Marko Louis za Radiosarajevo.ba: Zlato je da imam Balkan u krvi

Jedna od najzanimljivijih pojava na regionalnoj muzičkoj sceni je Marko Stojanović Louis - kantautor, multiinstrumentalist i performer koji iza sebe ima studijeske albume i na stotine živih nastupa.

Nakon što je njegov veliki sarajevski koncert, najavljen za mart 2020. godine otkazan zbog tada tek razbuktale pandemije COVID-a, Marko Louis sa svojim bendom konačno se vraća u glavni grad Bosne i Hercegovine. Koncert će se održati u četvrtak 15. decembra u velikoj dvorani Bosanskog kulturnog centra u Sarajevu.

Tim povodom, muzičar je posjetio Radio Sarajevo gdje smo razgovarali o njegovoj muzici, uzorima, značaju onoga čime se bavi.

Za Marka Louisa se često veže biografski podatak da je sin legendarnog, preminulog muzičara Louisa, koji mu je bio i prvi učitelj. No u muzici Louisa mlađeg primijetni su utjecaji iz cijelog svijeta, ali i posebna originalnost, te smo razgovor započeli molbom da definira svoj muzički žanr ili stil.

Louis: "Muzikom se bavim od kad znam za sebe, od kad sam vidio očeve konge. Imam snimke da sam kao beba od godinu dana već udarao po njima. Ali više interesa za konkretne stilove ili izvođače sam ispoljio devedesetih. Rastao sam uz hip-hop muziku. Živio sam u Njemačkoj ali sam dolazio u bivšu Jugu i tada periferno ili direktno slušao Olivera Dragojevića, Zdravka Čolića, Riblju Čorbu, Bijelo dugme. A paralelno s tim , da bi nas, paralelno s tim, otac vodio u romske kafane na njegove nastupe gdje su bili narodnjački izvođače.

Sve se to sakupilo u jedan bosanski lonac u mojoj glavi da onda kada sam počeo da pronalazim svoju estetiku, a svaki ton koji sam u životu čuo ima veze s tim. Dajem sebi za slobodu da žanrove vidim kao neki alat, ili kao začin koji staviš u svoje jelo. 

Tu ima mnogo soul muzike i uticaja iz afro kulture, pogotovo afro udaraljki. Moj glavni pečat u pjevanju je soul, ali ritmovi su dosta vezani uz hip-hop. Obožavam da tu smiksam ukrase koji dolaze sa Balkana, Irana, Indije, Bugarske. Ne postoji granica. Zato mi je super kada neko drugi za moju muziku kaže da je Balkan-Soul. 

Radiosarajevo.ba: Jednom ste rekli da je Stevie Wonder takođe odigrao ključnu ulogu u vašem muzičkom odrastanju. 

Louis: Apsolutno je bio dominantan. Moje mišljenje je da je Stevie Wonder postavio ljestvicu za sve što se tiče pop muzike danas. Svoj soul i gospel je počeo da miješa s drugim stilovima i već tada nam je dao prve instrukcije kako možemo da miksamo stilove. Takav je bio je Ray Charles. 

Radiosarajevo.ba: Kada posmatramo uticaj Balkana na popularnu muziku, pa čak i jazz, uviđamo da je veoma tanka granica prema kiču. S druge strane, veliki je broj muzičara koji su fantastično koristili Balkan, od Duška Goykovicha do Vlatka Stefanovskog. Kako vi promišljate i koristite Balkan. 

Louis: Kad sam snimao svoj prvi album Shine On Me, snimio sam kao demo prvih sedam pjesama i odnio to na dogovoreni sastanak u Universal Records. Tada su mi rekli - ovo je soul album u kojem se čuje da nešto krijete. Nešto želite da kažete ali niste iznijeli na traku. Čuje se dosta Balkana i orijenta, ali nema nikakvih melodija, samo ritmovi. Kao da se čuvate. 

To je za mene bila važna tema, jer kada god neko sa ovih prostora želi da napravi karijeru u inostranstvu snimi neki crossover balkanskog melosa. Ja sam htio da izbjegnem taj kliše i tražio sam drugi način kako da iznesem svoju inspiraciju.

Kada mi je čovjek iz universal Recordsa rekao - Dečko, izbaci to iz sebe, što se čuvaš... otišao sam kući i u pjesmu Shine On Me ubacio sve one trube, saksofone... i konačno sam se osjećao slobodno. Shvatio sam da je najvažnije da budem iskren. 

Zlato je da imam Balkan u krvi i da sam odrastao u području koje ima prelijepu kulturu i muziku, veoma tužnu i kompleksnu historiju i različitih tragova. Sreća da je to dio mene i da mogu da iznesem na svoj način.

