Junaci bez ulica: Nirman Moranjak – Bamburać

Nirman Moranjak-Bamburać je još jedan primjer kako ovo društvo zaboravlja najbolje u svojim redovima, dok nam se istovremeno sa tabli ulica kojima svakodnevno prolazimo smiješe imena za koja niko ne zna koje su im zasluge. Ova iznimno cijenjena profesorica sa Odsjeka za komparativnu književnost i bibliotekarstvo, Odsjeka za slavenske jezike i književnosti, te Akademije scenskih umjetnosti, ostavila je neizbrisiv trag na akademsku zajednicu naše zemlje i cijele generacije studenata i studentica.

Prof. dr. Nirman Moranjak – Bamburać rođena je u Sarajevu 1. septembra 1954. godine, gdje je i diplomirala na Odsjeku za slavenske jezike i književnosti, a studirala je i na Odsjeku za opštu književnost i teatrologiju, što je označilo njen dalji naučni put. Magistrirala je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je odbranila i doktorsku tezu Metatekst i metatekstualnost – Problemi estetske funkcije, koja će kasnije biti objavljena u vidu knjige Metatekst. KnjigaMetatekst brzo je razgrabljena jer je, u vrijeme kad je izašla, 1992., na našim prostorima bila pionirska, pa će 2003., prerađena i dopunjena nizom novih analiza o važnim piscima svjetske književnosti kakvi su Borges, Nabokov i Eko, izaći uobličena u knjigu Retorika tekstualnosti.

Svoj radni vijek Nirman Moranjak-Bamburać počela je na Odsjeku za slavenske jezike i književnosti u Sarajevu, a 1993. prelazi na Odsjek za komparativnu književnost i bibliotekarstvo. Čitavim generacijama studenata i studentica, koji književnost većinom upisuju iz ljubavi prema čitanju ili želji da i sami pišu, profesorica vezana za najteže teorijske predmete često je predstavljala najomiljeniju i najuticajniju osobu na odsjeku. Za to je bila zaslužna karizma profesorice Moranjak-Bamburać, ali i njena nepatvorena predanost pedagoškom radu i neprestana želja da u studentima i studenticama probudi dublje zanimanje za materiju koju su izabrali kao svoj poziv. Naratologiju je upravo ona uvela kao samostalan predmet u studij komparativne književnosti na Filozofskom fakultetu u Sarajevu.

Slično je bilo i na Akademiji scenskih umjetnosti, gdje je predavala Teoriju književnosti, Teoriju umjetnosti i Teoriju glume i režije: premda studentima i studenticama ASU književna teorija nije najbitniji dio studija, uz profesoricu Nirman je učenje teorije bilo drugačije, istraživački, začinjeno, nadahnjujuće.

Ono po čemu će Nirman Moranjak-Bamburać također ostati zapamćena kao osoba koja je u akademsku zajednicu progurala feminističku teoriju i književnu kritiku, a najbolji rezultat toga je magistarski program Rodnih studija Univerziteta u Sarajevu, čija je bila osnivačica. U to polje djelovanja spada i zbornik tekstova Izazovi feminizma, koju je radila zajedno sa zajedno sa Jasminkom Babić Avdispahić, Jasnom Bakšić Muftić i Marinom Katnić Bakaršić, te uređivanje knjige Stereotipizacija: Predstavljanje žena u štampanim medijima u  jugoistočnoj Evropi.

Premda vrsna stručnjakinja, gostujuća predavačica na nekoliko univerziteta širom svijeta, zahtjevna profesorica koja je puno davala od sebe i zato tražila istinsko razumijevanje materije, autorica niza naučnih radova iz teorije književnosti, slavistike i rodnih studija, Nirman Moranjak-Bamburać bila je posebna i po tome što nije patila od sopstvene veličine. Studentima i studenticama je u toku predavanja često govorila da se „ne daju uhvatiti na lijepak“, insistirajući da ne upadnu u zamku ideologija, propagandi, teorija, pa ni onoga što ona upravo predaje, nego da se radije okrenu promišljanju i otvorenom, propitivačkom stavu.

Nirman Moranjak-Bamburać preminula je 19. januara 2007. u Sarajevu, nakon hrabre borbe sa teškom bolešću, iza sebe ostavivši, pored porodice i prijatelja, na stotine studenata i studentica itekako svjesnih šta će neke nove generacije morati propustiti.

Profesorica Marina Katnić-Bakaršić je u svom sjećanju na Nirman Moranjak-Bamburać napisala: „U godinama koje dolaze sve više ćemo i mi koji smo voljeli Nirman i cijela bosanskohercegovačka akademska, intelektualna i angažirana javnost osjećati koliko nam nedostaju njen blistavi um, njen entuzijazam i ljudska širina.“

Četiri godine nakon smrti važne ličnosti koja je unosila svježinu i velike promjene u akademsku zajednicu, te obrazovala generacije studenata i studentica, zvanična, institucionalna zahvala bh. društva još uvijek izostaje.