Intervju: Nihad Kreševljaković

Modul memorije je program koji je Festival MESS pokrenuo 1996. godine, a bavi se odnosom umjetnosti i memorije, s aciljem očuvanja pozitivnih vrijednosti iz perioda opsade Sarajeva, ali i sa ciljem senzibiliziranja naših građana prema tragedijama drugih ljudi koji i danas stradaju širom svijeta.

Povodom skorog otvaranja ovogodišnjeg Modula memorije, koje će se desiti 6. aprila, donosimo vam intervju sa Nihadom Kreševljakovićem, koordinatorom projekta i producentom Međunarodnog teatarskog Festivala MESS.

RadioSarajevo: Modul memorije je kulturološki projekat koji je direkcija festivala MESS pokrenula 1996. godine, možete li nam reći nešto više o samom projektu i s kojim ciljem je pokrenut?
Nihad Kreševljaković: Modul memorije pokrenut je kao ideja 1995. godine na samom kraju rata i to kao zaseban kulturološki projekat. Ideja je bila pokušati pronaći odgovor na pitanja kako je moguće da se usred Evrope ponovno dogodi genocid? Interesiralo nas je pronaći odgovor na razloge stravične destrukcije koja se odvija paralelno s nevjerovatnim tehnološkim razvojem? Zanimalo nas kako u takvim uvjetima odbraniti i zaštiti kulturu... Sva ta pitanja promatrana su kroz prizmu umjetnosti posebno istražujući tu relaciju između rata i umjetnosti, odnosno efekte rata na umjetnost. Zanimalo nas je i pitanje načina pamćenja vlastitog iskustva...Upravo zbog toga ovaj program je i dobio ovo ime inspirirano knjigom poznatog naučnika Richarda Restaka pod naslovom Modular Brain. Prvi projekti su realizirani već 1996. godine, a od tada do danas realiziran je veliki broj različitih programa u različitim poljima umjetnosti. Čisto podsjećanja radi da kažem da je prvi program bilo publiciranje knjige Shoah, čuvenog Claudea Lanzmanna, odnosno prikazivanje istoimenog filma u Sarajevu te organiziranje konferencije pod naslovom “Sjećanje i zaboravljanje”. Bilo je bazirano na predavanju direktorice odjela za usmenu historiju Holokaust muzeja u Washingtonu – dr. Joan Ringelheimm, a pored brojnih intelektualaca u našoj zemlji učešće je uzeo i Claude Lanzmann osobno.
Ukratko, uobičavamo reći da MESS kao institucija čije je djelovanje posebno profilirano u danima opsade Sarajeva, osjeća i moralnu obavezu da nastavi gajiti poseban aspekt svoga djelovanja unutar kojeg nastoji sačuvati vrijednosti koje je umjetnost dokazala u periodu opsade grada - kao duhovna hrana građana.

RadioSarajevo: Koliko je nama, koji smo preživjeli rat, potreban takav jedan projekat, šta vama lično on znači? Neku vrstu umjetničke katarze?
Kreševljaković: Pa on je potreban onima koji su preživjeli rat, ali mi se čini da je možda još potrebniji onima koji ga hvala Bogu nisu preživjeli i koji zapravo uopće ne znaju o čemu se tu radi. Kada pitate šta on meni znači odgvor bi mogao biti da mi je ovaj projekat pokazatelj elementarne svijesti o tome da jedno takvo iskustvo nije normalno zaboraviti. Jednostavno, oni koji su preživjeli to i danas se toga sjećaju kao života u nekom paralelnom svijetu koji je nažalost bio realnost i nažalost koji je čini mi se bio realnija slika svijeta od ove koju danas imamo. Zapravo, bit je u tome da dok postoji i jedno mjesto na ovoj planeti gdje ljudi nepravedno stradaju pogrešno je ponašati se kao da se to nas ne tiče. Jednostavno, sjećanje na bol građana Sarajeva i BiH inspirira da smo dužni pokazivati barem minimalnu dozu suosjećanja sa drugim ljudima koji danas žive ono što je bilo i naše iskustvo. Kada spomijete umjetničku katarzu, možda bi se to moglo nazvati i tako. Moje opredjeljenje za umjetnost zbilja je vezano upravo za period opsade kada sam to prepoznao kao mnogo adekvatniji prostor da se traga za raznim odgovorima. Iskustvo umjetnosti u ratu je bilo posebno tako da i danas za neka od najintenzivijih umjetničkih iskustava smatram predstave, filmove i knjige... s kojima sam se družio u tim danima. To je zaista bilo posebno iskustvo.

RadioSarajevo: Osobe zadužene za projekat ste Vi i Vaš brat, a vodite i vrlo uspješan blog projekat –Blob, ima li neke veze između njega i Modula memorije?
Kreševljaković: Modul Memorije kao projekat bio je ideja Harisa Pašovića koji ga je i pokrenuo. Posljednjih godina radim kao koordinator tog projekta i nastojim na što je moguće bolji način prepoznati šta je ono što nam je potrebno kako bi nastavili potragu za odgvorima na pitanja koja su postavljena već davne 1995. godine. Brat u ovome učestvuje kroz udruženje građana koje smo zajedno osnovali – Videoarhiv. S obzirom da se radi o udruženju koje se na specifičan način interesira istim problemom otuda i interes da svake godine Videoarhiv uzme makar mali dio učešća u relaizaciji programa Modul memorije. Ipak ovo je projekat Festivala MESS.

