova zemlja. Zato za njega nije postojala bolja ni ljepša zemlja od Sovjetskog Saveza. Nije se on morao lomatati kao glupi bokser mijenjajući sistem, a meni ne predstoji ništa drugo nego da ovaj prostor prezirem".

Ipak, Pejaković je odlučio pokazati još jednom da je on jedan od rijetkih koji će pozorišne dvorane napuniti koliko kod bude ova predstava igrala. Iako bi kaže radije uživao u prirodi i društvu svog unuka i unuke, on do kraja juna planira izvođenje 40 predstava, što za čovjeka od 66 godina nije lako.