Na kafi s Goranom Milićem: Ne vidimo ono što je dobro kod nas

Goran Milić, poznato TV lice, dugogodišnji novinar, urednik i direktor brojnih medijskih kuća, te direktor vijesti i programa na Al Jazeeri Balkans, za Radiosarajevo.ba otkrio je koje su to tajne dobrog novinarstva, na koji način nastaje Alhemija Balkana, te je podijelio priče o svojim iskustvima s mnogobrojnih putovanja...

Čast je sjediti na kafi sa Goranom Milićem. Čovjek koji je proputovao svijet, doajen novinarstva sa više od 40 godina iskustva i prije svega, izuzetno zanimljiva osoba, zna kako sagovornika zainteresovati za svaku temu. Od bh. privrede, preko hrvatskih i južnokorejskih brodogradilišta do ljepota Francuske i tajni Afrike, Milić zna skoro sve. A zna i kakav je sarajevski noćni život, za koji kaže da ga iscrpi jer djeluje kao da počinje u ponoć:

„U Sarajevu je praksa kad se izađe da se nema mjere, uvijek se ostaje do kasno. Ja više iza 1 sat nikad ne ostajem, ali i to mi je puno. Sljedeći dan mi uvijek bude teži nego obično. A kad ostanem doma nešto napišem, pripremim za sutra, pogledam televiziju... Onda sam kao dječak!“

Rođendan je, kaže, proslavio u društvu kolega u redakciji, te na večeri sa bliskim prijateljima Salkom Selimovićem i Stjepanom Kljujićem, sa kojima se prisjećao starih vremena. 

Status dana: Rođendan Gorana Milića i njegove vozačke dozvole

Milić se na svojevrstan način i u našem razgovoru osvrnuo na nekad i sad, pričajući o novinarstvu u Jugoslaviji i novinarstvu danas.

Razgovarala: Aleksandra Kuljanin, Radiosarajevo.ba

U emisiji Alhemija Balkana koja se emituje na Al Jazeera Balkans Milić publiku vodi kroz današnju Bosnu i Hercegovinu: od Velike Kladuše do Trebinja, od Posušja do Zvornika, od Brčkog do Mostara, od Sarajeva do Banje Luke. Za razliku od većine sličnih emisija koje se dotiču političke, ekonomske, socijalne, kulturne i sportske tematike, u ovom serijalu ne govore političari, „službeni intelektualci“ i dežurni analitičari bosanskohercegovačke zbilje.

„Tajna je u 'skakanju' sa teme na temu, jer bi emisija samo o industrijskoj proizvodnji publiku zbunila, sve bi im se pomješalo. Svaka emisija je napravljena magazinski, da ima malo ekonomije, da ima malo mentaliteta, da ima prirodnih ljepota i načina života u BiH“ otkriva Milić i dodaje:

„Pogledajte emisiju više puta, vidjet ćete da i nije baš neka pozitiva i holivudska sreća. Ne postoji nijedan čovjek koji je rekao 'ja sam bezbrižan, ja imam novca i nisam pod stresom'. Takvog nema. Ljudi rade. Nismo mi rekli da su to dobre plaće, ali jesmo primjetili da je raskorak između novčane gotovine i imovine vidljiv - ljudi imaju bolje kuće nego što bi im plaća mogla dopustiti. Sami su gradili, snalazili se.“

On kaže da se osjeti kriza u zemlji, ali i da postoji vjera u rješenje, bez upiranja prstom na pojedince i etničke skupine: „Svaka debata prestaje kada se ljudi okupe u svoj nacionalni korpus.“

Ne vidimo ono što je dobro kod nas

Osvrćući se na život u BiH, Milić smatra da se sve stvari koje ne sliče Zapadu kod nas kritiziraju.

„Mi zaboravljamo da kod nas ima dobrih stvari. Uvijek govorimo kako je u Danskoj riješen problem nezaposlenosti i kako oni imaju 80 posto od svoje plaće, pa mogu dobro živjeti dok ne nađu drugi posao. Ali mi zaboravljamo da u Danskoj nema rođaka, brata, sestre, tate i mame koji će ti pomoći, te da taj rok državne pomoći kod njih nije bezgraničan, nego limitiran na godinu dana, da odbijanje posla znači skidanje s burze.“

Njegova teza pri pokretanju serijala Alhemija Balkana, okriva u razgovoru za Radiosarajevo.ba, je bila da u Bosni i Hercegovini ništa nije švicarski savršeno, ali za novac koji se daje dobije se neusporedivo više nego bilo gdje u razvijenoj Evropi.

„Ova zemlja ima negdje oko 6. 500 dolara po stanovniku i u anketama 90 posto stanovništva život ovdje ocjenjuje negativnim. A ja sad pitam koja zemlja u svijetu od 6. 500 dolara po stanovniku živi bolje od Bosne i Hercegovine? To je rang afričkih država u kojima zdravstvo, obrazovanje, ceste nisu bolje nego u BiH, struja češće nestaje, a voda je luksuz. Sve te stvari mi uzimamo kao zajamčene, a tek kad ih izgubimo shvatimo koliko one vrijede“ kazuje Goran Milić.

