Kako je Sarajevo zaboravilo Jadranku Stojaković

Ako slučajno postoje rijetki koji su je zaboravili, sigurno će pamtiti tekstove njenih pjesama "Sve smo mogli mi", "Ima neka tajna veza", "Što te nema"..

Sarajevska pop rock škola je tokom sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća iznjedrila veliki broj imena koja su predstavljala sami vrh tadašnje muzičke scene SFRJ. 

Među njima posebno mjesto pripadalo je Jadranki Stojaković, jugoslovenskoj Joan Baez, koja je na festivalskim scenama svoje pjesme pjevala uz gitaru. 

Nekadašnja jugoslavenska zvijezda, veoma uspješna kantautorka, pa i slikarka, Jadranka Stojaković već neko vrijeme živi skromnim životom u Staračkom domu "Caritas" u Banjoj Luci.

Rođena je 24. jula 1950. godine u Sarajevu, gdje je i počela sa svojom jedinstvenom muzičkom karijerom. Tokom kasnih 1970-ih počela se baviti obradom bosanskih sevdalinki starih gradskih ljubavnih pjesama, kao i obradom poezije pjesnikinje Desanke Maksimović u novom muzičkom aranžmanu. 

Radila i primjenjenu muziku za televiziju (Dječije emisije Televizije Sarajevo), te napisala uvodnu temu 14. Zimskih olimpijskih igara u Sarajevu 1984. godine. Od 1988. živjela u Japanu, do povratka u Bosnu, 2012.

Muzički počeci Jadranke Stojaković počeli krajem 60-ih, kada je počela u grupi Kombo 6. Prvi put kao solista nastupila je 1968. godina na festivalu "Mladi pjevaju proljeću", pa nastup u TV emisiji "Na ti" (autora Duška Trifunovića), kroz koju su prodefilirali svi ondašnji muzičari, da bi napokon s pjesmom "Ti ne znaš dom gdje živi on" Vlade Miloša nastupila na Omladinskom festivalu u Subotici 1973. godine i dobila prvu nagradu.

Potom su uslijedile "Muzika je svirala" (1974.godine) i "Sve smo mogli mi" (1975.godine), autora Valerijana Žuje i Žarka Šipke, da bi ubrzo počela da snima back-vokale na pločama Indexa i grupe Cod. Ismeta Dervoz i Jadranka Stojaković su tada bile tandem i za prateće vokale u pesmama s popularnog festivala Vaš šlager sezone. 

Prvi zvanični album Svitanje, ne računajući kompilaciju Putovanja, Jadranka Stojaković je snimila 1981. godine za sarajevski Diskoton. 

Te, 1981. godine zajedno sa Nedom Ukraden i Ismetom Dervoz-Krvavac, biva izabrana da pjeva prateće vokale u Vajtinoj pesmi Lejla, koja je predstavljala Jugoslaviju na Evroviziji 1981. godine.

Jedan novinar iz Japana slušao je na 14. Zimskim olimpijskim igrama u Sarajevu 1984. godine. U to vrijeme Diskoton je objavio kompilacijski album s obradama jugoslovenskih narodnih pesama. Tako je do te ploče došao i japanski novinar, koji je čuo i u emisiji Televizije Sarajevo kako peva "Sarajevo – Vas". Ploču je odnio u Japan i dao prijateljima iz muzičkog businessa. Oni su je preslušali i pozvali Jadranku da gostuje na Internacionalnom festivalu japanske Komunističke partije. 

Kada su se uvjerili da je publika prihvatila, ponudili su joj ugovor na četiri godine, koji je sklopila 1988. godine. Debi album za ondašnje tržište objavila sam za Toshiba-EMI. 

Danas Jadranka boluje od motornog neurona, koji joj je ustanovljen nakon pada na bini 2009. godine. Ova teška bolest postepenog odumiranja mišićnog tkiva sve više uzela je maha i samim tim odvojila je od scene.

Povremeno je obilaze prijatelji još iz onih starih dana... Dođu ljudi iz okoline, posjećuju i oni koji prolaze pored Banje Luke. Tu su i prijatelji iz Zagreba. Dolaze sa svih strana.

"Nema više mene. To je to, nemam ni glasa. Ne mogu više, bolest mi je uzela sve", kazala je prošle godine za jedan bh. medij.

Jadranka Stojaković sutra će proslaviti 65. rođendan.