Što se tiče Bloba i Modula memorije oni nisu povezani. Ipak, moj interes za ono čime se bavi projekat Modul Mmemorije nije baziran samo na ovom programu. Ja zaista vjerujem da čovjek u prošlosti treba tragati za odgovorima koji će pomoći da se ne ponove stare greške. Vjerujem da prošlost koliko god bila mračna može pomoći da postanemo boljim ljudima. Blob je nerijetko mjesto gdje se bavimo sličnim temama, a meni posebno drag s obzirom da nam je omogućio da se izrazimo kao individue bez potrebe da se identificiramo s drugim medijima. Blob je naš medij koji uz pomoć prijatelja uređujemo nas tri brata. Kada bih govorio ispred Bloba, onda bih rekao da je nama Modul memorije jedan od najznačajnijih događaja u našoj zemlji.

RadioSarajevo: Prošlo je 14 godina od pokretanja, možete li povući neku paralelu između Modula memorije nekad i sad? Kako se kretao razvoj Modula?
Kreševljaković: Pa u biti ideja je ista. Međutim, postoji jedna stvar po kojoj se Modul Memorije razlikuje u proteklim godinama. Naime, posljednjih godina nastojimo da više prostora dajemo iskustvima drugih, a ne toliko onome što je nastalo u BiH umjetnosti u toku rata. Za tu promjenu smo imali dobar razlog, jer smo primjetili jednu negativnu pojavu u našem društvu. Ona se svodi na to da mi se učinilo da naši ljudi koji potenciraju naše vlastito tragično iskustvo ne pokazuju adekvatno suosjećanje prema iskustvu drugih ljudi čije stradanje se odvija u periodu kada mi živimo u miru. Po meni je suludo da lamentiramo nad vlastitom sudbinom naglašavajući nepravdu koja nam je počinjena, a da smo istovremeno indiferentni prema stradanjima ljudi u Palestini, Libanu, Darfuru…Haitiju. Takav odnos ne samo da je pogrešan, već je i opasan za naše društvo. Ono što mi želimo je da unatoč težini našeg iskustva pokušamo upotrijebiti ga kao nešto što će nas kao ljude oplemeniti, a ne učiniti frustriranim, indiferentnim ili ne daj Bože osvetoljubivim, malodušnim i glupim.

Dakle, Modul Memorije se i danas prevashodno bavi odnosom umjetnosti i memorije, s ciljem očuvanja pozitivnih vrijednosti iz perioda opsade Sarajeva, ali i s ciljem senzibiliziranja naših građana prema tragedijama drugih ljudi širom svijeta.

RadioSarajevo: Zašto baš 6. april kao datum otvaranja?
Kreševljaković: Šesti april je zanimljiv dan. Tada su se u našem gradu dogodila tri izuzetno važna događaja: 1941. godine grad je okupiran; 1945. grad je oslobođen od nacističke okupacije; 1992. započeo je napad na grad koji će dovesti do najduže opsade u suvremenoj historiji svijeta.

RadioSarajevo: Kakav program donosi ovogodišnji Modul memorije, je li u pitanju samo teatarska umjetnost ili možemo očekivati još nešto?
Kreševljaković: Modul memorije se realizira kroz različite umjetničke oblasti. Ove godine najviše imamo filmskih programa, dvije fotografske izložbe, radionice, veliku regionalnu konferenciju, promociju knjige te jednu teatarsku predstavu. Takav je odnos uglavnom svake godine. Ovogodišnji program posebnim čini spomenuta konferencija pod naslovom Umjetnost i sjećanje... Po prvi put ove godine bavimo se i pitanjem irskog iskustva, konkretno Belfasta. U filmskom programu premijerno prikazujemo dokumentarni film Clarisse Thieme, a koji je pored filma Na putu također predstavljao Deblokadu na ovogodišnjem Berlinaleu...U svakom slučaju program Modula Memorije 2010 bit će predstavljen na press konferenciji koja ce se održati početkom aprila. Ono što želim naglasiti je da će u sklopu prikazivanja potresnog dokumentarnog filma Srce Jenina biti održana prezentacija projekta Kino Jenin. Radi se o našoj želji da naši građani i institucije uzmu učešće u obnovi kina u palestinskom gradu Jeninu. Pored MESS-a, već znamo da će obnovu kina pomoći i SFF. Želja nam je pozvati i druge institucije i građane da se odazovu ovom projektu jer na taj način zapravo najbolje pokazujemo stepen naše suosjećajnosti sa drugima, ne zaboravljajujući koliko su nam takve geste značile u onom vremenu kada smo bili prva vijest CNN-a.

RadioSarajevo: Postoji li neka okvirna tema ili pitanje kojim će se ovogodišnji Modul baviti?
Kreševljaković: Ono što definitivno objedinjuje sve projekte ovogodišnjeg programa jeste pitanje umjetničke odgvornosti i percepciju memorije i tragičnih iskustava u umjetnosti.