Ljiljana Zurovac: Mediji nisu krivi za tragedije, ali ne smiju narušavati etičke norme

Radiosarajevo.ba
Ljiljana Zurovac: Mediji nisu krivi za tragedije, ali ne smiju narušavati etičke norme

Posljednjih dana, dok javnost oplakuje tragičnu sudbinu tinejdžera koji je izvršio samoubistvo uslijed vršnjačkog nasilja, mnogi komentiraju ulogu medija u ovakvim situacijama. 

Majka tragično stradalog Mahira u svom je otvorenom pismu osudila ponašanje nekih online portala za koje tvrdi da su objavljivanjem fotografija sa sahrane, te privatnih fotografija žrtve, narušili privatnost porodice. 

Otvoreno pismo Alise Mahmutović: 'Maloljetni sadisti otjerali su mi dijete u smrt'

S obzirom na to da je majčino otvoreno pismo adresirano, između ostalog, i na Vijeće za štampu BiH, zamolili smo Ljiljanu Zurovac, izvršnu direktoricu ove organizacije, da za portal Radiosarajevo.ba procijeni ponašanje medija u ovom slučaju. 

Razgovarala: Vesna Andree Zaimović, Radiosarajevo.ba

Zurovac: Sagledavši kompletnu arhivu koju smo u Vijeću za štampu prikupili tokom posljednjih dana, mogu reći da nije došlo do kršenja Kodeksa u onom smislu u kojem se to, možda, u prvom trenutku moglo očekivati. Izuzetak je nekoliko slučajeva za koje će Žalbena komisija donijeti svoje odluke koje će uskoro biti objavljene. Činjenica je da je u nekoliko navrata bilo drastičnog kršenja, u smislu povreda privatnosti, kao i objavljivanja fotografija koje nimalo nisu primjerene, kao i objavljivanja fotografija bez pristanka roditelja, a radilo se o vrlo privatnom događaju, kao što je sahrana. Mediji nipošto nisu smjeli prenijeti fotografija sa sahrane ili dženaze bez pristanka porodice. Također, u nekoliko navrata mediji su objavili fotografiju dječaka na pločniku, prekrivenog čaršafom, što je apsolutno nedopustivo. 

Mislim da bi urednici i novinari morali biti daleko senzitivniji kada objavljuju informacije, a naročito fotografije o tragičnim događajima, a posebno kada se radi o samoubojstvu. To stoji u Kodeksu za štampu, a to nalaže i Konvencija o pravima djece, jer se u ovom konkretnom slučaju radi o maloljetnom djetetu. 

Radiosarajevo.ba: U javnosti koja je zgrožena ovim događajem mogu se čuti i komentari kako svoju krivicu za ovakve događaje snose i mediji. Možemo li dopustiti takvu generalizaciju? 

Zurovac: Nikako se ne slažem s takvim ocjenama i generalizacijom kada je bilo šta u pitanju, a posebno mediji. To je jedan uobičajen stav u ovo postratno vrijeme koje i predug traje, da su mediji krivi za svu gadnu situaciju u kojoj se mi u BiH nalazimo - od politike, preko socijalne nesigurnosti, ekonomskog propadanja, pa do ovakvih tragičnih događaja. 

Nisu mediji krivi, stvarnost je takva i okolnosti u kojima mi živimo i koje su napravljene na jednom vrlo izvrnutom političkom sistemu i bilo kojem drugom, a u ovom slučaju obrazovnom. mediji su prenosioci stvarnosti kakva jeste. Takva ocjena znači bježanje od suštine problema i od traženja pravog uzroka ovog tragičnog događaja. 

Mediji ne mogu ispravljati stvarnost, mediji mogu samo ukazivati na ono što je problem, i to mediji uglavnom i rade, evo i sada kada je ovaj tragični događaj u pitanju. Pitanje je šta je prethodilo tome da je jedno dijete skočilo u ambis - mnogi mediji upravo ovim se i bave. Mediji upiru prstom - istražite, nađite, gdje su problemi, koliko još djece visi na rubu da učini tako nešto. 

Radiosarajevo.ba: Upravo ste rekli da živimo u vrijeme izvrnute stvarnosti, ali moramo konstatirati i da živimo u vrijeme tržišne ekonomije gdje se i mediji bore za opstanak na tržištu. Zato su mediji često prinuđeni da idu za što većim rejtingom, većom čitanošću, slušanošću, gledanošću ili klikanošću. U tom smislu, postavlja se pitanje gdje je granica dobrog ukusa. Gdje je granica privatnosti u koju se ne smije ulaziti? 

Zurovac: Dobro ste primijetili - tu možemo govoriti o problemu koji imamo u medijima. Granica mora postojati. Trka za opstankom na medijskom tržištu je činjenična. Ali to nikako ne znači da treba da pogazimo sve ono što je ljudsko, da treba da pogazimo sve ono što su profesionalne norme, prije svega. Granica mora biti podvučena. Granica mora biti u tome da li ćete fotografirati ili objaviti nečije mrtvo dijete na pločniku ili ne. To više nije pitanje profesionalnosti, to je pitanje čovječnosti. Ali mi ipak ističemo profesionalnost, jer pravi profesionalac nikada neće staviti na svoj web-portal ili u svoju novinu tako što. 

Također, ako hoćeš opstati na ekonomskom tržištu, ako hoćeš ostati u igri koja je surova, naročito podizanjem i razvojem web-portala, mora se pridržavati profesionalnih standarda. Jednom će i neko u toj trci postaviti pitanje - čekaj, zašto bih ja platio svoju reklamu na tom portalu koji koristi ljudsku tragediju da bi imao veći broj klikova, koji je izvan svega što je i profesionalno i ljudsko. Mislim da takva selekcija mora doći, i to vrlo skoro. 

Mi imamo problem velikog broja portala koji trče za klikovima i koji potpuno zaboravljaju da ono što objavljuju ima značajnog utjecaja na javnost. Ne samo na svijest javnosti, već i na živote ljudi. Mislim da je krajnje vrijeme da se naprave neke promjene. 

Vijeće za štampu u ovom času ima samoregulaciju medija za printane i online medije. Međutim u Evropu se posljednje dvije-tri godine uveliko vodi diskusija da li bi za web-portale trebalo napraviti neku vrstu koregulacije, koja bi podrazumijevala i mogućnost kažnjavanja za drastična kršenja, da bi ih se na taj način prisililo da slijede ono što su profesionalni standardi. Ne bismo željeli da to uvedemo, ali bude li ovakvih žestokih kršenja u trci za klikovima, bojim se da bi se to moglo desiti.   

Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.

/ Najčitanije

/ Najnovije

Podijeli članak