„Ekvador, Peru, Bolivija su zemlje sličnog standarda, ali to siromaštvo tamošnje i siromaštvo u BiH, to je kao da uspoređujete siromaštvo u Bangladešu i Los Anđelesu.“

Za prosječnog Bosanca i Hercegovca Njemačka je idealna zemlja

Teško da postoji zemlja izvan regije za prosječnog Bosanca i Hercegovca gdje bi se osjećali dobro kao u svojoj zemlji, smatra on. Tu je problem jezika, adaptiranje... Tek druga generacija, rođena u inostranstvu, dobiva pravu mogućnost usporedbe jer je preko roditelja emotivno vezana za Bosnu, kaže i dodaje:

„Možda je Njemačka za ljude iz BiH koji se tamo odluče živjeti najprimjerenija. Nisu ljudi ovdje lijeni, nego oni vole pravila. Ne sva pravila, ne pravila parkiranja, zabrane pušenja itd. Ali, da je radno vrijeme od 8 do 16 i da je plaća onolika koliko je obećana, a prekovremeni rad plaćen, ljudi se u tome jako dobro snalaze i prilagođavaju. Za to su spremni, za to su sposobni. Tamo šparaju- tamo je euro velik, a ovdje su dvije marke male.“

On je, dodaje, više mediteranski tip. Voli zemlje koje imaju, uvjetno rečeno, katoličko ozračje i hedonizam:

„Oni imaju veliku povijest kulture, koja također postoji u pravoslavnom i islamskom svijetu, ali su je tamošnji ljudi slabije brendirali.“

Novinarstvo nekad, novinarstvo danas

Uspoređujući novinarstvo prije 40 godina i danas, Milić konstatuje da je razlika u korist novinarstva danas veoma velika jer 90 posto mladih novinara ima fakultet, dok 1970ih godina prošlog vijeka ni 50 posto novinara nije bilo visokoškolovano, a i znanje stranih jezika je puno veće.

„Ja pričam tri jezika i u svoje vrijeme smatran sam poliglotom“ smije se on.

Na pitanje o sve većem kadru tek svršenih novinara koji čekaju u redovima službi za zapošljavanje, ovaj doajen potvrđuje da ih ima previše, a da malo njih ima priliku biti prozvani 'zvijezdama' i živjeti standardom srednje klase:

„Ljudi trebaju biti spremni da rade i novinarsko i još neko zanimanje, ili da budu na slobodnom tržištu dovoljno dobri da ih uzima nekoliko redakcija koje nisu međusobno konkurentne. Vremena su takva da nema goreg ili boljeg posla, samo posla koji vam paše. Izaberi, budi bolji. Nema posla koji je loš.“

Govoreći o vremenu u kojem je on započinjao svoju karijeru, on kaže da je to vrijeme prošlo i čim prije to shvatimo, razumjeti ćemo da je plakanje da država treba riješiti probleme kratkoročno.

Svaki medij, smatra on, ima nešto svoje, a novinar mora biti spreman na rizik i inovativnost:

„Taj rizik mora imati dobro odmjerenu granicu. Vi u intervjuu sa političarima možete biti bezobrazni i publika će vas zapamtiti, ali je vrlo upitno da li će vas neki urednik primiti u svoju redakciju. Većina urednika ne želi nositi rizik koji valja samo vama. Reći će vam da ste odlični, ali da napravite svoj medij. A s druge strane, ako sve radite poslušno i ako se nikad ne 'ritnete' nećete stići daleko. A ako se ritate previše, možete porušiti sve ono vrijedno što ste do tada učinili.“

„Bosanske diplome vrijede 50 posto manje od evropskih, a bar trećina nije zasluženo dobivena. Mladi ljudi s tim diplomama nisu spremni za tržišnu utrku“ dodaje Milić, komentarišući da se u Evropi s tim mladi ne mogu nadmetati.

Kaže kako su svi koji su uspjeli radili mimo faha koji su studirali. Ljudi u svojim glavama moraju prelomiti da diploma nije dovoljna.

„Dvije su mudrosti o kojima se kod nas ne raspravlja. Prva je kako trošiti novac, a druga pronaći ono u čemu si najbolji, a pritom to voliš“ otkriva Milić za Radiosarajevo.ba.

„Mi pričamo o tome kako zaraditi, a ne kako trošiti. U svijetu je obratno - što veće bogatstvo, veća je skromnost i oprez u potrošnji“, dodaje.

Bosanskohercegovačko društvo ima slične vrijednosti, nezavisne od nacionalne i etničke pripadnosti, vjeruje Milić. Prema njegovom mišljenju, za jedno društvo je najbitniji cilj.

Na kraju zaključuje da nam je svima manje važno hoćemo li u starosti biti dobro zbrinuti i da li će naša djeca i unuci bolje živjeti od nas. Poručuje da se u mladosti treba mijenjati i prilagođavati.

Jedno je sigurno - lekcije koje možemo naučiti od Gorana Milića zlata su vrijedne.