Kenović: Nikada više neću napraviti film kao 'Ovo malo duše'

Teško da se neko ne sjeća filmova Ovo malo duše, Kuduz, Savršeni krug, Tajni prolaz... Ademir Kenović je režirao ova filmska ostvarenja, dok je za Ljeto u zlatnoj dolini, Gori vatra, Teško je biti fin, Kod amidže Idriza, Karaula, Orkestar, potpisan kao producent. Iskustvu koje je stekao i prije i poslije rata prethodio je studij u SAD-u na Univerzitetu Denison u Ohaju. On to smatra čistom srećom, jer su u to vrijeme bili rijetki koji su se mogli obrazovati u inozemstvu.

On u intervjuu za Avaz navodi da ga ljudi stalno pitaju kada će ponovo napraviti filmove poput Kuduza ili Ovo malo duše.

„Uvijek imam veliki problem da odgovorim na ovo pitanje. Ustvari, moram reći da više nikada neću napraviti takve filmove. Ne zato što ne bih htio, nego zato što je to nemoguće. Osjećaji koji su vladali u vrijeme nastanka tih filmova (osamdesete godine, op. a.) bili su drugačiji. Nekako posebni. Vladalo je blagostanje, kao vještački raj. Bila je izražena generalna nesvijest, naivnost i pozitivna sjeta. Danas je sve to zamijenjeno agresivnošću, bezosjećajnošću, razočarenjem, gorčinom“, kaže Kenović.

Uvjerljiva priča

Dakle, izražena je težnja ljudi ka prošlim vremenima?
Kenović: Jednostavno, ljudi se pozivaju na one filmove koje su voljeli, pa misle, što se sada ne napravi takvo nešto. U ono vrijeme film je bio snažna i prilično iskrena refleksija stvarnosti. Danas nisam siguran da bi se ikome svidio film koji bi bio snažna refleksija ove naše stvarnosti.

Zašto? Bh. kinematografija je vrlo uspješna u regionu.
Kenović: Zato što im je stvarnosti preko glave, zato što ne bi niko htio gledati film koji bi bio snažna refleksija baš ovog sivila koje nas okružuje. Zato vrlo često imamo slučaj da se naši filmovi koji su dobra refleksija stvarnosti ne gledaju previše. Vani imaju uspjeha zato što su iskreni, ali su ljudima tegobni. Ne mogu više da se suočavaju s tim.

Koliko film mora biti prikaz realnosti?
Kenović: Normalno je da filmovi trebaju odisati ambijentom iz kojeg nastaju. Bio bih sretniji kada bismo ljudima pokazivali kakva bi naša realnost trebala biti. Istovremeno, film ima svoju logiku koja nema veze s realnošću. On mora funkcionirati unutar te logike da bi uspio prenijeti osjećaje. Treba ispričati priču koja se doima relevantna za ambijent i ljude koje prikazuje da bi bila uvjerljiva. Raspon mog interesiranja, aktivnosti i zabrinutosti je mnogo širi od nastojanja da se stvori film.

U posljednjih nekoliko godina Vi ste se bazirali samo na produkciju, manje režirate. Postoji li poseban razlog za to?
Kenović: Kada bih ponovo režirao film, sigurno je da se ne bih bavio realnošću. Bavio bih se nekim poticajem da napravim nešto posebno, što će ljudi voljeti. Ne trebam govoriti koliko je značajno da pravimo filmove. I zbog toga značaja pokušavam učestvovati na svaki način u pravljenju filmova i ulažem veliku energiju kroz produkciju. Za mene nije ni najbitnije ko će film režirati, ko producirati, a ko će glumiti u filmu. Najbitnije mi je da se ispričaju priče koje su potrebne.

Autorska prava

Šta se dešava u "Refresh" produkciji, čiji ste direktor?
Kenović: Sad smo u fazi pripreme da krenemo sa snimanjem tri filma. Nastojat ćemo da u ovoj godini krenemo sa snimanjem makar dva. To su Ready To ServeSrđana Vuletića. Film koji će režirati Elmir Jukić bazira se na predstavi Žaba, za koji je s Pjerom Žalicom napravio fantastičan scenarij. I Žalicin film Travel agent, koji se treba snimati ovdje i u Izraelu.

Kako se filmadžije snalaze u vremenu globalne recesije?
Kenović: Osjećamo se kao ribe u vodi. Za nas su ovakvi problemi uvijek postojali. Nismo ljudi koji sjede kod kuće i čekaju da nam dođe plaća. Agresivno idemo naprijed. Razgovarajući s partnerima u inozemstvu, u regiji pravimo dogovore i pokušavamo da uradimo što smo uvijek radili - stvorimo filmove ni iz čega. I kada nešto i napravimo, borimo se s problemima kao što su slaba posjećenost u kinima, autorska prava... Umorni smo od te borbe.

Je li današnjim studentima lakše u odnosu na vrijeme kada ste Vi studirali?
Kenović: Sada je logično da ljudi komuniciraju s čitavim svijetom. Imaju manje problema da dođu do informacije. To je kvalitet i potencijal koji se mora stalno i žestoko iskorištavati. Ljudi moraju znati da, ako nemaju posla, u svojoj kući mogu raditi normalno i zarađivati pare i izdržavati se.