Radiosarajevo.ba: Na koji način komponujete? Znamo da ste završili studij za dizajn zvuka, no da li ste ikada učili note u klasičnom smislu? 

Louis: Dok sam živio u Njemačkoj išao sam u muzičku školu pri Minhenskom konzervatoriju. Svirao sam perkusije svakodnevno do 14. godine. Učio sam orijentalne i tradicionalne perkusije i tada sam poznavao note. Ali me onda košarka odvukla u drugi pravac jer sam ušao u pubertet i želio da smršam. Vratio sam se muzici sa 21 godinu, na drugačiji način. A note... nije to kao kad voziš bicikl, jednom naučiš i uvijek znaš. Moraš non stop da budeš u formi. Komponujem po sluhu, znam teoriju muzike, sviram klavir. Shvatio sam da i dva akorda nekad mogu da budu pjesma, a kamoli tri ili četiri. To sve je kao alat koji možeš onda da koristiš. 

Radiosarajevo.ba: Sarajevski koncert najavili ste nedavno uličnom svirkom u centru grada koja je bila vrlo atraktivna. Čini se da vam nije problem svirati na ulici?

Louis: Obožavam taj format izvođenja. Još od 2009. sam svirao nekoliko dana u Minhenu sa svojim kumovima muzičarima, nakon toga 2013 godine u Berlinu. Svirali smo za novac i sve što smo zaradili potrpošili bismo u kafanama, restoranima, išli smo u bioskop ili zoološki vrt. To je vještina, škola, jer na ulici nema laganja i nema efekata. Koristiš svaku svoju inspiraciju i vještinu da skreneš pažnju na sebe, kako bi prolaznik, koji negdje žuri, zastao na momenat, poslušao te i možda i dao koji dinar. Na ulici sam naučio da budem zabavljač, a to je moje glavno zvanje. 

Radiosarajevo.ba: Koliko vam je važno da vidite feed-back iz publike, da ljudi plešu, zabavljaju se? 

Louis: Jako mi je važno, ali ne radi satisfakcije da sam uspio. Mene više zabrine kada neko ne đuska i šta bih ja to trebao da uradim da pokrenem tu osobu. Ne smije niko da ostane ravnodušan, to je moj zadatak, moj posao.

Radiosarajevo.ba: Kako odgajate svoju djecu kada je u pitanju muzika? 

Louis: Prepuštam sve njima. Stariji Dima je već sa godinu i po počeo da pravi svoje bubnjeve i da svira, a Zola koja ima godinu i pol već pjeva i đuska. Naslijedili su talent. 

Radiosarajevo.ba: Koliko vam je važna tišina? 

Louis: Ranije sam volio da, kada dođem sa svirke ili iz studija, parkiram auto ispred kuće i žmurim u tišini desetak minuta. Sada nemam vremena za to, žurim da legnem jer u sedam ustajem radi djece. Ali možda bi čovjek trebao da zapisuje koliko minuta tišine je imao u toku dana, radi zdravlja.  

Radiosarajevo.ba: Ranije ste spomenuli Sarajevske muzičare, a ovom se gradu često vraćate i kao sarajevski zet. Da li zaista postoji nešto jedinstveno što ljudi sa strane mogu da vide ili čuju kad su u Sarajevu? 

Louis: Ovdje se stvarno osjećam kao kod kuće. Kad se družim sa Sarajlijama i ja se pretvorim u Sarajliju. Glavna stvar, po meni, je ta šega. Kroz život su uvijek oko mene bile Sarajlije koji su ostajali u sjećanju po dobrom raspoloženju. Iskreno, boraveći sve više sa Sarajlijama, upoznao sam i onu energiju koja te vuče prema dolje i ne da ti da ideš dalje. U smislu: Gdje ćeš, sjedi tu, pokvarićeš nešto". Ako prihvatiš to da ne uđeš u mašinu, onda mislim da u Sarajevu nema granica.     

Radiosarajevo.ba: Šta ste nam pripremili za koncert u Sarajevu? 

Louis: Radimo na novom albumu i odsvirat ćemo jednu pjesmu s njega, a to je Bonita. Cijeli performans smo obnovili, smislili smo nove aranžmane. Napravili smo da nema stajanja energije, samo te vozi. Sarajevo je dio turneje, ali program za ovaj koncert sam morao i da modifikujem jer imam dosta pjesama koje su nastale u Sarajevu i neću da ih preskočim... kao što su Karika ili Raj za avanturiste. Pored mojih sedam muzičara, kumova i prijatelja, nastupit će i ženski hor Superar kojeg vodi Alma Karić, ali i drugi gosti.